Stevan Đorđević

Stevan Đorđević (Leskovac, 14. septembar 1927) doktor je pravnih nauka u penziji. Studirao je, doktorirao i predavao na Pravnom fakultetu u Beogradu. Bavio se međunarodnim javnim pravom i međunarodnim odnosima. Nagrađivan je za svoj naučni rad.

Stevan Đorđević
Lični podaci
Datum rođenja(1927-09-14)14. septembar 1927.(96 god.)
Mesto rođenjaLeskovac,  Kraljevina Srba, Hrvata i Slovenaca
Naučni rad
Poljepravo
InstitucijaPravni fakultet Univerziteta u Beogradu
NagradeOrden zasluge za narod III reda, Medalja za hrabrost

Biografija

uredi

Stevan Đorđević, profesor pravnih nauka, rođen je 14. septembra 1927. godine u Leskovcu, u brojnoj radničko-zanatlijskoj porodici koja je od 1930. godine živela u Lebanu. 1938/1939 godine upisao je Gimnaziju u Vranju gde je završio prva tri razreda sa odličnim uspehom. Zbog bugarske okupacije Vranja, školovanje je nastavio u Leskovcu, gde je završio četvrti, peti i šesti razred kao odličan učenik. Školovanje je prekinuo rat u periodu od 1941 – 1945. godine. Od 1944. godine bio je član Komunističke partije Jugoslavije i pristupio je Narodno oslobodilačkoj vojsci. Bio je instruktor CK Narodne omladine Srbije i član Glavnog štaba omladinskih brigada na izgradnji Novog Beograda. Maturirao je 1951. u Beogradu. Iste godine upisao je Pravni fakultet u Beogradu na kojem je diplomirao 1955. godine. Radio je na Pravnom fakultetu u Beogradu i u Sekretarijatu za zakonodavstvo Srbije. Bio je poslanik Savezne skupštine Jugoslavije (1967—1971), predsednik Udruženja za međunarodno pravo Srbije, član „International Law Association" i šef Katedre za međunarodno pravo i međunarodne odnose Pravnog fakulteta u Beogradu.[1]

Univerzitetska karijera

uredi

Stevan Đorđević je doktorsku disertaciju radio na temu: „O kontinuitetu država s posebnim osvrtom na međunarodno – pravni kontinuitet Kraljevine Jugoslavije i FNRJ“. Usmeni doktorski ispit položio je 1958. godine, a doktorirao 1963. godine. Na Pravnom fakultetu u Beogradu biran je u sva univerzitetska zvanja. Za asistenta za predmet Međunarodno javno pravo izabran je 1959, za docenta 1964, za vanrednog profesora 1984, a za redovnog januara 1990. godine. U toku školske1959/1960. godine bio je na specijalizaciji u Univerzitetskom centru za visoke evropske studije u Strazburu i dobio diplomu Centra. 1962. i 1964. godine radio je u Centru za naučno istraživanje Haške akademije za međunarodno pravo i stekao dve odgovarajuće diplome Centra. Učestvovao je na više naučnih i drugih međunarodnih skupova u zemlji i inostranstvu. Zbog kritike ustavnih amandmana 1971. godine bio je faktički udaljen iz nastave u periodu školske 1971/72 godine, a formalno od 1977 do 1982. godine. U nastavu je vraćen 22. juna 1982. godine, a 1992. godine je penzionisan. Zbog kritike ustavnog amandmana XXXVI o izboru Predsednika Republike („Anali PFB“, 3/1971-zabranjeni broj), bio je isključen iz nastave od 1977. do 1982. godine. U nastavu je vraćen 22. juna 1982, a 1992. godine je penzionisan.[2]

Nagrade

uredi
  1. Orden zasluge za narod III reda
  2. Medalja za hrabrost

Glavna dela

uredi
  1. O kontinuitetu država s posebnim osvrtom na međunarodno - pravni kontinuitet Kraljevine Jugoslavije i FNRJ (doktorska disertacija) Beograd, 1967
  2. Republike i pokrajine u međunarodnim odnosima jugoslovenske federacije, Beograd, 1985
  3. Uvod u međunarodno javno pravo (daktilografisano) Beograd, 1988
  4. Građa međunarodnog javnog prava, I, II i III knjiga, Novi Sad, 1988 – 1989 (koautor)
  5. Inostrani i jugoslovenski sudovi za pomorski plen, „JRMP“, 2/1969 (koautor)
  6. Praksa jugoslovenskog suda za pomorski plen, „JRMP“, 1/1970 (koautor)
  7. Nove države i razvitak međunarodnog prava posle Drugog svetskog rata (pristupno predavanje), „Anali PFB“, 1/1966
  8. La lucha de liberation national y el derecho internatio¬nal, „JRMP“, 1-2/1968
  9. Dekolonizacija afričkih država i međunarodno pravo, „Politička misao“, Zagreb, 1973
  10. Ustav SFRJ, savezna i republičke skupštine i spoljna politika, „Arhiv za pravne i društvene nauke“, 4/1969
  11. Jugoslovensko – albanski pogodbi za korišćenje na vodite na Ohridskoto ezero i Crni Drim, Makedonska akademija na naukite i umetnostite, Skopje, 1974
  12. Traites inlernationaux et droit interne dans le systeme juridique Yougoslave, Institut suisse de droit compare, 5, Zurich 1986
  13. Međunarodni ugovori i spoljnotrgovinske klauzule, „Međunarodni problemi“, 4/1986
  14. Jugoslavija pre i posle Drugog svetskog rata isti subjekt međunarodnog puta, Beograd, 1989
  15. Potraživanje Jugoslavije prema Nemačkoj na osnovu ratne odštete posle Drugog svetskog rata, „Anali PFB“, 1991
  16. Praktikum za međunarodno javno pravo (koautor)
  17. Uvod u međunarodno pravo (2007)
  18. Diplomatsko i konzularno pravo (koautor sa Miodragom Mitićem, 2000, 2007)
  19. Pravo međunarodnih ugovra (zbornik radova, 2011)
  20. Pravo međunarodnih ugovora, IMPP, Beograd (naučna monografija, 2011, koautor sa dr Duškom Dimitrijevićem
  21. Ratna šteta, Jugolsavija i međunarodno pravo (zbornik radova i dokumenata, 2016)[3]

Reference

uredi
  1. ^ Trkulja, Jovica. Nepodobni profesor : slučaj Stevana Đorđevića. Beograd: Dosije studio. str. 1—20. ISBN 978-86-6047-201-6. 
  2. ^ Trkulja, Jovica. Nepodobni profesor : slučaj Stevana Đorđevića. Beograd: Dosije studio. str. 50—100. ISBN 978-86-6047-201-6. 
  3. ^ „O Stevanu Đorđeviću”. Pravni fakultet u Beogradu. Arhivirano iz originala 02. 12. 2018. g. Pristupljeno 21. 6. 2017. 

Spoljašnje veze

uredi