Centralna Amerika (engl. Central America, geografski pojam koji koriste Ujedinjene nacije u svojoj kategorizaciji geopolitičkih podregija) je region Severne Amerike i u okviru nje Srednje Amerike, nalazi se između južne granice Meksika i severozapadne granice Kolumbije u Južnoj Americi. Neki geografi klasifikuju Centralnu Ameriku kao veliki zemljouz, i u ovom pogledu ona ponekad uključuje deo Meksika istočno od Zemljouza Tevantepek, tj. meksičke države Čijapas, Tabasko, Kampeče, Jukatan i Kintana Ro.

Centralna Amerika
Centralna Amerika na mapi sveta
Površina521.876 km2
Teritorije
Ostale teritorije

Centralna Amerika stoga ima površinu od oko 521.876 km² sa širinom između Tihog okeana i Karipskog mora od oko 560 km do oko 50 km.

Prirodne odlike uredi

 
Države Centralne Amerike i njihovi glavni gradovi

Geologija uredi

Geologija Centralne Amerike je aktivna, sa vulkanskim erupcijama i zemljotresima koji se dešavaju s vremena na vreme. 1931. i 1972. godine, zemljotresi su opustošili Managvu, glavni grad Nikaragve. Plodna zemljišta zbog vulkanske lave su omogućila da se održi velika gustina stanovništva u poljoprivredno produktivnim predelima na visokim nadmorskim visinama.

Klima uredi

Srednja godišnja količina padavina kreće se u rasponu 3.000 - 6.000 mm. Budući da se nalazi na udaru pasata, karipska obala i istočne padine planina primaju dva puta više padavina od pacifičkih obala Centralne Amerike. Količinu padavina na pacifičkoj obali snižava hladna Kalifornijska morska struja. Krajem leta i tokom jeseni, Centralna Amerika je izložena razornom dejstvu tropskih ciklona - uragana.

Kao najuži deo Amerika, Centralna Amerika je mesto gde se nalazi Panamski kanal kao i predloženi, ali nikada završeni Kanal Nikaragve.

Biodiverzitet uredi

Centralna Amerika je deo Mezoameričkog biodiverzitetskog pojasa i ona poseduje 7% ukupnog svetskog biodiverziteta.[1] Pacifička migratorna ruta je glavni put kojim se kreću ptice u Amerikama, prostire se pravcem sever-jug i ide od Aljaske do Ognjene zemlje. Zbog levkastog oblika kopnene mase, ptice selice se mogu videti u veoma velikim koncentracijama u Centralnoj Americi, posebno u proleće i u jesen. Kao most između Severne i Južne Amerike, Centralna Amerika ima mnogo vrsta iz nearktičke i neotropske ekozone. Međutim, južne zemlje (Kosta Rika i Panama) imaju veći biodiverzitet nego severne (Gvatemala i Belize), dok države u centralnom delu regiona (Honduras, Nikaragva, El Salvador) imaju najmanji biodiverzitet.[1]

Biodiverzitet u Centralnoj Americi (broj različitih vrsta terestrijalnih kičmenjaka i vaskularnih biljaka)

Država Broj vrsta
vodozemaca
Broj vrsta
ptica
Broj vrsta
sisara
Broj vrsta
gmizavaca
Ukupan broj vrsta
terestrijalnih kičmenjaka
Broj vrsta
vaskularnih biljaka
Biodiverzitet
  Belize[2] 46 544 147 140 877 2894 3771
  Kostarika[3] 183 838 232 258 1511 12119 13630
  El Salvador[4] 30 434 137 106 707 2911 3618
  Gvatemala[5] 133 684 193 236 1246 8681 9927
  Honduras[6] 101 699 201 213 1214 5680 6894
  Nikaragva[7] 61 632 181 178 1052 7590 8642
  Panama[8] 182 904 241 242 1569 9915 11484

Stanovništvo uredi

Američki zemljouz ili Centralna Amerika nastavlja se na Meksiko i pruža se do Panamskog kanala koji razdvaja Severnu od Južne Amerike. Sastoji se od sedam država koje su, osim Paname i Beliza, nezavisnost izborile vrlo rano - u prvoj polovini 19. veka. Međutim, zbog čestih unutrašnjih sukoba, državnih udara i spoljašnjeg nekolonijalnog uticaja, to područje je sve do danas ostalo politički vrlo nemirno. Zemlje Američkog zemljouza u celini su gušće naseljene od Meksika, ali reše od Antilske Amerike. Među pojedinim zemljama ima velikih razlika, od retko naseljenog Beliza (12 stanovnika po km²) do prenaseljenog Salvadora (320 stanovnika po km²).

Postojala je savezna država Centralna Amerika u ranom 19. veku, koja se sastojala od sadašnjih nezavisnih država Gvatemale, Hondurasa, El Salvadora, Nikaragve i Kostarike (i dela moderne meksičke države Čijapas). Poznata je i kao Ujedinjene Provincije Centralne Amerike ili Sjedinjene Države Centralne Amerike.

Stanovništvo Centralne Amerike vrlo je složeno zbog dugotrajnog zajedničkog života i mešanja starosedelaca Indijanaca s evropskim doseljenicima i dovedenim crncima i njihovim potomcima, preovlađuju mestici (mešanci Indijanaca i belaca), izuzetak je Kostarika gde preovlađuju belci.[9]

Demografija uredi

 
Gvatemala (grad) je najveći grad Srednje Amerike
 
San Salvador je drugi najveći urbani centar Srednje Amerike

Prema proceni iz 2018. godine, Srednja Amerika ima 47.448.333 stanovnika.[10][11] Sa površinom od 523.780 km²,[12] ona ima gustinu naseljenosti od 91 st. po km².

Države Centralne Amerike
Država Površina
(km²)[13]
Populacija
(2018)[10][11]
Gustina
naseljenosti

(po km²)
Prestonica Službeni
jezik
Pokazatelj humanog razvoja
  Belize 22.966 383.071 13 Belmopan Engleski 0,732 Visok
  Kostarika 51.100 4.999.441 82 San Hose Španski 0,763 Visok
  El Salvador 21.040 6.420.746 292 San Salvador Španski 0,680 Srednji
  Gvatemala 108.890 17.247.849 129 Gvatemala (grad) Španski 0,628 Srednji
  Honduras 112.090 9.587.522 67 Tegusigalpa Španski 0,617 Srednji
  Nikaragva 130.373 6.465.501 44 Managva Španski 0,614 Srednji
  Panama 78.200 4.176.869 44 Panama (grad) Španski 0,765 Visok
Ukupno 523.780 47.448.333 80 - - -
Najveće metropole u Centralnoj Americi
Grad Država Populacija Godina cenzusa % nacionalne
populacije
(1) Gvatemala (grad)   Gvatemala 5.700.000 2010 26%
(2) San Salvador   El Salvador 2.415.217 2009 39%
(3) Managva   Nikaragva 1.918.000 2012 34%
(4) Tegusigalpa   Honduras 1.819.000 2010 24%
(5) San Pedro Sula   Honduras 1.600.000 2010 21%+4
(6) Panama (grad)   Panama 1.400.000 2010 37%
(7) San Hose   Kostarika 1.275.000 2013 30%

Jezici uredi

Zvanični jezik u većini zemalja Centralne Amerike je španski, osim u Belizeu, gde je engleski zvaničan jezik. Majanski jezici čine porodicu jezika koja obuhvata oko 26 međusobno sličnih jezika. Gvatemala je 1966. godine zvanično priznala 21 od njih. Šinkanski i garifunski jezici su takođe prisutni u Centralnoj Americi.

Jezici u Centralnoj Americi (2010)
Br. Države Populacija % španski % majanski jezici % engleski % šinkanski % garifunski
1 Gvatemala 17.284.000 64,7% 34,3% 0,0% 0,7% 0,3%
2 Honduras 8.447.000 97,1% 2,0% 0,0% 0,0% 0,9%
3 El Salvador 6.108.000 99,0% 1,0% 0,0% 0,0% 0,0%
4 Nikaragva 6.028.000 87,4% 7,1% 5,5% 0,0% 0,0%
5 Kostarika 4.726.000 97,2% 1,8% 1,0% 0,0% 0,0%
6 Panama 3.652.000 86,8% 9,2% 4,0% 0.0 0,0%
7 Belize 408.867 52,1% 8,9% 37,0% 0,0% 2,0%

Etničke grupe uredi

Ovaj region je veoma bogat u smislu etničkih grupa. Većina stanovništva su melezi, sa prisutnim populacijama Maja i belaca, uključujući narode Šinka i Garifuna. Imigracija Arapa, Jevreja, Kineza, Evropljana doprinela je povećanju broja etničkih grupa u ovom području.

Etničke grupe u Centralnoj Americi (2010)
Država Populacija % Starosedeoci % Belci % Mestici/Mixed % Crnci % Šinka % Ostali
  Belize 324.528 6,3% 5,0% 49,6% 32,0% 0,0% 4,1%
  Kostarika 4.301.712 4,0% 65,8% 13,8% 7,2% 0,0% 9,0%
  El Salvador 6.340.889 1,0% 12,0% 86,0% 0,0% 0,0% 1,0%
  Gvatemala 15.700.000 38,0% 18,5% 40,0% 1,0% 0,5% 2,0%
  Honduras 8.143.564 6,0% 5,5% 82,0% 6,0% 0,0% 0,5%
  Nikaragva 5.815.500 5,0% 17,0% 69,0% 9,0% 0,0% 0,0%
  Panama 3.474.562 6,0% 10,0% 65,0% 14,0% 0,0% 5,0%

Religija uredi

Dominantna religija u Centralnoj Americi je hrišćanstvo (95,6%).[14] Počevši od španske kolonizacije u 16. veku, katolicizam je postala najpopularnija religija u regionu do prve polovine 20. veka. Od 1960. godine došlo je do porasta drugih hrišćanskih grupa, naročito protestantizma, kao i drugih verskih organizacija i pojedinaca koji se identifikuju kao nereligiozni.[15]

Države
% Hrišćanstvo
(2013)[16]
% Katolicizam
(2010)
% Protestantizam
(2010)
% Nereligiozni
(2010)
% Ostali
(2010)
% Nepoznato
(2010)
  Belize 74% 30% 41% 15% 10% 4%
  Kostarika 86% 69% 17% 11% 3% 0%
  Salvador 85% 46% 29% 24% 1% 0%
  Gvatemala 87% 47% 39% 12% 2% 0%
  Honduras 88% 52% 35% 10% 3% 0%
  Nikaragva 84% 58% 23% 13% 4% 2%
  Panama 91% 70% 21% 6% 3% 0%

Vidi još uredi

Reference uredi

  1. ^ a b Biodiversity in Central America
  2. ^ Butler, RA (2006). „Belize forest information and data”. Tropical rainforests: deforestation rates tables and charts. Menlo Park, California: Mongabay.com. Pristupljeno 1. 1. 2015. 
  3. ^ Butler, RA (2006). „Costa Rica forest information and data”. Tropical rainforests: deforestation rates tables and charts. Menlo Park, California: Mongabay.com. Pristupljeno 1. 1. 2015. 
  4. ^ Butler, RA (2006). „El Salvador forest information and data”. Tropical rainforests: deforestation rates tables and charts. Menlo Park, California: Mongabay.com. Pristupljeno 1. 1. 2015. 
  5. ^ Butler, RA (2006). „Guatemala forest information and data”. Tropical rainforests: deforestation rates tables and charts. Menlo Park, California: Mongabay.com. Pristupljeno 1. 1. 2015. 
  6. ^ Butler, RA (2006). „Honduras forest information and data”. Tropical rainforests: deforestation rates tables and charts. Menlo Park, California: Mongabay.com. Pristupljeno 1. 1. 2015. 
  7. ^ Butler, RA (2006). „Nicaragua forest information and data”. Tropical rainforests: deforestation rates tables and charts. Menlo Park, California: Mongabay.com. Pristupljeno 1. 1. 2015. 
  8. ^ Butler, RA (2006). „Panama forest information and data”. Tropical rainforests: deforestation rates tables and charts. Menlo Park, California: Mongabay.com. Pristupljeno 1. 1. 2015. 
  9. ^ Denis Šehić, Atlas Amerike, Australije i Okeanije. Politika, 1. izd, Beograd, 2007. god. ISBN 978-86-86809-01-8.
  10. ^ a b "World Population prospects – Population division". population.un.org. United Nations Department of Economic and Social Affairs, Population Division Arhivirano na sajtu Wayback Machine (16. avgust 2015). Retrieved 9. 11. 2019.
  11. ^ a b ""Overall total population" – World Population Prospects: The 2019 Revision" (xslx). population.un.org (custom data acquired via website). United Nations Department of Economic and Social Affairs, Population Division. Retrieved 9 November 2019.
  12. ^ „Central America: strategic information”. Central America economic integration and cooperation handbook. Volume 1: Strategic information, organizations and programs (2013 izd.). Washington, D.C.: International Business Publications, USA. 2013. str. 8. ISBN 978-1-4387-4280-9. 
  13. ^ Agency, Central Intelligence (2014). „The world factbook”. Washington, D.C.: Central Intelligence Agency. Arhivirano iz originala 07. 01. 2019. g. Pristupljeno 11. 04. 2020. 
  14. ^ „Christianity in its Global Context” (PDF). Arhivirano iz originala (PDF) 15. 8. 2013. g. Pristupljeno 8. 11. 2015. 
  15. ^ Holland, CL (novembar 2005). Ethnic and religious diversity in Central America: a historical perspective (PDF). 2005 Annual Meeting of the Society for the Scientific Study of Religion. str. 1—34. Pristupljeno 4. 1. 2015. 
  16. ^ „Las religiones en tiempos del Papa Francisco” (na jeziku: Spanish). Latinobarómetro. april 2014. str. 6. Arhivirano iz originala (pdf) 10. 05. 2015. g. Pristupljeno 4. 4. 2015. 

Spoljašnje veze uredi