Staniša Marković Mlatišuma

Staniša Marković Mlatišuma (1664—1740) je bio austrijski vojskovođa i oberkapetan Kragujevca (1718—1739).

Staniša Marković Mlatišuma
Datum rođenja1664.
Datum smrti1740.

Biografija uredi

Prema Simi Milutinoviću Sarajliji, Mlatišuma je rođen u selu blizu Ostroga. Njegova porodica potiče iz Novog Pazara. Poraz austrijske vojske u Bečkom ratu izazvao je veliku seobu Srba na prostore Ugarske (1690). Mlatišuma učestvuje u Austrijsko-turskom ratu (1716—1718). Nakon sklapanja mira u Požarevcu, Austrija je dostigla vrhunac svog uticaja u Istočnom pitanju. Novoosvojene oblasti trebalo je učvrstiti osnivanjem Vojne krajine koja je predstavljala odbrambenu ustanovu, a ne posebnu teritoriju. U Habzburškoj Kraljevini Srbiji je postojala redovna vojska i Srpska narodna milicija. Srpska narodna milicija pomagala je Austrijancima u odbrani pograničnih krajeva istovremeno sprečavajući buduće saveze Osmanlija i pobunjenih Ugara. Zapis Spiridona Vujanovića, igumana manastira Hopova na Fruškoj gori, vezuje nastanak Narodne milicije za Eugena Savojskog koji je postavio prvo zapovedništvo Srpske narodne milicije po Krajini. On se sastojao od dvojice oberkapetana, deset kapetana, dvojice poručnika i jednog majora. Oberkapetani su bili Vuk Isaković i Staniša Marković-Mlatišuma. Vrhovni upravnik habzburške Kraljevine Srbije Karlo Aleksandar Virtemberški naredio je svom kapetanu Dekregu da uredi Srpsku narodnu miliciju. On ju je razdelio na 19 kapetanata, vojnih zapovedništava za odbranu pograničnog pojasa od Osmanlija. Vuk Isaković imao je sedište u Crnoj Bari, a Mlatišuma u Kragujevcu. Kragujevačka nadkapetanija je bila jedna od najznačajnijih zbog svoje blizine granici Osmanskog carstva. U aprilu 1725. Mlatišuma je izvestio zapovedništvo u Beogradu o navodnoj pojavi vampira u Kragujevcu. To je najranije datovan zabeleženi slučaj vampirizma u svetu.[1] Usledili su i drugi slučajevi nakon čega je srpska reč vampir ušla u nemački a iz njega i u druge svetske jezike.

Na prostore Kraljevine Srbije su u periodu nakon završetka rata dovođeni doseljenici. Najveći broj njih bili su uskoci. Do preuređenja Srpske narodne milicije došlo je 1728. godine. Jedan kapetanat je ukinut. Na čelu osamnaest kapetanata nalazio se nadkapetan (oberkapetan) Vuk Isaković. Svi kapetanati podeljeni su u četiri skupine na čelu sa trojicom oberkapetana (Mlatišuma, Isaković i Kosta Dimitrijević iz Paraćina).

Mlatišuma je poslat u Brda kako bi podstakao pobunu osam plemena: Vasojevića (koje je vodio Vuksan Bojović), Bratonožića, Drekalovića (predvođenih Radonjom Petrovićem), Pipera, Rovca, Bjelopavlića, Pješivca i Lutovca. Mlatišuma je bio vođa ovih plemena koja su mogla sakupiti 2000 za rat sposobnih muškaraca u jednom danu. Stigao je u Kuče 1729. godine. Sreo se sa Radonjom Petrovićem sa kojim je pokušao da mobiliše plemena protiv Turaka. Mlatišuma je osnovao manastir Draču kod Kragujevca.

Mlatišuma se borio u Austrijsko-turskom ratu (1737—1739). Njegove snage napadale su Užice i oslobodile Kruševac (20. jul 1737. godine). Dve godine kasnije predvodi napade na Moravi i Rudniku. Njegove trupe učestvovale su u napadu Srba i Klimenata pod vođstvom beratlijskog kneza Atanasija Raškovića na Novi Pazar. Naselio je 1000 ljudi u Ugarskoj nakon završetka rata (Druga seoba Srba). Zatvoren je 1740. godine, a veruje se da je umro iste godine.

Vidi još uredi

Literatura uredi

  • Grupa autora, Istorija srpskog naroda 4/1, Beograd (1994), drugo izdanje

Spoljašnje veze uredi

  1. ^ Marín, Álvaro García (2021-01-01). „Analysis of a 1725 Report of Vampirism in Kragujevac”. Journal of Vampire Studies.