Tosa de Mar je opština u Kataloniji, Španija. Nalazi se na obali Kosta Brave, oko 100 kilometara severno od Barselone i 100 kilometara južno od francuske granice . Aerodrom u Đironi, nešto severno.

Tosa de Mar
šp. Tosa de Mar
"Pogled na gradsku plažu sa zidina"
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Španija
Autonomna zajednicaKatalonija
PokrajinaĐirona
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2023.6.206
 — gustina160,78 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate41° 44′ S; 2° 57′ I / 41.73° S; 2.95° I / 41.73; 2.95
Aps. visina6 m
Površina38,6 km2
Tosa de Mar na karti Španije
Tosa de Mar
Tosa de Mar
Tosa de Mar na karti Španije
Pozivni broj972

Istorija

uredi

Postoje brojni dokazi o naseljima koja datiraju još iz neolita, a veruje se da je od tog vremena ovo područje neprekidno naseljeno. Između 4. i 1. veka pre nove ere pojavila su se prva iberijska naselja, a ubrzo zatim i Rimljani u 1. veku.

Godine 966, Tosu je grof Barselone ustupio opatiji Ripol .

Negde u 12. veku, srednjovekovni grad je ograđen zidinama i izgrađen je zamak na najvišoj tački grada, koji je kasnije zamenjen vetrenjačom, a ona svetionikom , koji je još uvek u funkciji.

Do 1500. godine, prve kuće su grade van zidina grada zbog rasta stanovništva. Ovaj proces je znatno ubrzan tokom 17. i 18. veka, oblikujući urbanu konfiguraciju koja je ostala praktično nepromenjena do dolaska masovnog turizma 1950-ih.

Ekonomija

uredi

Suprotno uvreženom verovanju da je Tosa , u srednjem veku i do dolaska turizma,tradicionalno bio ribarski grad, lokalna privreda se uglavnom zasnivala na poljoprivrednoj proizvodnji, i to pre svega uzgajanju grožđu , kao i proizvodnji plute . Tokom 18. veka i ranog 19. veka izvoz plute je bio veoma razvijen i to u Ameriku u obliku čepova.

Ribolovom se bavio manji deo stanovništva, iako je predstavljao alternativni izvor prihoda u vremenima ekonomske krize. Mala ribarska privreda je i dalje aktivna od 2005. godine i zauzima nekoliko članova lokalnih ribarskih porodica. Većina njihovih ulova se prodaju lokalnim restoranima i na ribljim pijacama u susednom Blanesu i Sant Feliu de Giksolsu .

Plaže

uredi
 
Pogled na Tosa de Mar sa puta za Sant Feliu
 
Ostaci rimske vile

Tosa de Mar ima tri glavne plaže više malih uvala u okolini [1]:

  • Plaža Tosa (Platja Gran), centralna plaža. Ova plaža je sa zapada ograđena srednjovekovnim zamkom. Dugačka je 380 metara i široka 60 metara.
  • La Mar Menuda, na drugoj strani zaliva. Tu se nalaze uobičajene turističke usluge i sadržaji, kao što je iznajmljivanje sportske opreme, ronilački klub i sl. Lokalna policija patrolira okolinom na biciklima. Dimenzije plaže: 180m dužine i 20m širine.
  • El Codolar, plaža se nalazi iza zidina starog grada.

Rimska vila

uredi

Ova seoska vila (1. vek pre nove ere - 6. vek nove ere) pripadala je rimskoj provinciji Tarakonezi . O njenoj velikoj vrednosti se može steći dojam ako pogledamo, između ostalog, ostatke banje, centralnog grejanja, mozaika, voćne prese . Fragmenti mozaika, štukature i nekoliko elemenata skulpture svedoče o bogatstvu vlasnika vile. Keramičke vaze dokaz su trgovine sa svetom Mediterana . Poljoprivredni alati, pribor za ribu i alati za razboj otkrivaju poljoprivredne i ribolovne aktivnosti. Svakodnevni život dočaravaju drugi predmeti kao što su ukosnice, male kašike i pribor od kostiju i slonovače.

Parohijska crkva

uredi
 
Parohijska crkva

Ova crkva, posvećena mučeniku Vincentiju Saragoskom, svečano je otvorena 29. novembra 1775. godine[2], posle 20 godina izgradnje. Crkva je jedna od najvećih u eparhiji i može, tokom važnih svečanosti , da primi celo stanovništvo Tose de Mara. Veći deo unutrašnjosti crkve je devastiran tokom građanskog rata 1936. godine.

Unutra je kapela Svetog Sebastijana, sveca kojeg veoma poštuje lokalno stanovništvo. Svetkovanje ovog sveca je počelo u 15. ili 16. veku i obeležava se svake godine 20. januara

Utvrđeni stari grad

uredi

Stari grad Tose de Mar je jedini primer utvrđenog srednjovekovnog grada koji još uvek stoji na katalonskoj obali. Njegov današnji izgled datira s kraja 14. veka. Zadržao je prvobitni izgled uključujući zidine kao i kule i utvrđenja. Na najvišoj tački, gde se danas nalazi svetionik, do početka 19. veka nalazio se zamak igumana manastira Santa Marija de Ripol, gospodara grada. Lokalitet je proglašen nacionalnim istorijskim spomenikom 1931. godine[3].

Unutrašnjost Starog grada je šarmantno mesto sa uskim, kaldrmisanim ulicama, Guvernerovom kućom (sada Opštinski muzej), Kućom svetog platna („Sant Drap“), srednjovekovnom bolnicom i ostacima romaničke crkve i gotičke crkva.

Gradski muzej

uredi

Gradski muzej, izgrađen u kasnogotičkom stilu, nalazi se u Guvernerovoj kući, unutar starog grada . Nekada je bila rezidencija guvernera Tosa de Mara i okoline, koji su vladali u ime igumana manastira Santa Marija de Ripol .

Muzej je otvoren 1. septembra 1935. godine. U njemu se nalazi važna kolekcija savremene umetnosti sa delima španskih i stranih umetnika koji su posećivali Tosu de Mar tokom 1930-ih, kao što je Nebeski violinista Marka Šagala . U arheološkom delu nalaze se artefakti iz perioda paleolita do kasnog srednjeg veka . Posebno se ističu mozaici pronađeni u atrijumu rimske vile , koji datiraju s kraja 4. - početka 5. veka.


Reference

uredi

Spoljašnje veze

uredi