Tuna ili tunj[3] (lat. Thunnus) je rod riba iz porodice skuša (Scombridae), koje žive u slanoj vodi. Nastanjuje Atlantski okean, Pacifik, Indijski okean i Mediteransko more. Tuna je veoma brza riba, pri čemu su neke njene vrste sposobne da postignu brzinu i do 70Km na čas. Za razliku od većine bele ribe, boja mišićnog tkiva tune se kreće od roze ka tamno crvenoj. Ova crvenkasta boja nastaje usled prisusta mioglobina, molekula koji se vezuje za kiseonik; koji tuna poseduje u znatno većoj količini za razliku od ostalih riba. Neke veće vrste tune, kao što je Plavorepa tuna, imaju sposobnost da molekularnom aktivnošću, podignu telesnu temperaturu iznad temperature vode (održavanje telesne temperature od 24-35 °C, u hladnoj vodi niske temperature čak i do 6 °C). Ovo im omogućava da prežive u hladnijim vodama i nastane se u različitim delovima okeana.

Tuna
Vremenski raspon: tercijar - holocen[1][2]
Različite vrste iz roda tuna
Thunnus albacares
Naučna klasifikacija
Carstvo:
Tip:
Klasa:
Potklasa:
Infraklasa:
Porodica:
Rod:
Thunnus

South, 1845
Tipska vrsta
Scomber thynnus
Linnaeus, 1758
Podrodovi
Sinonimi
  • Albacora Jordan, 1888
  • Germo Jordan, 1888
  • Kishinoella Jordan & Hubbs, 1925
  • Neothunnus Kishinouye, 1923
  • Orcynus Cuvier, 1816
  • Parathunnus Kishinouye, 1923
  • Semathunnus Fowler, 1933

Reč Thunnus je srednjolatinska forma grčke reči θύννος (thýnnos) sa značenjem mala riba, koja je izvedena iz grčke reči θύνω (thynō), „žuriti, strelica”.[4][5] Prva pisana upotreba reči se javlja u Homerovom radu.

Taksonomija uredi

Postoji oko petnaest vrsta tune, od kojih su neke od najrasprostranjenijih:[6][7] Reč Thunnus je srednjolatinski oblik grčkog thýnnos (θύννος, „tunjevina, tuna“) – koje je zauzvrat izvedeno od thynō (θύνω, „juriti; streljati“).[8][9] Prvu pisanu reč upotrebio je Homer.

Na osnovu morfologije i podataka o sekvenci mitohondrijske DNK kratke dužine,[10] rod Thunnus je trenutno klasifikovan u dva podroda: Thunnus (Thunnus) (plavoperajska grupa) i Thunnus (Neothunnus) (žutoperajska grupa). Međutim, ova klasifikacija je dovedena u pitanje nedavnom filogenetskom analizom podataka o sekvenci nuklearne DNK, koja je razrešila različite odnose među vrstama i nije podržala tradicionalnu definiciju grupa plavoperajskih i žutoperajskih tuna.[11][12] Konkretno, ove analize su potvrdile podelu pacifičke i atlantske tune na dve odvojene vrste i sugerišu da je velikooka tuna zapravo član podroda Neothunnus, a ne podroda Thunnus.[11] Ranije filogenetske rekonstrukcije nuklearne ribosomalne DNK takođe su pokazale slične rezultate.[13]

Do nedavno se smatralo da postoji sedam Thunnus vrsta, a atlantska plavoperajna tuna i pacifička plavoperajska tuna bile su podvrste jedne vrste. Godine 1999, Kolet je ustanovio da su na osnovu i molekularnih i morfoloških razmatranja, one zapravo, različite vrste.[14][7]

 
Fosilna vrsta

Grinpis je 2010. godine je dodao tunu dugoperku, krupnooku tunu, tunu crnoperku, pacifičku tunu plavoperku, atlantsku tunu plavoperku, južnu tunu plavoperku i tunu žutoperku na crvenu listu riba.

Prave tune iz roda Thunnus, unutar porodice Scombridae
 ‑{Scombridae}‑ 
Gasterochismatinae 

 kraljevska riba-leptir (Gasterochisma melampus)

Scombrinae
 Scombrini 

Rastrelliger

Scomber

(skuše)
 Scomberomorini 

 Acanthocybium

 Grammatorcynus

 Scomberomorus

(španske skuše)
 Sardini 

 Cybiosarda

 Gymnosarda

 Orcynopsis

 Sarda

 (bonite
 Thunnini

 vitke tune (Allothunnus)

 fregatne tune (Auxis)

 male tune (Euthynnus)

 tune skakavice (Katsuwonus)

 Thunnus 
 podrod Thunnus

 plavoperke

 podrod Neothunnus

 žutoperke

 (prave tune) 
(tune)
Kladogram: Rod Thunnus (dole-desno na gornjoj slici) naveden je kao jedan od pet rodova koji sačinjavaju pleme Thunnini.  Poznat kao prave tune, on sadrži 8 od 15 postojećih vrsta tuna.[1]
 
Maksimalne prijavljene veličine vrsta roda Thunnus.

Prekomerni lov uredi

Svetska potražnja za sušijem i sašimijem,[15] zajedno sa sve većim rastom populacije, dovela je do prekomernog lova globalnih zaliha ove vrste,[16] a plavoperajka je najugroženija i svrstava se u kategoriju „ozbiljne zabrinutosti za očuvanje“.[17] Činjenica koja komplikuje napore za održivo upravljanje zalihama plavoperajne ribe u nacionalnim ekskluzivnim ekonomskim zonama (EEZ) je to što tuna plavoperka migrira na velike udaljenosti i lovi u srednjem okeanu koji nije deo EEZ nijedne zemlje, tako da je podložna prekomernom ribolovu od strane ribarskih flota više zemalja. Međunarodni sporazumi i konvencije su sporazumi po dobronamernom osnovu i teško ih je pratiti ili sprovoditi.[18] Iako su ovu ribu uzgajali u zatočeništvu Japanci i Australijanci uz pomoć Japanaca, prinosi su niži od ostalih riba koje se uzgajaju zbog spore stope rasta plavoperajne tune, zbog čega su cene visoke.[18] Dana 30. decembra 2012, plavoperajna tuna od 222 kg (489 lb) ulovljena u severoistočnom Japanu, prodata je na ribljoj pijaci Cukiji u Tokiju za rekordnih 155,4 miliona jena (1,76 miliona dolara).[19]

Reference uredi

  1. ^ a b Graham, Jeffrey B.; Dickson, Kathryn A. (2004). „Tuna Comparative Physiology” (PDF). The Journal of Experimental Biology. 207: 4015—4024. doi:10.1242/jeb.01267. Arhivirano iz originala (PDF) 04. 09. 2015. g. Pristupljeno 20. 9. 2012. 
  2. ^ Sepkoski, Jack (2002). „A compendium of fossil marine animal genera”. Bulletins of American Paleontology. 364: 560. Arhivirano iz originala 23. 7. 2011. g. Pristupljeno 8. 1. 2008. 
  3. ^ „tunj ili tuna”. Proleksis enciklopedija online. 
  4. ^ θύννος in Liddell, Henry George; Scott, Robert (1940) A Greek–English Lexicon, revised and augmented throughout by Jones, Sir Henry Stuart, with the assistance of McKenzie, Roderick. Oxford: Clarendon Press. In the Perseus Digital Library, Tufts University.
  5. ^ θύνω in Liddell and Scott
  6. ^ Collette, B.B. (1999). „Mackerels, molecules, and morphology”. Ur.: Séret, B.; Sire, J. Y. Proceedings. 5th Indo-Pacific Fish Conference: Nouméa, New Caledonia, 3–8 November 1997. Paris: Société Française d'Ichtyologie [u.a.] str. 149—164. ISBN 978-2-9507330-5-4. 
  7. ^ a b Tanaka, Y.; Satoh, K.; Iwahashi, M.; Yamada, H. (2006). „Growth-dependent recruitment of Pacific bluefin tuna Thunnus orientalis in the northwestern Pacific Ocean” (PDF). Marine Ecology Progress Series. 319: 225—235. doi:10.3354/meps319225. Arhivirano iz originala (PDF) 11. 12. 2012. g. 
  8. ^ θύννος in Liddell, Henry George; Scott, Robert (1940) A Greek–English Lexicon, revised and augmented throughout by Jones, Sir Henry Stuart, with the assistance of McKenzie, Roderick. Oxford: Clarendon Press. In the Perseus Digital Library, Tufts University.
  9. ^ θύνω in Liddell and Scott.
  10. ^ Alvarado Bremer, J.R.; Naseri, I.; Ely, B. (2016). „ROrthodox and unorthodox phylogenetic relationships among tunas revealed by the nucleotide sequence analysis of the mitochondrial DNA control region”. Journal of Fish Biology. 50 (3): 540—554. doi:10.1111/j.1095-8649.1997.tb01948.x. 
  11. ^ a b Díaz-Arce, Natalia; Arrizabalaga, Haritz; Murua, Hilario; Irigoien, Xabier; Rodríguez-Ezpelata, Naiara (2016). „RAD-seq derived genome-wide nuclear markers resolve the phylogeny of tunas”. Molecular Phylogenetics and Evolution. 102: 202—207. PMID 27286653. doi:10.1016/j.ympev.2016.06.002. hdl:10754/612968 . 
  12. ^ Ciezarek, Adam G.; Osborne, Owen G.; Shipley, Oliver N.; Brooks, Edward J.; Tracey, Sean R.; McAllister, Jaime D.; Gardner, Luke D.; Sternberg, Michael J. E.; Block, Barbara; Savolainen, Vincent (2019-01-01). „Phylotranscriptomic Insights into the Diversification of Endothermic Thunnus Tunas”. Molecular Biology and Evolution (na jeziku: engleski). 36 (1): 84—96. ISSN 0737-4038. PMC 6340463 . PMID 30364966. doi:10.1093/molbev/msy198. 
  13. ^ Chow, S.; Nakagawa, T.; Suzuki, N.; Takeyama, H.; Matsunaga, T. (2006). „Phylogenetic relationships among Thunnus species inferred from rDNA ITS1 sequence”. Journal of Fish Biology. 68 (A): 24—35. doi:10.1111/j.0022-1112.2006.00945.x. 
  14. ^ Collette, B.B. (1999). „Mackerels, molecules, and morphology”. Ur.: Séret, B.; Sire, J.Y. Proceedings. 5th Indo-Pacific Fish Conference: Nouméa, New Caledonia, 3–8 November 1997. Paris: Société Française d'Ichtyologie [u.a.] str. 149—164. ISBN 978-2-9507330-5-4. 
  15. ^ „sashimi Meaning in the Cambridge English Dictionary”. dictionary.cambridge.org. Arhivirano iz originala 20. 8. 2018. g. Pristupljeno 20. 8. 2018. 
  16. ^ George Karleskint; Richard Turner; James Small (2009). Introduction to Marine Biology. Cengage Learning. str. 522. ISBN 978-0-495-56197-2. 
  17. ^ „Tuna, Bluefin”. Arhivirano iz originala 2011-07-22. g. 
  18. ^ a b „Managed to death”. The Economist. 2008-10-30. 
  19. ^ „A bluefin tuna sells for record $1.76M in Tokyo”. USA Today. 4. 1. 2013. Pristupljeno 5. 1. 2013. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi