Crkva Bogorodice Perivlepte
Crkva Bogorodice Perivlepte (grč. Ναός Παναγίας Περιβλέπτου) je pravoslavni crkva u Ohridu. Posvećena je Presvetoj Bogorodici, sa naglaskom na proslavljanju njene svevidljivosti. Podignuta je 1295. godine, za vreme vizantijske vlasti u Ohridu, a ktitor je bio velikaš Progon Zgur. Dograđena je 1365. godine, za vreme srpske vlasti u Ohridu. Nakon uspostavljanja osmanske vlasti i pretvaranja obližnje katedralne crkve Svete Sofije u džamiju, crkva Bogorodice Pervilepte je počela da služi i kao nova katedralna crkva Ohridske arhiepiskopije. Usled pretvaranja stare crkve Svetog Pantelejmona u džamiju, mošti svetog Klimenta Ohridskog prenete su upravo u crkvu Bogorodice Perivlepte, koja je od tog vremena počela da se naziva i crkvom Svetog Klimenta. Njegove mošti su kasnije vraćene u obnovljenu crkvu Svetog Klimenta i Pantelejmona, nakon čega se za crkvu Bogorodice Perivlepte ponovo ustalio njen osnovni naziv.[1][2]
Istorija uredi
Ktitorski natpis na grčkom jeziku iznad zapadnog ulaza narteksa veli da je crkvu 1295. godine podigao vizantijski aristokrata, Progon Sgur, rođak cara Andronika II Paleologa, za vreme ohridskog arhiepiskopa Makarija.
Ἀνηγέρθη ὁ θεῖος καἱ πάνσεπτος ναὸς οὕτος τῆς πανυπεραγίου δεσποίνης ἡμῶν θεοτόκου τῆς περιβλέπτου. διὰ συνδρομἢς κ(αὶ) ἐξόδου καρίου Προγόνου τοῦ Σγούρου μεγάλου. ἑταιριάρχου κ(αὶ) τῆς αυζύγου αὐτοῦ κυρ(ᾶς) Εὐδοκίας κ(αὶ) γαμβροῦ τοῦ κρατίστου κ(αὶ) ἁγίου ἡμῶν αὐτοκ(ράτορος) βασιλέως. ἐπὶ τῆς βασιλείας τοῦ εὐσεβεστάτου βασιλέως κ(αὶ) αὐτοκράτορος Ρωμαίων Ἀνδρονίκου τοῦ Παλαιολόγου κ(αὶ) Εἰρήνης τῆς εὐσεβεστάτης αὐγούστης. ἀρχιερατεύοντος δὲ Μακαρίου τοῦ παναγιωτάτου ἀρχιεπισκόπου τῆς πρώτης Ἰουστινιανῆς κ(αὶ) πάσης Βουλγαρίας ἐπὶ ἔτους ͵ϚΩΓ ἰνδ(ικτιῶνος) β'.
Podiže se ovaj božanstveni i sveti hram Presvete Bogorodice Perivlepte, uz pomoć i trošak gospodina Progona Sgura, velikog eteriarha, i njegove supruge, gospođe Evdokije, zeta našeg moćnog i svetog samodržca Romeje Andronika Paleologa i blagočestive mu supruge Irine. Pri arhijerejstvu Makarija, svesvetog arhiepiskopa Justinijane Prime i sve Bugarske, godine 6803, indikta 2-og.
Godine 1365. na severnoj strani, i neizvesno kada na južnoj strani oltara, dozidana su dva paraklisa. Iznad vrata severnog krila nalazi se još jedan grčki natpis:
Ἀνηγέρθη καὶ ἀνιστορίθη ὁ θεῖος καὶ πάνςεπτος ναὸς. τοῦ ἐν ἁγιοις πατρὸς ἡμῶν ἀρχιεπισκόπου Κωνσταντινουπόλεως Γρηγορίου τοῦ θεολόγου. διὰ συνδρομῆς καὶ ἐξόδου τοῦ πανιεροτάτου ἐπισκόπου Διαβόλεως Γρηγορίου ἢτοι Σελασφόρου. ἐπὶ τῆς βασιλείας Στεφάνου τοῦ Οὐρέσι. ἀρχιερατεύοντος δὲ τῆς πρώτης Ἰουστινιανῆς τοῦ πανιερωτάτου ἀρχιεπισκόπου Γρηγορίου. ἐπὶ ἔτους ͵ϚΩΟΓ ἰνδ(ικτιῶνος) ιγ'.
Podiže se i ispisa ovaj božanstveni i sveti hram našem svetom ocu arhiepiskopu konstantinopoljskom Grigoriju Bogoslovu uz pomoć i trošak preosvećenog episkopa Devolskog Grigorija, to jest Selasfora, u vreme carevanja Stefana Uroša, pri arhierejstvu Grigorija, preosvećenog arhiepiskopa Justinijane Prime, godine 6873, indikta 13-og.
Nakon osmanskog osvajanja i uništenja crkve Svetog Pantelejmona, mošti Svetog Klimenta Ohridskog preseljene su u crkvu Presvete Bogorodice Perivlepte. Crkva je od tada postala poznata i kao crkva Svetog Klimenta ili Velika crkva. Nakon što je crkva Svete Sofije pretvorena u džamiju, crkva Presvete Bogorodice Perivlepte postala je katedralni hram Ohridske arhijepiskopije, a nakon njenog ukidanja, 1767. godine, Ohridske mitropolije. U nju su prenete i crkvene utvari Svete Sofije, kao i velika zbirka svetootačkih knjiga, koja nije sačuvana. Pored crkve izgrađeni su manastirski konaci i arhijerejski dvor, koji je izgoreo 1862. godine.
Arhitektura uredi
Crkva ima osnovu vizantijske kupolne crkve sa upisanim krstom. Kupola nad naosom podupire se na četiri slobodna stuba, a slepa kupola nad narteksom na četiri pilastra. Zidana je od kamena, sedre i opeke, a njihovom kombinacijom podignute su različite dekorativne površine (meandar, šahovsko polje, riblja kost). Ovoj način zidanja ima uzore u crkvama vizantijske prestonice, no crkva Bogorodice Privleptos, kako i neke druge u Makedoniji, ukazuju i na neposredni uticaj graditeljstva 13. veka u Epiru. Arhitektonski, crkva veoma podseća na Crvenu crkvu u Vurgareli, u Epiru. Neki istraživači smatraju da su obe crkve delo jednih istih majstora.
Živopis uredi
Freske u crkvi su delo zoografa Mihajla i Evtihija, koji su ostavili svoj pečat širom Srbije i današnje Severne Makedonije (tada srednjovekovne Srbije). Oslikane su u skladu sa stilom perioda renesanse Paleologa.
Freske severnog, južnog paraliksa i otvorenog trema hrama završene su 1365. godine. Te godine je gospodar ohridske oblasti Vukašin Mrnjavčević postao kralj i savladar srpskog cara Stefana Uroša V. Tada je na čelu ohridske arhiepiskopije bio Grigorije II, Vukašinov saradnik i inspirator Maričke bitke. Car Dušan izdao je crkvi povelju, kojom joj je priložio neka sela oko ohridskog jezera.
Crkva ima i freske kralja Vukašina i cara Uroša, zajedno sa sinovima namesnika gradskog sevastokratora Branka Mladenovića - Grgura i Vuka.
Carske dveri u crkvi iz sredine 16 veka delo su vrhunske umetničke radionice sa prostora Ohridske arhiepiskopije. One se danas nalaze u Nacionalnom istorijskom muzeju u Sofiji. Ostala dela iste radionice su carske dveri crkve Svetog Pantelejmona, dveri u crkvi „Golemi Sveti Vrači“ – sada na ikonostasu crkve Presvete Bogorodice Perivlepte, dveri nepoznate crkve u Ohridu – danas u Narodnom muzeju u Beogradu, dveri u crkvi Svetog Nikole, u prilepskom selu Korenica, dveri u crkvi Svetog Đurđa u Gornjoj Vlaškoj, mahali u Ohridu i dveri u crkvi Svetog Nikole u struškom selu Prisovjani.[3]
Vidi još uredi
Galerija uredi
-
Konstantin Kavasila (freska) -
Sveti Kliment (ikona) -
Sveti Naum (ikona) -
Veo od svile i srme, izvezen zlatom, XIII vek. Eksponat u Nacionalnom istorijskom muzeju, Sofija
Reference uredi
- ^ Todić 2002, str. 147-163.
- ^ Marković 2011, str. 119-143.
- ^ Paligora, Risto (2013). Nekolku carski dveri ot HVІ i HVІІ vek vo regionite na Pelagonija i Prespa, v: Prilozi HLІV 1-2, posveteni na akademik Cvetan Grozdanov po povod 50 godini naučnoistražuvačka dejnost. Zbornik na trudovi od naučniot sobir održan na 4 oktomvri 2012 godina vo Ohrid. Skopje. str. 145.
Literatura uredi
- Grozdanov, Cvetan (1968). „O portretima Klimenta Ohridskog u ohridskom živopisu XIV veka”. Zbornik za likovne umetnosti. 4: 103—118.
- Grozdanov, Cvetan (2008). „Poprsja arhijereja u oltaru crkve Bogorodice Perivlepte u Ohridu” (PDF). Zograf: časopis za srednjovekovnu umetnost. 32: 83—90.
- Grozdanov, Cvetan (2009). „O idejno-tematskim osnovama živopisa u đakonikonu crkve Bogorodice Perivlepte u Ohridu” (PDF). Zograf: časopis za srednjovekovnu umetnost. 33: 93—100.
- Iliev, Ilia G. (1995). „The Long Life of Saint Clement of Ohrid: A Critical Edition” (PDF). Byzantinobulgarica. 9: 62—120.
- Marković, Miodrag (2011). „Ikonografski program najstarijeg živopisa crkve Bogorodice Perivlepte u Ohridu: Popis fresaka i beleške o pojedinim programskim osobenostima” (PDF). Zograf: časopis za srednjovekovnu umetnost. 35: 119—143.
- Ostrogorski, Georgije, ur. (1955). Vizantiski izvori za istoriju naroda Jugoslavije. 1. Beograd: Vizantološki institut.
- Todić, Branislav (2002). „Freske u Bogorodici Perivlepti i poreklo Ohridske arhiepiskopije” (PDF). Zbornik radova Vizantološkog instituta. 39 (2001-2002): 147—163.
