Tripoli (grčki: Τρίπολη [Trípoli]; bivši naziv: Tripolis (Τρίπολις [Trípolis]), raniji naziv: Tripolica (Τριπολιτσά [Tripolitsá])), grad je u Grčkoj i upravno sedište okruga Arkadija, kao i periferije Peloponez.

Tripoli
Τρίπολη

Administrativni podaci
Država Grčka
PeriferijaPeloponez
OkrugArkadija
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2011.47.254[1]
 — gustina32,91 st./km2
Geografske karakteristike
Koordinate37° 31′ S; 22° 23′ I / 37.52° S; 22.38° I / 37.52; 22.38
Vremenska zonaUTC+2 (EET), leti UTC+3 (EEST)
Aps. visina655 m
Površina1.481,0 km2
Tripoli na karti Grčke
Tripoli
Tripoli
Tripoli na karti Grčke
Poštanski broj221 00
Registarska oznakaΤΡ

Naziv uredi

Reč Tripoli je složenica dve grčke reči tri (τρί [trí]) i polis (πόλις [pólis]) i prevodu znači „trograđe“. Istog porekla su i imena istoimenih gradova u Libanu i Libiji (vidi: Tripoli (višeznačna odrednica)). Lazar Tomanović ovaj grad navodi kao Tripolicu. [2]

Prirodni uslovi uredi

Grad Triploi se nalazi u središnjem delu grčkog poluostrva i istorijske pokrajine Peloponez, kao i u središnjem delu prefekture Arkadija. Grad je smešten na strateški važnom položaju u unutrašnjosti Peloponeza, na mestu gde se sustiče više puteva sa svih strana primorja ovog poluostrva. Grad se nalazi na znatnoj nadmorskoj visini (655 m nmv). Grad se razvio u neveliko polju, sa svih strana okruženom visokim planinama. Severno od grada nalazi se najbliža planina Menalo, visoka 1.849 m n. v.

Klima u Tripoliju je izmenjeno sredozemna, zbog znatne visine i zatvorenosti od uticaja primorja. Zbog toga su leta veoma topla i suva, dok su zime hladnije i sa snegom.

Istorija uredi

 
Gradska saborna crkva

Grad Tripoli je relativno mlad za uslove Grčke. Prvo naselje na mestu današnjeg grada se javilo tek u srednjem veku. Prvi naziv naselja bio je Drobolica ili Dorboglica, što upućuje na slovenske korene i predstavlja jedan od najjužnije zabeleženih naziva slovenskog porekla.

Današnji grad razvio se od 1770. godine oko novoizgrađene tvrđave i prvobitno je bio postaja otomanskog carstva za kontrolu ovog dela Grčke. Tada je ovo naselje bilo mahom naseljeno muslimanima i jevrejima. 1821. godine je počeo Grčki ustanak i Tripoli postaje prvi grad koji Grci-ustanici. Međutim, Turci su grad povratili 1825. godine i ruše ga do temelja. Tomanović navodi podatak da su u grčkom ratu za nezavisnost ovaj grad nekoliko meseci Grci drali pod opsadom, a branilo ga je 10.000 posade,a stizali su u pomoć i turski brodovi. Na bedemima oslobođenog grada prvi je zastavu razvio Krsto Vasov, barjkatar. [3] Govoreći o oslobođenju grada od Turaka, Mrša je naveo Tomanoviću da, kada se počelo dijeliti blago i roblje, Vaso je uzeo samo oružje nekog turskog velikaša, kojeg je ubio. Vaso je rekao da u Greciju nije došao da se obogati, nego da se bori za časni krst i zlatnu slobodu. [4]

Savremena Grčka se osniva 1829. godine i prvih meseci grad je njena nezvanična prestonica. Ubrzo se Tripoli počeo razvijati u značajan grad u državi, pre svega zahvaljujući položaju. Grad je bio pošteđen mnogih razaranja tokom ratova 20. veka, ali se nije mogao značajnije razviti zbog siromaštva oblasti u kojoj se nalazi. Poslednjih decenija sa izgradnjom savremenog auto-puta ka Atini i stvaranjem važnog prometnog čvorišta od grada Tripoli je počeo značajnije napredovati.

Stanovništvo uredi

Tripoli danas ima blizu 30.000 stanovnika u širem gradskom području. Stanovništvo grada su uglavnom etnički Grci. Na poslednja tri popisa broj stanovnika se kretao na sledeći način:

Demografija
1981.1991.2001.
21.33722.42925.520

Kretanje broja stanovnika u opštini po popisima:

Demografija
1991.2001.
26,43228,976

Privreda uredi

Tripoli je važno trgovačko-poslovno i upravno središte Peloponeza. Tripoli je i važno obrazovno srdište – Univerzitet Peloponeza ima ovde svoje sedište i tu su smeštena dva njegova departmana. Grad je, takođe, mesto sa najvećom kasarnom u državi.

U Tripoliju postoje omanji pogoni lake industrije.

Poslednjih decenija sa izgradnjom savremenog auto-puta ka Atini i stvaranjem važnog prometnog čvorišta od grada Tripoli je počeo značajnije napredovati.

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ „Detailed census results 2011”. Arhivirano iz originala 16. 10. 2015. g. Pristupljeno 7. 5. 2015. 
  2. ^ Tomanović, Lazar (1873). Srpsko-dalmatinski magazin, XXX knjiga, Bokelji u ratu za oslobođenje grčko. Zadar. str. 16. 
  3. ^ Tomanović, Lazar (1873). Srpsko-dalmatinski magazin, XXX knjiga, Bokelji u ratu za oslobođenje grčko. Zadar. str. 16, 17. 
  4. ^ Tomanović, Lazar (1873). Srpsko-dalmatinski magazin, XXX knjiga, Bokelji u ratu za oslobođenje grčko. Zadar. str. 18. 

Spoljašnje veze uredi