Crkva Svetog Germana
Crkva Svetog Germana (grč. Ναός του Αγίου Γερμανού) je srednjovjekovni hram iz XI vijeka. Nalazi se u prespanskom selu German, na obroncima planine Baba, nadomak Malog Prespanskog jezera u Egejskoj Makedoniji (Grčka).
Crkva je najvjerovatnije podignuta krajem X ili početkom XI vijeka. U crkvi postoji kasni grčki natpis iz 1743. godine na kojem piše da je crkva posvećena carigradskom patrijarhu iz VIII vijeka – Germanu I. Pored toga, postoji i mišljenje da je da je sastavljač grčkog natpisa pobrkao dva patrijarha i da je crkva u stvari posvećena bugarskom patrijarhu Germanu, predstojatelju bugarske crkve u vrijeme cara Samuila.[1]
U crkvi je 1888. godine pronađen prvorazredni spomenik slovenske pismenosti – Samuilov natpis – nadgrobni natpis na crkvenoslovenskom jeziku, postavljen nad rakom u kojoj su sahranjeni roditelji i brat bugarskog cara Samuila.
Arhitektura i freske uredi
Crkva je krstolika, sa osnovom upisanog krsta, troapsidna, sa kupolom, provincijskog tipa, bez predapsidnog prostora (oltarskog traveja), s narteksom (pripratom). Unutrašnji prostor ima dimenzije 9 h 14 metara. Kupola visine 11 metara uzdiže se nad cilindričnim tamburom oslanjenim na četiri stuba.
Danas je moguće ući u hram kroz dva ulaza. Glavni ulaz je bio na zapadnoj strani i kroz njega se stupalo u pripratu hrama. Danas on predstavlja vezu starog i novog hrama. Postojao je još jedan, sa južne strane, koji je zazidan 1743. godine, i mjesto njega je probijen drugi, manji. Prozori su uski i visoki – jedan na centralnoj apsidi, po jedan na svakom transeptu, i četiri na tamburu kupole, orijentisani na glavne strane svijeta.
Hram je tokom vijekova više puta obnavljan, pri čemu su rađene manje prepravke. Zatvaranje prvobitnog ulaza, promjena položaja episkopskog prijestola, izgradnja đakonikona, promjene na spoljašnjim zidovima hrama i promjene na podu svjedoče o neprekidnim radovima.
Građevina je podignuta od naizmjeničnih redova kamena i opeke koji se ne smjenjuju pravilno. Smenjuju se kamen i redovi opeke i dijelovi popunjeni ciglama u vertikalnim spojevima. Okviri otvora ukrašeni su opekom i ujedno imaju strukturnu funkciju. Prozori u tamburu ukrašeni su ciglenim frizom zvanim „vučji zubi“. Kamen i cigle u tamburu postavljeni su veoma precizno i živopisno. Kamen je jedar i grubo obrađen. Zidovi se završavaju vijencem od cigala. Ovi elementi, otkriveni u cjelini u vrijeme restauracije hrama 1998. godine, zajedno s planom hrama i oblikom kupole potvđuju mišljenje da je spomenik građen početkom XI vijeka, u vrijeme vladavine cara Samuila.[3].
Natpis na grčkom iz 1743. godine ukazuje da je hram oslikavan dva puta – prvi put 1006. godine, ubrzo po završetku gradnje hrama (otkrivene su neke freske u naosu i oltaru), i 1743. godine, kada je hram potpuno oslikan. U hramu ima i fresaka s početka XIII vijeka[3], iz doba cara Jovana Asena II (prikaz Svetog Germana nad zazidanim južnim vratima). Na freskama su natpisi na grčkom jeziku, tadašnjem službenom jeziku Ohridske arhiepiskopije, u čiju nadležnost je spadala i ova eparhija. Freske iz posljednjeg sloja odlikuju se stilom iz XIV i XVI vijeka, no imaju i odlike stila koji je u ovoj oblasti vladao u XVII vijeku. Šta je i koliko je sačuvano od prvog nanosa nije potpuno jasno, budući da je preslikan slojem iz renesansnog perioda.
U Lerinskom muzeju nalaze se carske dveri iz XVI vijeka. Na desnom predapsidnom stubu, na strani okrenutoj ka naosu, skoro je potpuno zaklonjen današnjim drvenim ikonostasom lik Svetog Klimenta Ohridskog.
Velika nova crkva, prilijepljena za zapadni zid srednjovjekovnog hrama, podignuta je 1882. godine. Drvorezbarski radovi u njoj delo su Gine Čuranova.[4]
Istorija uredi
Srednjovijekovna crkva je izgrađena krajem X ili u prvim godinama XI vijeka, kada je ovdje bila bugarska prestonica. Najvjerovatnije hram i selo nose ime bugarskog patrijarha Germana, predstojatelja bugarske pravoslavne crkve, upokojenog u Prespi oko 1000. godine.
U natpisu iz 1743. godine, imeđu ostalog piše da je hram posvećen carigradskom patrijarhu iz VIII vijeka, Germanu I. Teško je povjerovati da je u vrijeme dubokog neprijateljstva i žestokih ratova na život i smrt između dva carstva u okolini ondašnje bugarske prijestonice jedan tako važan hram posvećen vizantijskom patrijarhu.
Bugarski arheolog i istoričar umjetnosti, Nikola Mavrodinov, smatra da je ovo kasna kontaminacija i da je sastavljač kasnog grčkog natpisa, namjerno ili ne, pomiješao dva istoimena patrijarha.[1] Prema svemu utvrđenom, a takođe i prema mišljenju arheologa Meline Paisidu potpuno je pogrešno tvrđenje izneto u kasnijem grčkom natpisu da je riječ o hramu iz VIII veka i da je oslikavan svega dva puta - 1006. i 1743. godine, jer u crkvi postoji i živopis s početka XIII vijeka.[3]
Iza sjeveroistočnog potkupolnog stuba nalazi se drveni sarkofag prekriven crvenim baršunom u koji su položene mošti (ruka) svetog patrijarha Germana.
Istraživanja upućuju na to da je poslije napuštanja bazilike Svetog Ahila ovaj hram služio kao episkopalna crkva u Prespi.[3]
Iskopavanja vršena na podu hrama tokom 1997. godine otkrila su skromno opremljene grobove u priprati i naosu. Najvjerovatnije se radi o grobovima crkvenih lica koja su služila u hramu u posljednjim vijekovima otomanske vladavine.
Za vrijeme opravke hrama 1888. godine, u oltaru stare crkve pronađen je Samuilov natpis – nadgrobna mermerna ploča iz 993. godine koju je car Samuilo postavio u vječni spomen na svoje roditelje i brata. Grob do sada nije otvaran.
Galerija uredi
-
Freske u kupoli -
Ikona u crkvi -
Ikone Hrista i Svetog Jovana Krstitelja na ikonostasu -
Ikona u crkvi
Reference uredi
- ^ a b Mavrodinov, Nikola. Starobъlgarskoto izkustvo. Izkustvoto na Pъrvoto bъlgarsko carstvo, Sofiя 1959, s. 268 – 269.
- ^ Ivanov, Йordan. Bъlgarski starini iz Makedoniя: fototipno izdanie, Izdatelstvo „Nauka i izkustvo“, Sofiя, 1970, str. 61.
- ^ a b v g „Ο ιερός ναός του Αγίου Γερμανού”. Arhivirano iz originala 06. 05. 2022. g. Pristupljeno 27. 01. 2020.
- ^ Vasiliev, Asen (1965). Bъlgarski vъzroždenski maйstori: živopisci, rezbari, stroiteli. Sofiя: Nauka i izkustvo. str. 298.