Čavinska kultura je izumrla pretkolumbovska civilizacija, nazvana po lokalitetu Čavin de Huantar, glavnom arheološkom nalazištu na kome su pronađeni njeni artefakti. Kultura se razvijala u severnom andskom gorju Perua od 900. godine pre nove ere. Proširila je svoj uticaj i na ostale civilizacije duž obale.[1][2] Čavinski narod (čije ime za sebe nije poznato) naseljavao je dolinu Mosne gde se reke Mosna i Huačeška spajaju. To područje se nalazi na nadmorskoj visini od 3.150 m i obuhvata životne zone kečua, suni i puna.[3] U periodizaciji pretkolumbovskog Perua, Čavin je glavna kultura perioda ranog horizonta u planinskom Peruu, koji karakteriše intenziviranje religioznog kulta, pojavu keramike usko povezano sa ceremonijalnim centrima, unapređenje poljoprivredne tehnike i razvoj metalurgije i tekstila.

Čavinska kultura

Geografija
Kontinent Južna Amerika
Zemlja Peru
Stanovništvo Čavinci
Društvo
Period
Nastanak 900. p. n. e.
Prestanak 200. p. n. e.
Prethodnici i naslednici
  Prethodile su: Nasledile su:
← Kotoš Moče
Kultura Lima
Kultura Naska
Portal Arheologija

Najpoznatije arheološko nalazište čavinske kulture je Čavin de Huantar, koji se nalazi u andskom gorju današnje regije Ankaš. Smatra se da je izgrađena oko 900. godine pre nove ere i bila je versko i političko središte naroda Čavin.[3] UNESKO (engl. UNESCO) je ovo mesto proglasio svetskom baštinom.

Dostignuća uredi

 
Čovinska zlatna kruna iz formativne epohe 1200-300. p. n. e., kolekcija Larko muzeja, Lima.

Glavni primer arhitekture je hram Čavin de Huantar. Dizajn hrama pokazuje kompleksnu inovaciju za prilagođavanje planinskom okruženju Perua. Da bi izbegli da hram bude poplavljen i uništen tokom kišne sezone, narod Čavina je napravio uspešan sistem za odvodnjavanje. Nekoliko kanala izgrađenih ispod hrama služilo je kao drenaža. Ljudi iz Čavina su takođe pokazali napredno razumevanje za akustiku. Tokom kišne sezone voda juri kroz kanale i stvara zvuk rike koji oponaša jaguara, svetu životinju.[4] Hram je izgrađen od belog granita i crnog krečnjaka, od kojih se ni jedan ni drugi ne nalazi u blizini lokacije Čavin. To je značilo da su vođe organizovale mnoge radnike da donesu specijalne materijale iz daleka umesto da koriste lokalne naslage kamenja. Takođe je moguće da su trgovane iz različitih civilizacija na tom području.

Čavinska kultura je takođe pokazala napredne veštine i znanje u metalurgiji, lemljenju i kontroli temperature. Koristili su rane tehnike za razvoj rafinisanog zlata. U ovo vreme je otkriveno topljenje metala i korišćeno je kao lem.[5]

Ljudi su pripitomili kamiloide kao što su lame. Kamiloidi su korišćeni kao tovarne životinje, za vlakna i za meso. Proizvodili su čarki, ili sušeno meso od lame.[6] Ovim proizvodom su obično trgovali stočari kamila i bio je glavni ekonomski resurs za čavinski narod. Oni su takođe uspešno uzgajali nekoliko useva, uključujući krompir, kinoju i kukuruz. Razvili su sistem za navodnjavanje kako bi pomogli rastu ovih useva.[7]

Jezik uredi

Ne postoji pisani jezik,[8] tako da jezik kojim je govorio Čavinski narod nije poznat, ali je verovatno do sada izumro.[9] Neki antropolozi su predložili da je to bio oblik protokečuanskog, rezonujući da bi veoma pravilna morfologija i sintaksa kečuanskih jezika u poređenju sa okolnim jezicima bile korisne za omogućavanje razumljive komunikacije između zajednica razdvojenih planinskim vencima, kao što su bile neke grupe Čavina.[10] S druge strane, Alfredo Torero datira protokečuanske jezike otprilike na početak prvog milenijuma nove ere.

Arhitektura uredi

Čavin de Huantar je bio mesto nastanka drugog velikog političkog entiteta u centralnim Andima, a to je uglavnom zbog obimnog arhitektonskog ostvarenja na lokaciji,[11] kao i zbog toga što se arhitektura smatra inženjerskim dostignućem.[8] Ova lokacija koristi internu i eksternu arhitekturu. Unutrašnja arhitektura se odnosi na galerije, prolaze, prostorije, stepeništa, ventilacione šahtove i drenažne kanale. Spoljašnja arhitektura se odnosi na trgove, platforme i terase.[12] Izgradnja „Starog hrama“ odvijala se od oko 900. do 500. godine pre nove ere, a izgradnja „Novog hrama“, strukture koja je izgrađena i dodata „Starom hramu“, odvijala se od oko 500. do 200. godine pre nove ere. Nedostatak stambenih struktura, okupacionih depozita, opšteg naoružanja i dokaza o skladištenju dodatno čini arhitekturu lokacije zanimljivijom, jer se uglavnom fokusira na hramove i ono što se nalazi unutar njih.[13]

Monumentalni centar u Čavin de Huantar izgrađen je u najmanje 15 poznatih faza, od kojih sve uključuju 39 poznatih epizoda izgradnje galerije. Najranija poznata faza izgradnje, faza odvojene humke, sastojala se od odvojenih zgrada[12] i nije nužno u skladu sa uzorkom u obliku slova „U” viđenim u početnom periodu horizonta i periodu ranog horizonta. Tokom faze proširenja, izgradnja je integrisala stepenaste platforme i stvorila graničnu formu u obliku slova „U” povezujući zgrade koje sada okružuju otvorene prostore. U ovoj fazi, galerije su razrađene po formi i karakteristikama. Tokom crno-belog stupnja, izgrađene su sve poznate plaze (glavni trg, manji trg i kružni trg). Kako se gradnja približavala kraju, galerije su poprimile standardizovaniji izgled.[12] Do kraja procesa rasta, zgrade postaju plaze sa rasporedom u obliku slova „U” i osom istok-zapad koja deli zatvoreni prostor. Osa seče i Lanzon.[11]

Modifikacije su urađene tokom svih faza izgradnje kako bi se održao pristup internoj arhitekturi lokacije.[12] Postojao je visok nivo interesovanja za održavanje pristupa internoj arhitekturi i sakralnim elementima lokacije. Unutrašnja arhitektura je konstruisana kao deo jedinstvenog dizajna i bila je složeno inkorporirana sa spoljašnjom arhitekturom.[12] Uključivanje bočnog i asimetričnog rasta omogućilo je da ovi sveti elementi ostanu vidljivi, uključujući Lanzon.

Lanzon galerija je stvorena od ranije samostojeće strukture koja je zatim pretvorena u unutrašnji prostor sa izgradnjom kamenog krova oko nje. Lanzon je verovatno bio prisutan pre pokrivanja krova, jer je verovatno da je Lanzon prethodio izgradnji humaka i plaza.[11] Uopšteno govoreći, galerije prate obrasce izgradnje, što ukazuje na ogroman napor u dizajnu i planiranju. Održavanje ovih galerija tokom vremena bilo je važno za arhitekte.[12] Poznato je da su galerije bez prozora, ćorsokaka, oštrih skretanja i promena visine poda, a sve su dizajnirane da dezorijentišu ljude koji hodaju u njima.[14]

Galerija uredi

Reference uredi

  1. ^ Burger, Richard L. 2008 "Chavin de Huantar and its Sphere of Influence", In Handbook of South American Archeology, edited by H. Silverman and W. Isbell. New York: Springer, pp. 681–706
  2. ^ Burger, Richard L., and Nikolaas J. Van Der Merwe (1990). "Maize and the Origin of Highland Chavín Civilization: An Isotopic Perspective", . American Anthropologist. 92 (1): 85—95. 1992.  Nedostaje ili je prazan parametar |title= (pomoć).
  3. ^ a b Burger , Chavin and the Origins of Andean Civilization
  4. ^ Luis Guillermo Lumbreras, Acerca de la función del sistema hidráulico de Chavín, 1976
  5. ^ Lothrop, S. K. (1951). „Gold Artifacts of Chavin Style”. American Antiquity. 16 (3): 226—240. JSTOR 276783. S2CID 163186881. doi:10.2307/276783. 
  6. ^ Miller and Burger, 1995
  7. ^ Burger and Van Der Merwe, 1990
  8. ^ a b Conklin, William J. (2008). Chavín: Art, Architecture and Culture. 
  9. ^ Wolfson, Nessa; Manes, Joan. Language of Inequality. str. 186. 
  10. ^ Campbell, Lyle; Grondona, Verónica. The Indigenous Languages of South America: A Comprehensive Guide. str. 588. 
  11. ^ a b v Rick, John W. „Context, Construction, and Ritual in the Development of Authority at Chavín de Huantar”. Chavín: Art, Architecture, and Culture. 
  12. ^ a b v g d đ Kembel, Silvia Rodriguez. „The Architecture at the Monumental Center of Chavín de Huántar: Sequence, Transformation and Chronology”. Chavín: Art, Architecture and Culture. 
  13. ^ Rick, John (2017). Rituals of the Past: Prehispanic and Colonial Case Studies in Andean Archaeology. University Press of Colorado. str. 21—46. ISBN 9781607325963. 
  14. ^ Weismantle, Mary (2013). Making Senses of the Past : Toward a Sensory Archaeology. Southern Illinois University Press. str. 113—133. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi