Teniska sezona Novaka Đokovića u 2010. godini

Sezonu 2010. Đoković je započeo na egzibicionom turniru u Kujongu, predgrađu Melburna. U polufinalu ga je porazio Španac Fernando Verdasko. Prvi zvanični turnir na kome je Đoković igrao bio je prvi grend slem sezone, Otvoreno prvenstvo Australije. U četvrtfinalu ga je pobedio francuski teniser Žo-Vilfrid Conga, nakon pet setova, 6:7(8), 7:6(5), 6:1, 3:6, 1:6. Kao razloge poraza Đoković je naveo stomačne probleme, koje je imao i pre meča i koji su bili evidentni na početku četvrtog seta.[1] Uprkos tome, Đoković je 1. februara dostigao svoj najbolji plasman u dotadašnjoj karijeri, drugu poziciju na ATP listi.[2]

Na ATP 500 turniru u Roterdamu Đoković je stigao do polufinala, gde ga je posle dva taj-brejka eliminisao Rus Mihail Južni. Priliku da mu se revanšira Srbin je dobio već na sledećem turniru, u Dubaiju, i to u finalu. Odneo je pobedu sa 7:5, 5:7, 6:3 i tako po prvi put odbranio titulu na nekom turniru. U prvom kolu Svetske grupe Dejvis kupa, održanom u Beogradu, sastajale su se reprezentacije Srbije i SAD. Đoković je svom timu doneo dva boda pobedama nad Semom Kverijem (3:1) i Džonom Iznerom (3:2).

Na prva dva turnira iz Serije 1000 Đoković nije postigao zapažene rezultate. Na Mastersu u Indijan Velsu izgubio je u osmini finala od kasnijeg pobednika Ivana Ljubičića (5:7, 3:6). Posle toga je učestvovao na Mastersu u Majamiju, ali je ispao iznenađujuće rano, već u drugom kolu, od Belgijanca Olivija Rohusa (2:6, 7:6(7), 4:6).

Sezonu na šljaci Đoković je počeo turnirom u Monte Karlu. Pobedio je Florena Seru, Stanislasa Vavrinku i Davida Nalbandijana, pre poraza od Fernanda Verdaska u polufinalu (2:6, 2:6). Verdasko je identičnim rezultatom pobedio Srbina i u četvrtfinalu sledećeg Mastersa, u Rimu.

Đoković je zatim branio titulu u svom rodnom gradu Beogradu, ali je zaustavljen u četvrtfinalnom meču, kada je zbog alergije bio prinuđen da preda sunarodniku Filipu Krajinoviću pri rezultatu 4:6.[3] Sledeće nedelje nije učestvovao na turniru u Madridu iz istog razloga[4] Rafael Nadal je 15. maja pretekao Đokovića na ATP listi i ponovo postao drugi igrač sveta.[2]

Sledeći turnir za Đokovića bio je drugi grend slem sezone, Rolan Garos. Počeo ga je pobedom nad Jevgenijem Koroljovim, koji predstavlja Kazahstan, sa 6:1, 3:6, 6:1, 6:3. U drugom kolu je savladao japanskog tenisera Keja Nišikorija sa 6:1, 6:4, 6:4; u trećem je porazio Rumuna Viktora Haneskua sa 6:3, 3:6, 6:3, 6:2, zatim u četvrtom kolu i mini-iznenađenje turnira, američkog igrača Robija Džineprija, rezultatom 6:4, 2:6, 6:1, 6:2. Ipak, u četvrtfinalu biva poražen od austrijskog tenisera Jirgena Melcera, 22. nosioca, u pet setova, uprkos ubedljivoj prednosti od 2:0 u setovima i ranom brejku prednosti u trećem.[5] Meč je završen rezultatom 6:3, 6:2, 2:6, 6:7(3), 4:6.

Na svom prvom turniru sezone na travnatoj podlozi, u Londonu, u Kvins klabu, kao drugi nosilac u četvrtfinalu je izgubio od Gzavijea Malisa, belgijskog tenisera, 3:6, 6:4, 2:6. Na istom turniru je osvojio prvu titulu u konkurenciji parova, sa Izraelcem Jonatanom Erlihom. U finalu su pobedili češko-slovačku kombinaciju, Radeka Štjepaneka i Karola Beka.

Dana 21. juna je počeo treći grend slem sezone, Vimbldon, na kom je Đoković bio postavljen za trećeg nosioca. U prvom kolu je doživeo maratonski meč sa Belgijancem Olivijeom Rohusom. Pobedio je tek nakon pet setova, i to u meču koji se završio po lokalnom vremenu u 23 časova, šta ga čini najkasnije završenim mečom u dugogodišnjoj istoriji Vimbldona.[6] Razultat je glasio: 4:6, 6:2, 3:6, 6:4, 6:2. Usledile su ubedljive pobede nad Amerikancem Tejlorom Dentom, Špancem Albertom Montanjesom, Australijancem Lejtonom Hjuitom, i najvećim iznenađenjem muškog dela turnira, teniserom iz Kineskog Tajpeha, Jen-Hsun Luom. U polufinalu je izgubio od Čeha Tomaša Berdiha sa 3:6, 6:7(9), 3:6.

Nakon Vimbldona, na red je došao Dejvis kup i četvrtfinalni meč prestižnog takmičenja protiv Hrvatske. Trodnevni susret je odigran u Splitu, u Spaladium areni.[7] Đoković je dobio oba svoja meča sa maksimalnih 3:0, protiv Ivana Ljubičića i Marina Čilića, a srpska reprezentacija je obezbedila plasman u polufinale.

Usledila su dva turnira Masters 1000 serije u kanadskom gradu Torontu i američkom gradu Sinsinatiju. U Kanadi Đoković gubi u polufinalu od Švajcarca Rodžera Federera, rezultatom 1:6, 6:3, 5:7. Na tom turniru Đoković je učestvovao i u konkurenciji parova, zajedno sa prvim teniserom na ATP listi, Rafaelom Nadalom. Iako su taj par činili, u tom trenutku, dva najbolja tenisera sveta, oni bivaju poraženi već u prvom kolu, i to od dvojice Kanađana crnogorskog i slovačkog porekla, Miloša Raonića i Vašeka Pospišila. U Sinsinatiju, u četvrtfinalu, Đoković gubi od Endija Rodika.

Đoković servira u Dejvis kup meču protiv Češke

Krajem avgusta počeo je poslednji grend slem turnir u sezoni, Otvoreno prvenstvo SAD. Iako je Đoković bio smatran za trećeg favorita turnira, već u prvom kolu se suočio sa ispadanjem. Protivnik mu je bio drug iz detinjstva i kolega iz reprezentacije Viktor Troicki. Nakon mnogo obrta, Đoković iz meča izlazi kao pobednik.[8] Konačan rezultat je glasio 6:3, 3:6, 2:6, 7:5, 6:3. Taj meč su pratile ubedljive pobede sa 3:0 protiv nemačkog tenisera Filipa Pečnera, domaćih tenisera Džejmsa Blejka i Mardija Fiša i 17. nosioca turnira, Francuza Gaela Monfisa. U polufinalu, Đoković je spasao dve meč-lopte protiv Rodžera Federera, došavši do pobede od 5:7, 6:1, 5:7, 6:2, 7:5 i uspevši da se plasira u svoje treće finale na grend slem turnirima.[9] Ovom pobedom je postao drugi teniser, pored Rafaela Nadala, koji je ostvario dve pobede protiv Federera na grend slem turnirima. U svom drugom finalu na ovom turniru ponovo biva poražen, ovoga puta od Nadala, rezultatom 4:6, 7:5, 4:6, 2:6.

Nakon toga, u Beogradu, Srbija je u polufinalu Dejvis kupa porazila Češku rezultatom 3:2, a Đoković je igrao dva meča — u parovima je zajedno sa Nenadom Zimonjićem izgubio od Tomaša Berdiha i Radeka Štjepaneka, a u trećem meču pojedinačne konkurencije je savladao Berdiha rezultatom 3:1. Na prvom turniru azijske turneje, u Pekingu, Đoković je uspeo da odbrani titulu iz prethodne godine, pobedom u finalu nad Davidom Fererom. Na Šangaj mastersu, u polufinalu, gubi od Federera. Učešće na turniru u Bazelu, gde je branio titulu, Đoković je završio u finalu, gde ga je Švajcarac pobedio drugi put za redom. U Parizu je u poziciji da brani još jednu titulu, ali u trećem kolu gubi od domaćeg tenisera, Mikela Ljodre.

Četvrtu sezonu zaredom Đoković je uspeo da se plasira na završni šampionat ATP-a, i to kao treći teniser sveta. U prvom meču u grupi lako je pobedio Tomaša Berdiha sa 6:3, 6:3. U narednom meču, protiv prvog nosioca Nadala, ne uspeva da dođe do pobede.[10] Trijumfom nad Endijem Rodikom sa 6:2, 6:3, ostvaruje plasman u polufinale. Treći put zaredom gubi od kasnijeg šampiona, Rodžera Federera, ovoga puta rezultatom 1:6, 4:6.

Po prvi put se zajedno sa reprezentacijom Srbije našao u finalu Dejvis kupa protiv reprezentacije Francuske u Beogradskoj areni. U svom prvom meču, protiv Žila Simona, bez većih problema donosi bod reprezentaciji, pobedom od 6:3, 6:1, 7:5. Nakon zaostatka Srbije 1:2, izjednačuje rezultat trijumfujući nad Monfisom 6:2, 6:2, 6:4.[11] Na kraju je Viktor Troicki ostvario odlučujuću pobedu i tako doneo Srbiji prvu titulu.[12] Đoković je u toku 2010. u mečevima za reprezentaciju ostvario 7 pobeda u isto toliko mečeva (u pojedinačnoj konkurenciji).

Godinu je četvrti put zaredom završio na trećem mestu ATP liste, iako je u toku sezone 26 nedelja boravio na drugom mestu. Ostvario je odnos pobeda i poraza 61:18 (77%). Osvojio je dva turnira — Dubai i Peking, oba iz Serije 500.

Po drugi put ga Olimpijski komitet Srbije proglašava za najuspešnijeg muškog sportistu,[13] a dobija i nagradu zlatna značka kao srpski sportista godine.[14]

Reference uredi

  1. ^ „AUSTRALIAN OPEN 2010: Jo-Wilfried Tsonga beats sick man Novak Djokovic in five sets to reach last four”. Mail Online. 27. 1. 2010. Pristupljeno 16. 1. 2013. 
  2. ^ a b „ATP RANKINGS HISTORY”. 
  3. ^ „Đoković predao meč Krajinoviću”. Politika. 7. 5. 2010. Pristupljeno 16. 1. 2013. 
  4. ^ „DJOKOVIC TO SKIP MADRID OPEN DUE TO ILLNESS, ALLERGIES”. ebuzzing. 8. 5. 2010. Pristupljeno 16. 1. 2013. [mrtva veza]
  5. ^ „French Open 2010: Novak Djokovic throws away two-set lead against Jurgen Melzer”. The Telegraph. 2. 6. 2010. Pristupljeno 16. 1. 2013. 
  6. ^ „Novak Djokovic defeats Olivier Rochus - 2010 Wimbledon First round”. Tennis News Online. 21. 6. 2010. Arhivirano iz originala 29. 10. 2013. g. Pristupljeno 16. 1. 2013. 
  7. ^ „Devis kup: Marko Đoković umesto Bozoljca”. naslovi.net. 5. 7. 2010. Pristupljeno 17. 1. 2013. [mrtva veza]
  8. ^ „US Open 2010: Viktor Troicki almost catches Novak Djokovic cold”. The Guardian. 1. 9. 2010. Pristupljeno 16. 1. 2013. 
  9. ^ „Nole spasio dve meč lopte i srušio Federera za finale US Opena protiv Nadala!”. Novak Djokovic. Pristupljeno 13. 1. 2013. 
  10. ^ „Rafael Nadal eases into semis after Novak Djokovic gets lens trouble”. The Guardian. 25. 11. 2010. Pristupljeno 16. 1. 2013. 
  11. ^ „Dejvis kup: Đoković savladao Monfisa”. Večernje novosti. 5. 12. 2010. Pristupljeno 17. 1. 2013. 
  12. ^ „Dejvis kup: Srbija šampion sveta”. Večernje novosti. 5. 12. 2010. Pristupljeno 17. 1. 2013. 
  13. ^ „OK Srbije: Novak i Zorana najbolji”. Večernje novosti. 14. 12. 2010. Pristupljeno 16. 1. 2013. 
  14. ^ Sport”: Najbolji Đoković i sestre Moldovan”. Večernje novosti. 24. 12. 2010. Pristupljeno 16. 1. 2013.