Folar

Folar je naziv za srednjovjekovni bakarni novac, korišćen za svakodnevni sitni pazar i potrebe. Srebrni dinar je vrijedio 24-30 folara. U Zakonu cara Dušana i vladarskim hrisovuljama, dažbine i kazne se određuju i u stoci (volovima i ovnovima) zbog novčane siromašnosti (nedostatka „sitnog“ novca). Stari običaj razmjenjivanja se praktikovao u sitnoj trgovini, na župskom seoskom području, po trgovima i podgrađima tvrđava. Ovakav način trgovine, kao i forsiranje srebrnog dinara, uticao je na emitovanje malo bakarnog novca. Vladari su podsticali kovanje novca veće vrijednosti, srebrnog dinara, koji se preko trgovaca, pored kovanog srebra (prodavanog na litre) najviše izvozio u inostranstvo. Druga je situacija bila u primorskim gradovima, gdje je bila razvijena „trgovina na malo“ (lokalna trgovina). Bar, Kotor, Budva, Ulcinj i Skadar su pod srpskim kraljevima imali određenu autonomiju, pa im je za lokalne potrebe dozvoljeno kovanje isključivo bakarnog novca, folara. Najviše sačuvanog novca (posebno kotorskog, gdje je kovan najčešće i najduže) crnogorskih primorskih gradova ima u muzejskim zbirkama: Splita, Zagreba, Osijeka i Beograda. Nešto primjeraka se nalazi na Cetinju, u Ulcinju, Baru i Kotoru. I Dubrovčani su pored groševa (kovani od 1325) i mezalina (medijanina) uveli folare, za potrebe lokalne trgovine, krajem XV vijeka. Sačuvani su i vrlo rijetki primjerci bakarnog novca, koji nije bio folar, već (po većini autora) ondašnji falsifikati redovno kovanog srebrnog novca (mletačkih matapana, srpskih i dubrovačkih dinara). To su bakarni primjerci postojećih srebrnih vrsta novca, a neki još uvijek nose tragove posrebravanja.

Kotorski folar

Dobro utvrđeni grad Kotor je još u državi Zeti bio najveći i najznačajniji trgovački i finansijski centar, a bakarni folar je, po nekim autorima, kovan još u XI vijeku. Najstariji poznat nam kotorski folar je bio sa likom svetog Tripuna, zaštitnika grada (u uspravnom položaju) sa krstom i cvijetom ljiljana u desnoj ruci (na reversu je gradska kula i natpis: „Civitas Catari“). (Lik Svetog Tripuna je na svim kotorskim novcima, više ili manje izmijenjen, bez obzira ko je imao vlast nad gradom) Za Nemanjića, na kotorskom bakarnom novcu je lik Svetog Tripuna (sa krstom pri grudima i palminom grančicom) a u lijevoj zemaljski šar sa krstom. Na reversu: lik vladara iz dinastije Nemanjića na prijestolu, sa žezlom i krinom u desnoj i globusom u lijevoj ruci. Ispisi su, na reversu: „IMPERATOR STEFANUS“ ili „UROSIUS“, a na aversu: „S.TRIFON KATAREN“. Poznato je da je od svih crnogorskih primorskih gradova kovao najduže i najviše bakarnog, ali (poslije Nemanjića) i srebrnog novca. Kovao je novac i pod Ugarskom kraljevinom (1371—1378) kao i Kraljevinom Bosnom Tvrtka Prvog (1385. do 1391) a pod Mletačkom republikom kovnica u Kotoru je radila od 1433. do 1640. godine.

Folari grada Bara

Prva od poznatih nam vrsta barskih folara ima samo slovne oznake: na aversu slovo „G“ (predstavlja ime: „Georgius“ - Sveti Đorđe, kao zaštitnik grada) a reversu „A“ (predstavlja:Antibar“). Na aversu druge vrste je predstava Svetog Đorđa, na konju, kako ubija aždaju i natpis : „S.GEORGIUS“. Na reversu je svetac u odori, sa natpisom „ANTIVAR“. Ima varijanti sa ubijanjem aždaje na obije strane novca, sa raznim varijantama ispisa: „ANTIBAR“, „ANTI-VAR“ i „TIB-AR“.

Ulcinjski folari

Sačuvani su primjerci tri vrste folara grada Ulcinja. Na aversu jedne vrste bakarnih novaca grada figura je cara sa krunom na glavi, žezlom i zemljanim šarom u rukama (sa lijeve strane lav u hodu). Ispisan je i natpis „VRO(S)IUS“. Na reversu je bogorodica (zaštitnica grada) i natpis „SC(MA)RIA“. Kod druge dvije vrste postoji razlika na aversima (na reversu su uvijek sa prikazi Bogorodice, sa Isusom, ili bez njega). Na drugoj vrsti ulcinjskih folara, na aversu je i „božje jagnje“, koje nogom pridržava barjak sa tri kraka i krstom na vrhu, uz natpis: „M.(moneta) DE DULCIGNO“. A trećoj vrsti bakarnog novca, na aversu je gradska tvrđava i natpis: „CIVI(tas)DULCIGNI“.

Folari grada Svača

Grad Svač (Šas) se nalazio na obali šaskog jezera (zaleđe Ulcinja) i nekada je bio sjedište episkopije. Na aversu njegovog bakarnog novca je lik Svetog Jovana Krstitelja (zaštitnik grada) a na reversu gradska tvrđava i natpis: „SOVACII CIVITAS“.

Literatura

Kosta N. Kostić: Stara srpska trgovina i industrija, Beograd, 1904.
Pavle B. Novaković, iz monografije „Perper crnogorski novac“, internet izdanje, Montenegrina net.