Stjepan Bubanić – Elektrika (Leštakovec, kod Varaždina, 25. novembar 1913Zagreb, 19. mart 1943), učesnik Narodnooslobodilačke borbe i narodni heroj Jugoslavije.

stjepan bubanić
Stjepan Bubanić
Lični podaci
Datum rođenja(1913-11-25)25. novembar 1913.
Mesto rođenjaLeštakovec, kod Varaždina, Austrougarska
Datum smrti19. mart 1943.(1943-03-19) (29 god.)
Mesto smrtiZagreb, ND Hrvatska
Profesijaradnik
Delovanje
Član KPJ odaprila 1941.
Učešće u ratovimaNarodnooslobodilačka borba
Heroj
Narodni heroj od24. jula 1953.

Biografija uredi

Rođen je 25. novembra 1913. godine u selu Leštakovcu kod Varaždina, u siromašnoj seljačkoj porodici. Kao mladić dolazi u Zagreb, gde se zaposlio u jednom pekarskom preduzeću, a zatim u „Zagrebačkom električnom tramvaju“. Veoma mlad se uključuje u revolucionarni radnički pokret, naročito u radu Ujedinjenog radničkog sindikalnog saveza Jugoslavije. Učestvovao je u svim štrajkovima, tarifnim akcijama, demonstracijama i drugim akcijama uoči rata. Član Komunističke partije Jugoslavije postao je u aprilu 1941. godine.

Od proglašenja Nezavisne Države Hrvatske uključuje se u rad na tada aktuelnim zadacima. Iako je ustaški teror zahvatio i „Zagrebački električni tramvaj“ već prvih dana okupacije (uhapšeno je 16 najpoznatijih aktivista), Bubanić je uspeo da pred ustaškim vlastima ostane i dalje nekompromitovan. Kao kondukter na tramvaju radi do leta 1942. godine, kada zbog opasnosti od hapšenja i radi primanja novih dužnosti prelazi u potpunu ilegalnost.

Od okupacije se Bubanić naročito ističe u osnivanju udarnih grupa među tramvajcima, a zatim i u osnivanju udarnih grupa na području tadašnjeg Petog rejonskog komiteta, koji je obuhvatao područje radničke četvrti Trešnjevke. U nekim je akcijama lično učestvovao kao na primer, u rezanju telefonskih i električnih kablova i stupova.

Krajem 1941. godine postaje član Petog rejonskog komiteta Komunističke partije Hrvatske, zadužen posebno za rad u „Narodnoj pomoći“. Tada se istakao u organizatorskim sposobnostima. Tako je na njegovu inicijativu i uz svesrdnu pomoć aktivista iz redova zagrebačkih tramvajaca u spremištu tramvajske remize bilo uređeno veliko provizorno skladište za sakupljeni različiti materijal, posebno sanitetski. Pored tog zaduženja, Bubanić je vršio i kurirsku dužnost, putujući u razne krajeve Hrvatske, prenoseći poruke i materijal i održavajući vezu između pojedinih partijskih i vojnih rukovodstava. Odlaskom u ilegalu Bubanić radi i na vezama za otpremu izvan grada i na stvaranju tzv. punktova i relejnih stanica u okolini Zagreba.

U jesen 1942. godine Bubanić preuzima dužnost mesnog tehničara. Organizovao je nabavu papira i drugog tehničkog materijala za potrebe ilegalnih štamparija koje su u to vreme delovale u gradu. Preuzimao je štampan i umnožen materijal, te vršio distribuciju preko mreže rejnonskih tehničara. U tom je poslu takođe ispoljio osobine vrsnog organizatora.

U septembru 1942. godine, Bubanić se našao opkoljen od strane policije u jednoj nedovršenoj kući u tadašnjem zagrebačkom predgrađu Ljubljanici, u kojoj su inače udarne grupe s Trešnjevke držale skladište oružja i municije. Uspeo je da se probije i s oružjem u ruci rasterao je zasedu oko kuće, prebacio se preko krova u drugu ulicu, gde su ga ustaše ranile u nogu. Na kraju je ipak uspeo da pobegne, ubivši i ranivši nekoliko ustaških agenata. Sklonio se u jedan od ilegalnih stanova i uz lekarsku pomoć ubrzo se opet našao na poslu, donoseći i odnoseći iz mesnih tehnika štampani materijal.

Zajedno sa Ivanom Mečarom, političkim sekretarom Mesnog komiteta KPH za Zagreb, 19. marta 1943. godine odlazi na jedan sastanak na Novoj Vesi, ne sluteći da ih je tamo čekala zaseda. Iako su primetili agente i skrenuli u drugu ulicu, beg im nije uspeo, jer Mečar nije mogao da trči zbog ranjene noge. Dvojica hrabrih ilegalaca pokušali su da se probiju s oružjem u ruci, ali su u oružanom okršaju bili ubijeni.

Ukazom predsednika Federativne Narodne Republike Jugoslavije Josipa Broza Tita, 24. jula 1953. godine, proglašen je za narodnog heroja.

Galerija uredi

Literatura uredi