Stanislava Valasjevič

Stanislava Valasjevič (polj. Stanisława Walasiewicz; 3. april 1911Klivlend, 4. decembar 1980) od 1947. Stela Volš (engl. Stella Walsh) je nekadašnja svestrana poljska atletičarka, koja se takmičila u više atletskih disciplina, a najviše uspeha je imala u sprinterskim disciplinama.

Stanislava Valasjevič
Stanisława Walasiewicz
Stela Volš
Stella Walsh
Stanislava Valasjevič 1938.
Lični podaci
Puno imeStanislava Valasjevič (poljsko)
Stela Volš (američko)
NadimakStela, Stefanija[1]
Datum rođenja(1911-04-03)3. april 1911.[1]
Mesto rođenjaWierzchownia, Ruska Imperija
Datum smrti4. decembar 1980.(1980-12-04) (69 god.)
Mesto smrtiKlivlend, SAD
Državljanstvopoljsko
od 1947 američko
Visina1,74
Masa60
Sportske informacije
SportTrčanje, (sprinterske discipline), Bacanje diska, Skok udalj
KlubVaršavjanka, Varšava / Legija Varšava, Varšava
Dostignuća i titule
NagradeZlatni „Orden zasluga“, Poljske

Životna i sportska biografija uredi

Stanislava Valasjevič je rođena u Poljskoj, ali je kao mala sa roditeljima otišla u SAD, gde se rano počela baviti atletikom, naročito trčanjem.

Iako je postizala zapaženije rezultate, nije mogla kao suviše mlada dobiti američko državljanstvo, pa samim tim nije mogla učestvovati na Olimpijskim igrama 1928. u Amsterdamu. U Klivlendu se priključila Sokolskom sportskom društvu poljskih emigranata. Preko njih je stigla u Poljsku i postala član olimpijskog tima Poljske za Igre 1932. u Los Anđelesu.

Na igrama je postigla veliki uspeh osvojivši prvo mesto u trci na 100 metara sa rezultatom 11,9 što je bio novi svetski i olimpijski rekord. Učestvovala je i u disciplini bacanje diska, gde je osvojila šesto mesto sa 33,60 m. Iako je i dalje živela u Americi kao poljska državljanka učestvuje i na sledećim Olimpijskim igrama u Berlinu. Iako je imala bolje vreme nego u Los Anđelesu 11,7 sek, nije uspela da odbrani prvo mesto. Bila je druga iza Amerikanke Helen Stivens.

Godine 1935. učestvovala je na Međunarodnim studentskim sportskim igrama (pretečama današnjih Univerzijada) u Budimpešti. Postigla je veliki uspeh osvajanjem pet medalja. Tri zlatne medalje osvojila je u: trci na 100 m. (12,0), 400 m. (57,6) i skok udalj (5,73). i dve bronzane u bacanju diska (34,81 m.) i štafeti 4 h 100 metara.

Na prvom i jedinom zasebno održanom Evropsko prvenstvo u atletici na otvorenom 1938. u ženskoj konkurenciji održanom u Beču, Valasjevičeva je bila prva na 100 metara (11,9) i 200 metara (23,8), a druga u skoku udalj (5,88 m) i štafeti 4 h 100 m. Takmičila se i u bacanju koplja i bila šesta sa 36,33 metra.

Poslednje veliko takmičenje na kojem je učestvovala bilo je Evropsko prvenstvo 1946. u Oslu. Bila je članica štafete 4 h 100 metara, koja je zauzela 6 mesto.

U bogatoj sportskoj karijeri postigla je 51 rekord Poljske, 18 svetskih i 8 evropskih rekorda.

Za postignute uspehe tri puta (1932, 1933. i 1934) je proglašena Poljskim sportistom godine.

Godine 1947. udaje se za američkog boksera Nila Olsona i dobija američko državljanstvo pod imenom Stela Volš. Po prestanku sportske karijere bila je sportski trener.

Poginula je 1980. u Klivlendu, od zalutalog metka, našavši se slučajno u banci prilikom pljačke.

Lični rekordi uredi

Zanimljivosti uredi

Na autopsiji je ustanovljeno da Stela Volš ima muške polne organe, ali i neka ženska obeležja. Islednik Semjuel Gerber je konstatovao da je Volš imala vaginu i mali nerazvijeni i nefunkcionalan penis i da nije imala matericu. Gerber je, da bi se suzbile glasine, izjavio da Volš, iako ima dvostruke genitalije, treba posmatrati kao ženu, jer je ona podignuta kao devojčica, i da je živela kao žena i da je socijalno i pravno Volš bila žena.

Povodom tog otkrića pokrenuta je dugogodišnja diskusija o brisanju sa spiska nosilaca olimpijskih medalja, ali su kasnije savremenija ispitivanja pokazala da je imala obe kombinacije hromozoma XX i XY. Osobama sa takvim poremećajem ne može se odrediti biološki pol. Ta anomalija bila je kasnije često na dnevnom redu raznih olimpijskih komisija.[2]

Izvori uredi

  1. ^ a b „Profil na sports-reference”. Pristupljeno 25. 4. 2013. 
  2. ^ Olimpijski vekovnik, 100 godina olimpijskog komiteta Srbije, Beograd 2010 tom 1 str. 113.

Spoljašnje veze uredi