Stevan Đorđević
Stevan Đorđević (Leskovac, 14. septembar 1927) doktor je pravnih nauka u penziji. Studirao je, doktorirao i predavao na Pravnom fakultetu u Beogradu. Bavio se međunarodnim javnim pravom i međunarodnim odnosima. Nagrađivan je za svoj naučni rad.
Stevan Đorđević | |
---|---|
![]() | |
Lični podaci | |
Datum rođenja | 14. septembar 1927. |
Mesto rođenja | Leskovac, ![]() |
Naučni rad | |
Polje | pravo |
Institucija | Pravni fakultet Univerziteta u Beogradu |
Nagrade | Orden zasluge za narod III reda, Medalja za hrabrost |
Biografija
urediStevan Đorđević, profesor pravnih nauka, rođen je 14. septembra 1927. godine u Leskovcu, u brojnoj radničko-zanatlijskoj porodici koja je od 1930. godine živela u Lebanu. 1938/1939 godine upisao je Gimnaziju u Vranju gde je završio prva tri razreda sa odličnim uspehom. Zbog bugarske okupacije Vranja, školovanje je nastavio u Leskovcu, gde je završio četvrti, peti i šesti razred kao odličan učenik. Školovanje je prekinuo rat u periodu od 1941 – 1945. godine. Od 1944. godine bio je član Komunističke partije Jugoslavije i pristupio je Narodno oslobodilačkoj vojsci. Bio je instruktor CK Narodne omladine Srbije i član Glavnog štaba omladinskih brigada na izgradnji Novog Beograda. Maturirao je 1951. u Beogradu. Iste godine upisao je Pravni fakultet u Beogradu na kojem je diplomirao 1955. godine. Radio je na Pravnom fakultetu u Beogradu i u Sekretarijatu za zakonodavstvo Srbije. Bio je poslanik Savezne skupštine Jugoslavije (1967—1971), predsednik Udruženja za međunarodno pravo Srbije, član „International Law Association" i šef Katedre za međunarodno pravo i međunarodne odnose Pravnog fakulteta u Beogradu.[1]
Univerzitetska karijera
urediStevan Đorđević je doktorsku disertaciju radio na temu: „O kontinuitetu država s posebnim osvrtom na međunarodno – pravni kontinuitet Kraljevine Jugoslavije i FNRJ“. Usmeni doktorski ispit položio je 1958. godine, a doktorirao 1963. godine. Na Pravnom fakultetu u Beogradu biran je u sva univerzitetska zvanja. Za asistenta za predmet Međunarodno javno pravo izabran je 1959, za docenta 1964, za vanrednog profesora 1984, a za redovnog januara 1990. godine. U toku školske1959/1960. godine bio je na specijalizaciji u Univerzitetskom centru za visoke evropske studije u Strazburu i dobio diplomu Centra. 1962. i 1964. godine radio je u Centru za naučno istraživanje Haške akademije za međunarodno pravo i stekao dve odgovarajuće diplome Centra. Učestvovao je na više naučnih i drugih međunarodnih skupova u zemlji i inostranstvu. Zbog kritike ustavnih amandmana 1971. godine bio je faktički udaljen iz nastave u periodu školske 1971/72 godine, a formalno od 1977 do 1982. godine. U nastavu je vraćen 22. juna 1982. godine, a 1992. godine je penzionisan. Zbog kritike ustavnog amandmana XXXVI o izboru Predsednika Republike („Anali PFB“, 3/1971-zabranjeni broj), bio je isključen iz nastave od 1977. do 1982. godine. U nastavu je vraćen 22. juna 1982, a 1992. godine je penzionisan.[2]
Nagrade
urediGlavna dela
uredi- O kontinuitetu država s posebnim osvrtom na međunarodno - pravni kontinuitet Kraljevine Jugoslavije i FNRJ (doktorska disertacija) Beograd, 1967
- Republike i pokrajine u međunarodnim odnosima jugoslovenske federacije, Beograd, 1985
- Uvod u međunarodno javno pravo (daktilografisano) Beograd, 1988
- Građa međunarodnog javnog prava, I, II i III knjiga, Novi Sad, 1988 – 1989 (koautor)
- Inostrani i jugoslovenski sudovi za pomorski plen, „JRMP“, 2/1969 (koautor)
- Praksa jugoslovenskog suda za pomorski plen, „JRMP“, 1/1970 (koautor)
- Nove države i razvitak međunarodnog prava posle Drugog svetskog rata (pristupno predavanje), „Anali PFB“, 1/1966
- La lucha de liberation national y el derecho internatio¬nal, „JRMP“, 1-2/1968
- Dekolonizacija afričkih država i međunarodno pravo, „Politička misao“, Zagreb, 1973
- Ustav SFRJ, savezna i republičke skupštine i spoljna politika, „Arhiv za pravne i društvene nauke“, 4/1969
- Jugoslovensko – albanski pogodbi za korišćenje na vodite na Ohridskoto ezero i Crni Drim, Makedonska akademija na naukite i umetnostite, Skopje, 1974
- Traites inlernationaux et droit interne dans le systeme juridique Yougoslave, Institut suisse de droit compare, 5, Zurich 1986
- Međunarodni ugovori i spoljnotrgovinske klauzule, „Međunarodni problemi“, 4/1986
- Jugoslavija pre i posle Drugog svetskog rata isti subjekt međunarodnog puta, Beograd, 1989
- Potraživanje Jugoslavije prema Nemačkoj na osnovu ratne odštete posle Drugog svetskog rata, „Anali PFB“, 1991
- Praktikum za međunarodno javno pravo (koautor)
- Uvod u međunarodno pravo (2007)
- Diplomatsko i konzularno pravo (koautor sa Miodragom Mitićem, 2000, 2007)
- Pravo međunarodnih ugovra (zbornik radova, 2011)
- Pravo međunarodnih ugovora, IMPP, Beograd (naučna monografija, 2011, koautor sa dr Duškom Dimitrijevićem
- Ratna šteta, Jugolsavija i međunarodno pravo (zbornik radova i dokumenata, 2016)[3]
Reference
uredi- ^ Trkulja, Jovica. Nepodobni profesor : slučaj Stevana Đorđevića. Beograd: Dosije studio. str. 1—20. ISBN 978-86-6047-201-6.
- ^ Trkulja, Jovica. Nepodobni profesor : slučaj Stevana Đorđevića. Beograd: Dosije studio. str. 50—100. ISBN 978-86-6047-201-6.
- ^ „O Stevanu Đorđeviću”. Pravni fakultet u Beogradu. Arhivirano iz originala 02. 12. 2018. g. Pristupljeno 21. 6. 2017.
Spoljašnje veze
uredi- Sajt Pravnog fakulteta u Beogradu Arhivirano na sajtu Wayback Machine (2. decembar 2018)
- Profesor Stevan nije zaboravio rodni kraj
- Slučaj nepodobnog profesora Stevana Đorđevića
- Trkulja, Jovica. „SLUČAJ NEPODOBNOG PROFESORA STEVANA ĐORĐEVIĆA”. ADRESA. Pristupljeno 22. 6. 2017.