Stranka Jugoslovena

Stranka Jugoslovena (skraćeno: SJ) je naziv za političku stranku koja je delovala u Jugoslaviji na samom početku demokratskih promena 1990-ih, kada je u republikama tadašnje SFR Jugoslavije napušten jednopartijski komunistički sistem.

Zastava „SFRJ“ najčeće koriđena u promovisanju Stranke Jugoslovena.
Grb „SFRJ“ najčeće koriđen u promovisanju Stranke Jugoslovena.
Slike „Josipa Broza Tita“ najčeće koriđene u promovisanju Stranke Jugoslovena.

Prvi republički odbor Stranke Jugoslovena je formiran u Zagrebu 6. marta 1990. godine. Njen prvi predsednik bio je Ante Ercegović. 1991. godine Izborna Skupština bira Predsednika Dr Mirka Frančeskog iz Splita. Za predsednika IO SJ-a izabran je Prof. Dr Ante Popović. Posle eksplozije bombe u advokatskoj kancelariji Predsednika Frančeskog u Splitu, on podnosi ostavku i stranku preuzima Dr Veso Trninić iz Sarajeva.[1][2] Zbog ratnih okolnosti 1993. godine iz tadašnjeg Sarajeva Dr Veso Trninić svu dokumentaciju i pečat dostavlja Vinku Periću u Gradišku, kod kog se i danas nalazi većina pisane i video dokumentacije te stranke.

U Beogradu je formiran republički odbor 1991. godine na osnivačkoj skupštini u Hotelu Jugoslavija i njen prvi predsednik bio je pravnik Staniša Trifunović.

Od poznatih osnivača Stranke Jugoslovena su bili: Vinko Perić, Emil Vlajki, Svetozar Livada, Drago Zlopaša, Luka Petrović, Dragutin Ilić, Perica Bundalo, Pero Višnjić, Ante Popović, Zaharije Trnavčević, Simo Brajević, Božidar Milosavljević, Sanja Lokar, Sonja Petrović, Blagoje Josipović, Blaško Gabrić itd.

Za razliku od mnogih tada formiranih stranaka SJ je nastojala delovati na celoj teritoriji SFRJ, a okupljala je građane koji su se u etničkom smislu izjašnjavali kao Jugosloveni. Na popisu 1991. godine u SFRJ bilo je preko 19% jugoslovena po svojoj nacionalnoj pripadnosti.

Ona se u svom programu zalagala za očuvanje Jugoslavije, bilo kao federacije, bilo kao unitarne države podeljene na autonomne regije.

S obzirom da se većina stanovništva svih republika osim Srbije i Crne Gore uglavnom opredeljivala za stranke s nacionalnim predznakom, a u Sloveniji, Hrvatskoj kao i većina građana u Bosni i Hercegovini, [3] za separatističku opciju, a sve uz svestranu pomoć stranog faktora. Jugosloveni su tada kao i danas bili ignorisani, omalovažavani, šikanirani, te osim partnersko-koalicione stranke Saveza reformskih snaga Jugoslavije Ante Markovića [4] većina drugih su bili neprijateljski raspoloženi prema Jugoslovenima kao narodu. Izbijanjem građanskog rata i razbijanja države su joj vrlo brzo i potpuno onemogućili rad, te se Stranka Jugoslovena potpuno ugasila 1992. godine.

Izvori uredi

Spoljašnje veze uredi