Crkva Rođenja Bogorodice sa boračkim grobljem u Velikoj Moštanici

објекат и непокретно културно добро у градској општини Чукарица, Србија

Crkva Rođenja Bogorodice sa boračkim grobljem u Velikoj Moštanici, naselju na teritoriji gradske opštine Čukarica, podignuta je 1858. godine. Ktitor crkve, između ostalih priloženika, bio je i poznati srpski zadužbinar i dobrotvor, Ilija Milosavljević Kolarac (1800-1878). Predstavlja nepokretno kulturno dobro kao spomenik kulture.[1]

Crkva Rođenja Bogorodice sa boračkim grobljem u Velikoj Moštanici
Opšte informacije
MestoVelika Moštanica
OpštinaČukarica
Država Srbija
Vreme nastanka1935.
Tip kulturnog dobraSpomenik kulture
Nadležna ustanova za zaštituZavod za zaštitu spomenika kulture
beogradskonasledje.rs

Arhitektura crkve uredi

 

Crkva u Velikoj Moštanici je posvećena Rođenju Bogorodice i podignuta je u duhu tradicije srpske sakralne arhitekture na mestu starije crkve. Sagrađena je kao jednobrodna građevina sa velikom polukružnom apsidom, širine iste kao naos, dve bočne polukružne pevnice i zvonikom iznad priprate na zapadnoj strani. U crkvi se čuvaju retka dela srpskog slikarstva (Georgije Bakalović, Dimitrije Posniković, Nikola Marković, Ilija Petrović i Simeon Tanasijević), zlatarstva, ikone srpskih zografa, kao i knjiško-arhivski predmeti nastali u prvoj polovini i sredinom 19. veka.

Boračko groblje uredi

 

Naziv groblja je mlađeg porekla i predstavlja lokalni narodni naziv, usko vezan za sadržaj ovog prostora. Sahranjivanje u porti je započelo nekoliko godina posle podizanja parohijske crkve. [2]

Nadgrobni spomenici u porti crkve, ukupno njih 128, poznati su u selu pod nazivom Boračko groblje. Posvećeni su žiteljima naselja i okoline, poginulim ili umrlim u ratovima 1876-1878, 1883-1885, Balkanskim, Prvom i Drugom svetskom ratu. U nizu nekropola u seoskim portama na području Beograda, Boračko groblje predstavlja jedinstvenu spomeničku celinu memorijalnog karaktera i istovremeno svedočanstvo o žrtvama ovoga kraja u minulim ratovima.[3]

Nadgrobni spomenici počasnog karaktera, sa jednostavnim posvetama i porukama su uglavnom podignuti nad praznim grobovima (njih 124), krajputaša širom Srbije,[4] u čast ratnicima-seljacima čiji se posmrtni ostaci nalaze daleko od rodnog kraja. Hronološki i stilski spomenici se mogu podeliti u dve grupe. Jedni su iz druge polovine 19. veka, a ostatak drugi pripadaju periodu od početka do pedesetih godina 20 veka. Međusobno se razlikuju po natpisu i orijentaciji. Spomenici sa praznim grobovima su postavljeni tako da njihovo lice mogu da vide prolaznici. S obzirom da su ulaz u portu crkve i glavni pristup crkvi iz pravca zapada, čeona strana grobova, sa ukrasima i posvetom, takođe okrenuta zapadu.[5]

Vidi još uredi

Izvori uredi

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi