Filis Vitli (engl. Phillis Wheatley; 17531784) je prva crna pesnikinja i prvi afroamerički pisac čija je knjiga objavljena na teritoriji SAD.[1]

Filis Vitli
Filis Vitli
Lični podaci
Puno imeFilis Vitli
Datum rođenja(1753-05-08)8. maj 1753.
Mesto rođenjaSenegal,
Datum smrti5. decembar 1784.(1784-12-05) (31 god.)
Mesto smrtiBoston, SAD
Književni rad
Najvažnija delazbirka poezije „Pesme na različite teme, religiozne i moralne“ (1773)

Život Filis Vitli

uredi

Filis Vitli je rođena negde oko 1753. godine u zapadnoj Africi, pretpostavlja se u Senegalu ili Gani. Mnogi biografi se slažu sa idejom da je Filis najverovatnije pripadala plemenu Fula, muslimanima poreklom iz Libije koji su pisali na arapskom pismu. Kao sedmogodišnja devojčica je prodata u roblje i poslata u Ameriku 1761. godine.[1] U Africi ju je lokalni vođa prodao nekom putujućem trgovcu koji ju je zajedno sa ostalim robovima ukrcao na brod koji se zvao „Filis“. Vlasnik broda za dopremanje robova Timoti Fičof, bio je više nego precizan u instrukcijama koje je davao svojim radnicima. Na brod je trebalo ukrcati samo radno sposobnu snagu, posebno mladiće u dobi od 14 do 20 godina koji su se najbolje prodavali na tržištu. Bez obzira na njegove stroge instrukcije, na brod je ukrcana i jedna devojčica ̶ Filis Vitli. Ova Crnkinja koja će dobiti ime po brodu na kom je putovala, a prezime od porodice u koju je prodata, u Boston je stigla 11. jula 1761. godine. Odmah po pristajanju broda, Filis je preprodata i odvedena u novu porodicu, porodicu bogatog bostonskog trgovca i krojača Džona Vitlija.[1] Ono što joj je omogućila porodica Vitli, te način na koji se ophodila prema njoj, svakako će ući istoriju kao primer ljudskosti i ispravnog postupanja. Porodica Vitli koju su činili Džon Vitli i njegova supruga Suzan Vitli i njihovo dvoje dece, sin Natanijel i ćerka Meri, prema devojčici su se ophodili kao prema svom članu. Iakao, isprva ona nije bila lišena obavljanja kućnih dužnosti, ipak vrlo brzo nakon što se adaptirala u novu sredinu, Filis je počela da se obrazuje. Vrlo temeljno i kvalitetno obrazovanje omogućili su joj upravo Vitlijevi. Filis je prvo počela da uči engleski, potom i da čita Bibliju, a znanja je sticala i iz društvenih nauka: geografije, astronomije, istorije, engleske književnosti (posebno je čitala Džona Miltona i Aleksandra Poupa)[1]. Učila je takođe i latinski jezik nakon čega se upoznala i sa delima grčkih klasika Vergilija, Ovidija, Homera… Filis se pokazala kao veoma nadarena za učenje, čitanje i pisanje. Posebno se istakao njen književni dar. Kao rezultat temeljnog istraživanja života i rada Filis Vitli došlo se do podatka da je Filis svoju prvu pesmu napisala još kao trinaestogoišnjakinja. Ta prva pesma naslovljena sa „On Messrs. Hussey and Coffin“ objavljena je 1767. godine. Ipak, pesma koja joj je donela slavu i priznanje je pesma pod naslovom „Whitefield elegy“. Sve to vreme dok je stvarala, Filis je imala veliku podršku porodice Vitli koja ju je ohrabrivala u njenim smelim namerama da postane obrazovana Crnkinja i da se za svoju slobodu izbori upravo perom. Iako je bila privilegovana robinja, Filis je ipak bila vlasništvo svojih gospodara, porodice Vitli.[2] Nakon velikog uspeha njene objavljena zbirke, nakon svih pohvala I uzdizanja njenog pesničkog stvaralaštva, kreće pravi sunovrat najveće afro-američke književnice. Prvi veliki krah doživljava kada 1774. godine umire njena gospodarica, Suzan Vitli, a potom 1778. godine i njen suprug Džon. Nakon tih tužnih događaja, Filis dobija slobodu, ali za nju kreće novo iskušenje ̶ život van okrilja porodice Vitli. Ona se nakon sticanja statusa slobodne Crnkinje, udaje za takođe oslobođenog roba[1], trgovca Džona Petersa koji je bio veoma uglađen, dobar govornik i pisac. Nakon braka sa Petersom, sledi čitav lanac nesrećnih događaja za Filis. Rađa dvoje dece koja umiru, a suprug joj zbog dugova završava u zatvoru. Sama, bolesna i u potpunoj bedi, Filis se brzo predala. Umrla je 5. decembra 1784. godine u svojoj 31. godini. Iza nje su ostale pesme, pisma koja je pisala važnim ličnostima, i trag koji će sve do danas da prate poštovaoci njene poezije i naučni istraživači koji se bave likom i delom ove izuzetne Crnkinje.[3]

Poezija Filis Vitli

uredi

Poezija Filis Vitli je bila zasnovana na paganskim verovanjima koje je ona sa sobom ponela iz Afrike, kao što je kult Sunca, zatim na hrišćanskim vrednostima i veri u Hrista, te klasicističkim elementima koje je ona inkorporirala u svoju poeziju veoma vešto, dajući joj neponovljivi izraz. Svoje pesme, Filis je pisala u distihu, jambskom pentametru, ugledajući se na antičke grčke pesnike koje je još kao mlada čitala. Pesme Filis Vitli su ubrzo stekle veliku popularnost u Engleskoj i u američkim kolonijama. Ona je postala svojevrsni borac za prava Crnaca, robova, potlačene dece… Neretko se dopisivala sa značajnim ličnostima u kojima je izražavala svoje jasne stavove da američkim Crncima treba dati sva prava.[4] Poznato je da je društvena praksa nalagala da crnci budu kažnjeni ako bi bili uhvaćeni da čitaju i pišu. Ipak, da postoje izuzeci, pokazuje i primer Filis Vitli koja je kao ropkinja zahvaljujući svom pesničkom daru pokazala da je bar u domenu umetnosti superiornija od svojih gospodara. Međutim, Vokerova ističe da je Filis sputavala njena društvena ambivalentnost i oprečni instinkti (contrary instincts), te da je s jedne strane bila ropkinja lišena osnovnih ljudskih prava, a s druge strane je bila pesnikinja koja je pokušala da stekne svoj glas u društvu punom inhibicija. Ono što povezuje Filis i druge ženske potisnute glasove jeste, ne samo njihov faktički opus, već stvaralačka ambicija da održe pisanu riječ živom. A to se ispostavilo kao težak i nezahvalan zadatak, čak i stotinama godina pošto je glas Vitlijeve utihnuo.[5]

Zanimljivosti o Filis Vitli

uredi

Za života, Filis je skretala pažnju svojom pojavom, likom i delom, ali se njen uticaj oseća i danas. Za Filis Vitli, vezuju se neke zanimljivosti. Zanimljivo je recimo da je Filis 1775. godine poslala jednu kopiju svoje knjige (sa posvetom) američkom predsedniku Džordžu Vašingtonu koji je kao i mnogi drugi hvalio njen pesničkii talenat. Kao rezultat njegovog oduševljenja bio je i poziv koji je usledio 1776. godine da ga poseti u njegovom sedištu u Masačusetsu. Danas, se po njoj zove krater na Veneri. U Bostonu se nalazi skulptura koja prikazuje Filis Vitli u prirodnoj veličini.

Reference

uredi
  1. ^ a b v g d Mišić, Milan, ur. (2005). Enciklopedija Britanika. V-Đ. Beograd: Narodna knjiga : Politika. str. 65. ISBN 86-331-2112-3. 
  2. ^ Stjelja, Ana (septembar—decembar 2017). San o slobodi Filis Vitli. Alia Mundi magazin za kulturnu raznolikost. broj 3. Pristupljeno 7. 11. 2017. [mrtva veza]
  3. ^ Stjelja, Ana (septembar—decembar 2017). San o slobodi Filis Vitli. Alia Mundi magazin za kulturnu raznolikost. 3: 24. Pristupljeno 7. 11. 2017. [mrtva veza]
  4. ^ Stjelja, Ana (septembar—decembar 2017). San o slobodi Filis Vitli. Alia Mundi magazin za kulturnu raznolikost. 3. Pristupljeno 7. 11. 2017. [mrtva veza]
  5. ^ Jovović, Tamara (2016). Doktorska disertacija: Afro-američke književnice iz ugla afro-američkog crnog feminizma: Zora Nil Herston, Elis Voker i Toni Morison (Filološki fakultet izd.). Beograd. str. 20. [mrtva veza]

Spoljašnje veze

uredi

Alia Mundi magazin za kuluturnu raznolikost Arhivirano na sajtu Wayback Machine (8. novembar 2017)

Tamara Jovović: doktorska disertacija PDF[mrtva veza]