Hodiđed

Hodiđed, poznato i kao Hodidjed ili Odiđed bio je srednjovjekovni utvrđeni grad koji se nalazio na uzvišenju između Pala i Sarajeva, tačnije na Bulozima.

Istorija

Danas na Bulozima postoji selo Hodiđed, samo stotinjak metara ispod uzvišenja Gradac, gdje su nekada rađena iskopavanja. Nedaleko od uzvišenja Gradac (1.099 mnv) se nalazi slično uzvišenje koje se zove Gradište, nešto dalje je Mačkovac (1.095 mnv), a prema sjeveru se nalazi uzvišenje Siljevina (1.169 mnv) u čijem podnožju se nalazi kamenolom. Cijela ova teritorija pripada opštini Istočni Stari Grad.

Grb Pavlovića

Prema izvorima, na uzvišenju Gradac nalazio se stari grad Hodiđed koji je izgrađen krajem XIV i početkom XV vijeka. Smatra se da je podignut pre obližnjeg Miljackog grada. Sa uzvišenja se kontrolisao prolaz u zemlju Pavlovića, srednjovjekovnih knezova koji su vladali ovom oblasti. Pretpostavlja se da je u ovom mjestu stolovao đed (djed), starješina Bosanske jeretičke crkve, te otud i naziv mjestu.

Za vrijeme dolaska Osmanlija na ovaj prostor, Hodiđed je bio jedini utvrđeni grad u Vrhbosanskoj župi. Imao je utvrđenje sa glavnom kulom (površine oko 5.000 m²) i naknadno prigrađeni obor (6.500 m²). Prvi put se spominje 1434. godine kada ga je zauzeo osmanski vojskovođa Barak (naselje Barakovac nosi naziv po njemu).

Za vrijeme Murata II 1424. i 1425. godine turska vojska je krstarila Bosnom. Godine 1428. Turci otimaju Pavlovićima Hodiđed, a 1430. godine Vrhbosnu (Sarajevo). Kasnije su Turci bili na kratko vrijeme izgubili Hodiđed, ali na ljeto 1435. turski vojvoda Barak povrati Hodiđed i od tada Hodiđed i Vrhbosna ostadoše stalno u rukama Turaka.

U jednom spisu u Dubrovniku stoji da je Vijeće umoljenih Dubrovačke republike donijelo odluku da pošalje poklon od 300 perpera turskom vojvodi Baraku koji je provalio u zemlju Humsku, te se povukao u grad Hodiđed 1436. godine.

Prema turskom popisu iz 1455. godine Hodiđed je imao dizdara i posadu od 23 vojnika dok je podgrađe Hodiđeda, Bulagaj, zavedeno kao selo. To selo vjerovatno je nestalo u požaru koji je započeo kralj Tomaš 1459. godine, nakon što nije uspio osvojiti Hodiđed.

Kada su Osmanlije, pedesetih godina 15. vijeka, uspostavljale svoja prva stalna uporišta u župi Vrhbosni, oni su pored poznatog Tornika zatekli još i Kotorovce i Bulagaj, za koje se naglašava da su mali trgovi. Podgrađe Hodiđeda zavedeno je kao selo, mada nekoliko godina kasnije Dubrovčani pišu Mađarima da je bosanski kralj „zapalio veliki i dobro naseljeni burgus Hodiđed“.

Ispod Gradca, prema Donjim Bulozima nalazi se groblje iz turskog perioda — Šehitluci. U prevodu to je groblje boraca za vjeru, što nam odaje da je ovo prostor gdje su se odvijale velike borbe. Hodiđed je bio na granicama, katkad prostranim, katkad vremenskim, na udaru osvajača sa sjevera i istoka, na udaru vjera i vjernika, na ratničkim granicama. Smjenjivale su se ovdje civilizacije, kraljevstva i carstva — od slovenske, turske, ugarske, austrougarske i njemačke. Hodiđed je bio pozornica ili svjedok prelomnih istorijskih događaja. On nije mogao odoljeti naletima osvajača i vremena i njegove ostatke treba tražiti na ovom prostoru.

Prema drugim izvorima Hodiđed se nalazio na uzvišenju Vratnik na ulazu u Sarajevo, gdje i danas stoji utvrđenje Bijela Tabija. Međutim, velika je vjerovatnoća da je Bijela Tabija u istorijskim spisima u stvari Vrhbosna.

Osnivanje Sarajeva

Prodor Turaka kroz Rašku prema Bosni sredinom 15. veka

U ovo vrijeme počelo je i osnivanje Sarajeva. Položaj i uloga Hodiđeda je svakako igrala značajnu ulogu. Nakon osvajanja Turci su sagradili Carevu džamiju, naravno, ne ovakvu kakva je danas, već skromnu bogomolju od lakog materijala. Turci su imali običaj u osvojenom mjestu odmah podići džamiju. Naselje se podizalo oko namjesnikovog dvora (saraja), koji je bio sagrađen na lijevoj obali Miljacke. Trg prodaje robova, spominje se 1530. godine, na mjestu Parka Cara Dušana, sa lijeve obale Miljacke. Turci su pojedine četvrti grada koje su bile naseljene hrišćanima nazivali Varoš, a tim je imenom nazvana i četvrt pored Stare crkve.

Odbrambena linija Sarajeva

Ostaci austrougarskog bunkera na uzvišenju Gradac, gdje je bio Hodiđed

Princ Eugen Savojski je nakratko osvojio Sarajevo 1697, posle čega su Osmanlije ojačale tvrđavu Hodiđed.

Sve što se danas na Gradcu može pronaći jesu tranšeje, ostaci odbrambene linije Sarajeva koja je izgrađena 1918. godine. Odbrambena linija je imala zadatak da spriječi ulazak u grad Sarajevo i zaštiti Austrougarsko carstvo. Ispod brda Gradac se vjerovatno u srednjem vijeku nalazilo selo, gdje su rađena arheološka istraživanja. Pronađeno je dosta keramike koja je pohranjena u Zemaljskom muzeju u Sarajevu.

Linije i rovovi okružuju vrh uzvišenja, a s obzirom da su građena prije 90 godina i da su jedva vidljiva, nije ni čudo što od grada starog 600 godina nema vidljivih ostataka. Kamen kojim je vojska utvrđivala rovove je oronuo niz liticu i vjerovatno je iskorišten za pravljenje seoskih puteva i ograđivanje posjeda. Na zapadnoj strani uzvišenja se nalazi i jedna pećina, koja je vjerovatno bila komandno mjesto u ono vrijeme. Na vrhu uzvišenja se nalazi betonirana ploča u kojoj se nalazi metalna šipka, za koju mještani kažu da je najvjerovatnije držala top.

Sa uzvišenja se pruža lijep pogled na sve strane. Vidljiv je centar Sarajeva i naravno Stari grad sa druge strane Mokranjske Miljacke.

Legende

Legenda o zakopanom blagu

Prema legendi, istočno od Hodiđeda postojala je tvrđava Miljacki stari grad koju je, prije Turaka, „sagradila Prokleta Jerina“. Svaka je muška glava za gradnju morala dati tri litre zlata. I sada, kažu, u ruševinama tog grada, kod sela Hodiđeda na Bulozima, ima zakopano blago i nad njim, uoči Blagovesti, gori modar plamen.

Legenda o željeznim alkama

Na stijenama u ovom kraju se mogu pronaći željezne alke za koje mještani tvrde da su se za njih vezali čamci iščezlog jezera. Međutim, te alke su vjerovatno imale ulogu vezanja telefonskih linija za ovu vojničku tranšeju koja je bila postavljena duž čitave trase, pa se alke mogu pronaći i na Trebeviću.

Literatura

• Ćirković, Sima (1964). Istorija srednjovekovne bosanske države. Beograd: Srpska književna zadruga. 

Spoljašnje veze

• Palelive — veb-portal grada Pale (jezik: srpski)