Црвеножили абутилон

Crvenožili abutilon
Naučna klasifikacija
Carstvo:	Plantae
Kladus:	Tracheophytes
Kladus:	Angiospermae
Kladus:	Eudicotidae
Kladus:	Rosids
Red:	Malvales
Porodica:	Malvaceae
Rod:	Abutilon
Vrsta:	A. pictum
Binomno ime
	Abutilon pictum; (Gillies ex Hook.) Walp.
Sinonimi
	Spisak Abutilon pleniflorum N.E.Br. ; Abutilon pseudostriatum Hochr. ; Abutilon striatum Dicks. ex Lindl. ; Abutilon striatum f. palmatifidum Ekman ; Abutilon thompsonii H.J.Veitch ; Abutilon thompsonii André ; Abutilon venosum Lem. ; Abutilon venosum var. brevicalyx K.Schum. ; Abutilon venosum var. lanatum K.Schum. ; Sida picta Gillies ex Hook. et Arn. ; Sida striata (Dicks. ex Lindl.) D. Dietr. ;

Crvenožili abutilon (Abutilon pictum) prvi je opisao Džon Gilis (John Gillies, 1792–1834) škotski mornarički hirurg, kasnije istraživač i botaničar. On je vrsti dao naziv Sida picta Gillies ex Hook. et Arn. u Botanical Miscellany, London 3(8): 154 (1833). Danas je to bazionim, a priznati naziv Abutilon pictum (Gillies ex Hook. et Arn.) Walp. dao je nemački botaničar Valpers (Wilhelm Gerhard Walpers, 1816-1853) 1842. u Repertorium Botanices Systematicae (Walpers) 1: 324. Naziv roda po nekim autorima potiče od kovanice arapske reči أبو (abu) otac i persijskog naziva za slez پنیرک (tula).^[1]; po drugima od latinskog a = ne, bez, bus = bik i tilos = dijareja, jer se biljka davala stoci protiv dijareje; ili od arapskog اوبوطيلون (avbutilun), što je naziv za ovu biljku?^[2] Epitet vrste pictum na latinskom znači „naslikan“. Srpski naziv može da se izvede iz naziva za Abutilon theophrasti Medik. koji se kod nas javlja kao korov, a naziva se lipica, veliki sljez, duga konoplja, želudarka, žuti slez, krstati sljez, mračnjak dodavanjem prideva crvenožili, brazilski, južnoamerički ili javorolisni.

Opis vrste uredi

Brzorastući, zimzeleni žbun snažnih uspravnih grana. Raste 120-180 cm visoko i 90-120 cm u širinu. Može da izraste i do 5 m, ali s godinama gubi na dekorativnosti - postaje redak i izvučen. Kratkovečna biljka, živi 10–15 godina.

Sjajni, tamnozeleni naizmenični listovi, tro- do peto- (retko sedmo-) režnjeviti, slični javoru (redvein flowering maple!) dugi su 5–15 cm, obrasli zvezdastim dlačicama, po obodu grubo nazubljeni, sa izraženim nervima na naličju.^[3]^[4]

Zvonasti, aktinomorfni, hermafroditni, poluviseći, pojedinačni cvetovi, od bele i žute do ružičaste, narandžaste i crvene boje, prečnika 5 cm, razvijaju se u pazuhu listova. Cvet na dugoj dršci (7–10 cm) bez epikaliksa sa zvonastom, zelenom čašicom, nadutom u osnovi 2 cm dugom, na vrhu sa pet izduženotrouglastih, dlakavih režnjeva. Pet objajastih, papirastih, dorzalno dlakavih kruničnih listića, dužine 3–4 cm i širine 2–3 cm, sa istaknutim tamnocrvenim nervima, preklapa se međusobno, u osnovi srasta sa cevi koju grade filamenti prašnika. Prašnici brojni grade narandžastu cev na čijem vrhu su gusto zbijene žute antere. Jedan sinkarpni, dlakavi tučak nastao iz 10 karpela, sa nadcvetnim plodnikom, desetook sa 7-9 semenih zametaka po okcu; stubići (10) ljubičasti, žigovi glavičasti, tamnoljubičasti. Cveta obilno mesecima, od aprila do septembra, a u područjima bez mraza tokom cele godine. Kao entomofilna i ornitofilna vrsta privlači leptire i druge insekte, kao i kolibrije (u postojbini).^[3]^[4]

Šizokarpni zbirni plod spljošteno loptast, kožast, smeđ, dlakav prečnika 1,5–2 cm; 10 plodova radijalno je raspoređano i obuhvaćeno krunicom; pojedinačne čaure bubrežastog oblika 15 mm duge, 6 mm široke, sa 7–9 semena.^[3]^[4]

Areal uredi

Crvenožili abutilon potiče iz južnog Brazila, Argentine, Paragvaja i Urugvaja. Biljka je naturalizovana u Centralnoj Americi i koristi se širom sveta u hortikulturi.^[4]^[3]

Bioekološke karakteristike uredi

Zahteva osunčano mesto ili blagu senku, a u najtoplijoj klimi potrebna joj je popodnevna senka; najbolje raste u ravnomerno vlažnom, bogatom, dobro dreniranom zemljištu. Ako se gaji na otvorenom treba obezbediti zaštićeno mesto. Ne podnosi temperature ispod 0°C i dužu sušu.^[4] Biljkama najviše odgovara oko četiri do šest sati sunca, ali cvetaju i u delimičnoj senci.^[5] Vrste roda Abutilon otporne su na medenjaču (Armillaria mellea)^[4]. Prihranjuju se samo u rano proleće jer preterano đubrenje stimuliše vegetativni rast, pa cvetanje izostaje.

Značaj uredi

Abutilon se gaji kao popularna ukrasna biljka, za upotrebu u baštama u suptropskoj i umerenotoploj klimi. U Evropi je poznatiji kao vrsta za cvetne leje (kao jednogodišnja biljka), a sadi se i u žardinjere ili saksije, na terasama i balkonima na otvorenom u patijima ili kao biljka koja prezimljava u zatvorenom. Pogodan je za gajenje uz zid, kao špalir. Da bi se kontrolisala veličina i povećala gustina biljka se orezuje ili se vrhovi zakidaju. Na mikroklimatski zaštićenijim mestima kod nas izuzetno može da opstane tokom toplijih zima kada se u jesen obavezno orezuje nadzemni deo, a koren štiti debelim slojem malča. U proleće razvija moćne izdanke (mogu da izrastu do 2 m) i na njima formira cvetove iste vegetacije.^[6]

Cvetovi, čiji se prijatan, slatki ukus povećava kako sazrevaju, su jestivi, sirovi ili kuvani.

Razmnožavanje uredi

Razmnožava se svim vrstama reznica stabla: zelenim u proleće, poluzrelim leti, ili zrelim krajem jeseni i zimi. Zrele reznice, 20-25 cm duge, pobadaju se u baštensku zemlju ili u mešavinu treseta i peska.^[7]

Unutarvrsni taksoni uredi

Kao vrlo popularan rod Abutilon ima veliki broj unutarvrsnih i međuvrsnih kultivara. Hač opisuje 525 kultivara^[8]

Američki oplemenjivač John William Catlin (1919-2008) je baveći se hibridizacijom i selekcijom vrsta iz roda Abutilon preko 40 godina stvorio mnoge kultivare. ^[9] Najpoznatija je njegova serija 'Rainbow' koja uključuje sledeće kultivare: 'Aurora' (narandžasti), 'Rainbow' (ružičasti) 'Sunbeam' (beli), i dva žuta 'Pot-O-Gold' i 'Canary Bird'^[10].

Pored Ketlina oplemenjivanjem abutilona bavio se u Claude Hope (1907-2000)^[11] iz Kosta Rike koji je poznat po svojim kompaktnim klonovima cvetova pastelnih boja, među kojima su najpoznatiji Bella hibridi: ‘Bella Deep Red’, ‘Bella Salmon’, ‘Bella Coral’, ‘Bella Vanilla’... Dobro su prilagođeni gajenju u posudama i visećim korpama.

Među poznatijim klonovima su i 'Ballerina', 'Nabof', 'Temple Flame', 'Albus', 'Ashford Red', 'Cloth of Gold', 'Rose Glow'...

Posebnu grupu čine taksoni sa panaširanim listovima.^[12] Panaširanost kod ove vrste je posledica viroze izazvane virusom Abutilon mosaic bigeminivirus (akronim AbMV) koji je primer „korisne biljne bolesti“ (beneficial plant disease) jer daje mozaičnu panaširanost listova interesantnu za hortikulturu. AbMV prenosi insekatski vektor, bela mušica Bemisia tabaci (Gennadius, 1889) (Aleyrodidae). Prenosi se i kalemljenjem, a ne prenosi kontaktom biljke sa biljkom, polenom i semenom. Ovako zaražene biljke komercijalizovane su kao posebni klonovi:

Abutilon pictum ‘Mardi Gras’ (syn: Abutilon pictum ‘Aureomaculatum’) vrlo snažan klon 3 × 3 m, ali može da se orezivanjem održava manjim, sa velikim zelenim listovima obilno isprskanim zlatnim mrljama i uskim svetlonarandžastim cvetovima.

Abutilon pictum ‘Thompsonii’ – klon panaširanih zelenim listovima sa žutim pegama i narandžastim cvetovima koji su širi od prethodnog klona; nosilac nagrade Kraljevskog hortikulturnog društva (Royal Horticultural Society’s Award of Garden Merit).^[7]

Kultivar 'Pleniflorum' pored panaširanih listova ima duple cvetove.

Reference uredi

^ Fryxell, P.A. (1988): Malvaceae of Mexico. Syst. Bot. Monogr. 25: 1-522.
^ Simonović, D. (1959): Botanički rečnik, imena biljaka. Srpska akademija nauka - posebna izdanja, knjiga CCCXVIII
^ ^a ^b ^v ^g Odenwald, N.G., Turner, J.R. (2006): Identification, Selection, and Use of Southern Plants: For Landscape Design. Fourth edition, Baton Rouge Claitor's Publishing Division
^ ^a ^b ^v ^g ^d ^đ Huxley. A. The New RHS Dictionary of Gardening. 1992. MacMillan Press 1992 ISBN 0-333-47494-5
^ Grey-Wilson. C. & Matthews. V. Gardening on Walls Collins 1983 ISBN 0-00-219220-0
^ Phillips. R. & Rix. M. Conservatory and Indoor Plants Volumes 1 & 2 Pan Books, London. 1998 ISBN 0-330-37376-5
^ ^a ^b Dirr, M.A. (2011): Dirr’s Encyclopedia of Trees and Shrubs. Timber Press Portland London ISBN 978-0-88192-901-0
^ Hatch, L.C. (2013) Cultivars of Woody Plants: Abutilon. the New Ornamentals Society
^ Mitich, L.W. (1993): Jack Catlin—Hybridizer, Premier Collector And Grower. Cactus and Succulent Journal (U.S.), Vol. 65
^ Neil G. Odenwald, James R. Turner (2006): Identification, Selection, and Use of Southern Plants: For Landscape Design. Fourth edition, Baton Rouge Claitor's Publishing Division
^ Woo, E. (2000): Claude Hope; Brought Impatiens to Gardens. Los Angeles Times, Aug. 4
^ Scot C. Nelson (2008): Abutilon Mosaic. Plant Disease, PD-39.

[1] Fryxell, P.A. (1988): Malvaceae of Mexico. Syst. Bot. Monogr. 25: 1-522.

[2] Simonović, D. (1959): Botanički rečnik, imena biljaka. Srpska akademija nauka - posebna izdanja, knjiga CCCXVIII

[Oden-3] v ^g Odenwald, N.G., Turner, J.R. (2006): Identification, Selection, and Use of Southern Plants: For Landscape Design. Fourth edition, Baton Rouge Claitor's Publishing Division

[Huxl-4] v ^g ^d ^đ Huxley. A. The New RHS Dictionary of Gardening. 1992. MacMillan Press 1992 ISBN 0-333-47494-5

[5] Grey-Wilson. C. & Matthews. V. Gardening on Walls Collins 1983 ISBN 0-00-219220-0

[6] Phillips. R. & Rix. M. Conservatory and Indoor Plants Volumes 1 & 2 Pan Books, London. 1998 ISBN 0-330-37376-5

[Dirr-7] Dirr, M.A. (2011): Dirr’s Encyclopedia of Trees and Shrubs. Timber Press Portland London ISBN 978-0-88192-901-0

[8] Hatch, L.C. (2013) Cultivars of Woody Plants: Abutilon. the New Ornamentals Society

[9] Mitich, L.W. (1993): Jack Catlin—Hybridizer, Premier Collector And Grower. Cactus and Succulent Journal (U.S.), Vol. 65

[10] Neil G. Odenwald, James R. Turner (2006): Identification, Selection, and Use of Southern Plants: For Landscape Design. Fourth edition, Baton Rouge Claitor's Publishing Division

[11] Woo, E. (2000): Claude Hope; Brought Impatiens to Gardens. Los Angeles Times, Aug. 4

[12] Scot C. Nelson (2008): Abutilon Mosaic. Plant Disease, PD-39.

[1]

[2]

[3]

[4]

[5]

[6]

[7]

[8]

[9]

[10]

[11]

[12]