Spor oko Sutorine
Spor oko Sutorine je pogranični spor između Bosne i Hercegovine i Crne Gore u pogledu suvereniteta nad Sutorinom. Od Berlinskog kongresa 1878. do 1947. poslije Drugog svjetskog rata, područje Sutorine bilo je dio Bosne i Hercegovine pod Austrougarskom i Kraljevinom Jugoslavijom, ali je postala dio Narodne Republike Crne Gore za vrijeme Federativna Narodne Republike Jugoslavije. Nakon raspada Jugoslavije, teritorija je bila pod kontrolom Crne Gore, ali su pojedini bošnjački zvaničnici tvrdili da je predaja teritorije bila nelegalna, osporavajući crnogorski suverenitet nad njom. Dvije zemlje su 2015. postigle sporazum kojim je potvrđen suverenitet Crne Gore nad tom teritorijom.
Istorija uredi
Rt Kobila bio je granica između Sutorine i Prevlake (Konavle) pod kontrolom Dubrovačke republike od 1699. godine.[1]
Ovaj izlaz na more bio je predmet dva međunarodna sporazuma: Karlovački mir 1699. dodijelio je to područje (kao i Neum) osmanskom Bosanskom vilajetu (kordon Dubrovačke republike od Mletačke republike), aranžman koji je kasnije potvrdio Berlinski kongres 1878, kada je teritorija postala dio Bosne i Hercegovine pod austrougarskom upravom. Poslije Prvog svjetskog rata, postala je dio Mostarske oblasti Kraljevine Srba, Hrvata i Slovenaca, a kasnije Trebinjskog sreza Zetske banovine u Kraljevini Jugoslaviji.[2] Pošto je Herceg Novi mnogo bliži od Trebinja, ljudi su još u to vrijeme „molili da se ta nezgoda ispravi”.[3]
Poslije Drugog svjetskog rata, kada su vlasti Jugoslavije 1947. odlučivale o unutrašnjim granicama konstitutivnih republika, Sutorina je postala dio Crna Gore. Prema izvještaju, do toga je došlo zbog dogovora o razmjeni zemljišta između lokalnih političara — Avde Hume i Đure Pucara ispred Bosne i Hercegovine na jednoj strani i Blaže Jovanovića ispred Crne Gore na drugoj strani — koji su sklopili sporazum uz dozvolu Josipa Broza Tita i Vladimira Bakarića. Predstavnici Bosne i Hercegovine ustupili su teritoriju u okolini Sutorine, Igala i Njivica, dok je predstavnik Crne Gore zauzvrat ustupio područje istočne od rijeke Sutjeske, uključujući sela Kruševo i Vučevo na planini Maglić.[2]
Reference uredi
- ^ Blake, Gerald Henry; Topalović, Duško (1996). The Maritime Boundaries of the Adriatic Sea (na jeziku: engleski). IBRU. str. 43. ISBN 978-1-897643-22-8. Pristupljeno 22. 9. 2021.
- ^ a b Dodig, Radoslav (16. 6. 2006). „BiH traži Boku?”. Slobodna Dalmacija (na jeziku: hrvatski). Arhivirano iz originala 20. 6. 2007. g. Pristupljeno 22. 9. 2021.
- ^ Kraj u kome se udovica ne može udati, "Politika", 2. nov. 1935. (posljednji pasus)