Tortilja
Tortilja (šp. tortilla) je ravna, kružno oblikovana tanka pogača, slična tankom somunu, obično napravljena od samlevenog kukuruznog ili pšeničnog brašna. Asteci i drugi Navatl govornici nazivali su tortilje tlaškali (lat. tlaxcalli, [t͡ɬaʃˈkalli]).[1] Tortilje su prvi put napravili autohtoni narodi srednje Amerike, američka indijanska plemena pre kolonizacije i temeljni su deo kuhinja mnogih zemalja američkog kontinenta. Poreklo kukuruzne tortilje na teritoriji Mezoamerike datira još pre 500. p. n. e.
Vrsta jela | Lepinja |
---|---|
Mesto porekla | Mezoamerika |
Regije ili država | Meksiko |
Deo nacionalne kuhinje | meksička |
Glavni sastojci | kukuruzno ili pšenično brašno, so, voda, mast |
Mediji: Tortilja |
Reč tortilja na španskom bukvalno znači mala torta ili tortica (šp. torta, torta + illa, sufiks za deminutiv). U Španiji, tortilja je često naziv i za omlet, te španski omlet, nacionalno jelo Španije koje se na španskom nekad zove tortilla española (španska tortilja), ne treba mešati sa meksičkom tortiljom.
Opis uredi
Tortilja je okruglog oblika i veoma tanka. Veličina može da varira od 6 do 30cm u prečniku, u zavisnosti od regije i jela za koje se koristi. Peče se na ulju ili masti. Debele tortilje se u Meskiku zovu gordite (gorditas). Tortilje u San Salvadoru i Gvatemali su nešto deblje i slične gorditama.
Verzije uredi
Tortilja od kukuruza uredi
Tortilje napravljene od kukuruza najstarija su verzija tortilja poreklom iz Meksika i Gvatemale, a i dalje su popularne u Severnoj, Centralnoj i Južnoj Americi. Dokazi pokazuju da su narodi regije Oaksaka u Meksiku pravili tortilje u periodu od 1500. p. n. e. do 500. p. n. e.[2] Krajem 19. veka u Meksiku su izmišljen i proizveden prvi mehanički pribor za pravljenje tortilja, nazvani presa za tortilju, tortiljera ili tortiljadora.
Tortilja od pšenice uredi
Evropljani su pšenicu i njen uzgoj uvezli na američki kontinent, i ona postaje sastojak tortilja od pšeničnog brašna. Tortilje od pšeničnog brašna nastale su u severnom delu Meksika, gde je klima pogodnija za uzgoj pšenice.
Tortilje od pšenice tradicionalno sadrže ulje ili mast, so, brašno i vodu, a često se dodaju i sredstva za kvašenje poput praška za pecivo i drugih sastojaka. Inače, priprema i kuvanje tortilja od pšeničnog brašna identična je pripremi kukuruznih tortilja. Tortilje se obično koriste za jela kao što su burito, takos, fahita i dr, a popularno je i kao dodatak mnogim drugim jelima Južne Amerike. Deo je svakodnevnog repertoara hrane u celom Meksiku, čija su gastronomija i kultura uticali na one u mnogim zemljama Centralne Amerike i nekim državama u SAD.
Pšenične tortilje se koriste kao hrana u spejs šatlovima jer se slabo mrve i u bestežinskom prostoru ne oštećuju opremu.[3]
Nopaltila uredi
Nopaltila je kaktusno-kukuruzna tortilja. Sama reč je složenica od reči nopal, španskog naziva za opunciju, i tortilja.[4][5]
Tortilje su takođe veoma popularne u zemljama istočne Afrike i obično ih zovu '"chapati" ili "chapatis".
Tortilje se koriste i kao sredstvo za slikanje. Američki slikar hispanskog porekla Džo Bravo je u nedostatku platna počeo da slika na tortiljama, što je postalo popularno među Latinoamerikancima u SAD i inspirisalo i druge umetnike. [6]
Vidi još uredi
Galerija uredi
Reference uredi
- ^ Wood, Stephanie (ur.). „tlaxcalli”. Online Nahuatl Dictionary. Wired Humanities Projects at the University of Oregon. Pristupljeno 2020-07-19.
- ^ Winter, Marcus (1992). Oaxaca: the Archaeological Record (2nd izd.). Minutiae Mexicana. ISBN 968-7074-31-0. OCLC 26752490.
- ^ „HSF”. www.spaceflight.nasa.gov. Arhivirano iz originala 27. 11. 2020. g. Pristupljeno 2020-12-20.
- ^ Bernal, Marisa (2012-02-20). „Cactus tortillas offer a novel take on traditional food”. Arizona Daily Star (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2020-07-19.
- ^ Vercammen, Paul (2009-03-17). „Can green tortillas create new jobs?”. AC360° (na jeziku: engleski). CNN. Arhivirano iz originala 23. 03. 2021. g. Pristupljeno 2020-07-19.
- ^ „The Tortilla Art of Joe Bravo: Gallery”. Highland Park-Mount Washington, CA Patch (na jeziku: engleski). 2011-07-29. Pristupljeno 2020-12-20.