Teodor Kerner
Teodor Kerner (nem. Theodor Körner; Komarom, 3. april 1873 — Beč, 4. januar 1957) bio je predsednik Austrije od 1951. do 1957. godine.
Teodor Kerner | |||||||||||||||||||||||
---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|---|
Lični podaci | |||||||||||||||||||||||
Datum rođenja | 23. april 1873. | ||||||||||||||||||||||
Mesto rođenja | Komarom, Austro-Ugarska, | ||||||||||||||||||||||
Datum smrti | 4. januar 1957.83 god.) ( | ||||||||||||||||||||||
Mesto smrti | Beč, Austrija | ||||||||||||||||||||||
Religija | Rimokatolik | ||||||||||||||||||||||
Politička karijera | |||||||||||||||||||||||
Politička stranka | Socijaldemokratska partija Austrije (SPÖ) | ||||||||||||||||||||||
| |||||||||||||||||||||||
Potpis | |||||||||||||||||||||||
Rođen je 1873. godine u mestu Ujšeni (Újszőny), kako se nekada zvao Komarom u današnjoj severnoj Mađarskoj. Od 1888. pohađa vojnu školu koja se nalazila u današnjoj Češkoj, u mestu Hranice. Završio je Kraljevsku vojno-tehničku akademiju u Beču i 1894. odlazi kao poručnik na službu u Zagreb. Promovisan je u majora 1904. godine. U Prvom svetskom ratu komandovao je na Italijanskom frontu. Vojničku karijeru okončao je 1924. u činu generala.
Politička karijera uredi
Postao je član austrijskog parlamenta 1924. godine. Bio je Predsednik Nacionalnog veća Austrije 1933-1934.[1] Pod fašističkom diktaturom Engelberta Dolfusa dospeo je u zatvor usled progona opozicije i zabranjivanja Socijaldemokratske partije Austrije čiji je bio član. Tokom Drugog svetskog rata dospeo je u zatvor usled sukoba sa nacistima. Posle rata, aprila 1945. Kerner je izabran za gradonačelnika Beča, gde se istakao u organizaciji obnove i izgradnje prestonice koja je stradala u ratnim dejstvima.[2]
Predsednik Austrije 1951−1957 uredi
Po smrti predsednika Austrije Karla Renera, Socijaldemokratska partija Austrije (SPÖ) nominuje Kernera za predsedničke izbore 1951. godine. U drugom krugu izbora, 27. maja 1951. Kerner osvaja 52.06% glasova i pobeđuje protivkandidata Hajnriha Glajsnera iz Austrijske narodne partije (ÖVP), koji je osvojio 47.94% glasova.[3]
Teodor Kerner je preminuo nekoliko meseci nakon moždanog udara kojeg je doživeo 28. jula 1956. u Štajerskoj. Sahranjen je na Središnjem bečkom groblju uz veličanstven ispraćaj duž bečkih ulica kakav nije viđen od sahrane cara Franje Josifa.[4]
Priznanja uredi
- Počasni doktorat na Bečkom tehničkom Univerzitetu (1945)
- Počasni građanin Beča (1948)
- Veliki krst posebnog ranga Reda zasluga Savezne republike Nemačke (1956)
Reference uredi
- ^ „Dr. h.c. Theodor Körner, Biografie | Parlament Österreich”. www.parlament.gv.at (na jeziku: nemački). Pristupljeno 2022-05-03.
- ^ Theodor Körner (Bundespräsident) (na jeziku: nemački), 2022-01-06, Pristupljeno 2022-05-03
- ^ Izbori za predsednika Austrije 1951. (na jeziku: srpski), 2015-03-27, Pristupljeno 2022-05-03
- ^ Kollman 1973
Literatura uredi
- Kollman, Eric C. (1973). Theodor Körner. Militär u. Politik. Wien: Verl. f. Geschichte u. Politik. ISBN 3-7028-0054-9. OCLC 9253758.
Dodatna literatura uredi
- Andreas Pittler: Edition Wiener Bürgermeister - Theodor Körner. Carl Gerold's Sohn Verlagsbuchhandlung KG, Wien. 2011. ISBN 978-3950263176.
- Ilona Duczynska: (Hrsg. und kommentiert): Theodor Körner. Auf Vorposten. Ausgewählte Schriften 1928 - 1938. Europaverlag, Wien. 1977. ISBN 3-203-50617-3.
- Thea Leitner: Körner aus der Nähe. Danubia Verlag, Wien, 1951.
- Eric C. Kollman: Militär und Politik. VERL.DF.GESCH.U.POL., Wien, 1973.
- Thea Leitner: Hühnerstall und Nobelball. 1938–1955. Leben in Krieg und Frieden. Ueberreuter, Wien. 2004. ISBN 3-8000-3927-3.
- Körner Theodor : Auf Vorposten. Europa, Wien. 1977. ISBN 978-3203506173.