Časov Jar (ukr. Часів Яр, rus. Часов Яр) je gradić u Bahmutskom okrugu, Donjecka oblast, Ukrajina. Nalazi se 10 km zapadno od Bahmuta.[1] i centar je gradske zajednice Časov Jar. U januaru 2022. imao je 12.250 stanovnika.[2]

Časov Jar
rus. Часов Яр
ukr. Часів Яр
Stadion Avanhard, 2017.
Zastava
Zastava
Grb
Grb
Administrativni podaci
Država Ukrajina
OblastDonjecka oblast
Stanovništvo
Stanovništvo
 — 2020.12.550
Geografske karakteristike
Vremenska zonaUTC+2 (EET), leti UTC+3 (EEST)
Časov Jar na karti Ukrajine
Časov Jar
Časov Jar
Časov Jar na karti Ukrajine
Ostali podaci
GradonačelnikSergej Čaus

Geografija

uredi

Nalazi se na spoju kanala Severski Donjec - Donbas i železničke pruge Kramatorsk - Bahmut, 18 km zapadno od okružnog centra Bahmut, 81 km od regionalnog centra Donjecka i 674 km od Kijeva. Površina grada je valovita. Prosečna temperatura u januaru je -6,4°, u julu +21,9°. Nivo prosečnih godišnjih padavina prelazi 500 mm.[3][4]

Istorija

uredi

Rani razvoj

uredi

Časov Jar kao značajno naselje može se pratiti još od 1876. godine kada je ruski plemić osnovao vatrostalnu lokaciju za obradu lokalne gline koja je u izobilju u tom području. Prvobitno poznato kao Hruzke ili Pleščejeve, naselje je raslo uporedo sa industrijom gline. Ove industrije su igrale ključnu ulogu u ekonomskom rastu regiona, privlačeći naseljenike i radnike u to područje.[5]

Pre i posle Drugog svetskog rata

uredi

Časov Jar je stekao status sovjetskog grada 1938. nakon sovjetskog popisa 1937. godine, što je predstavljalo značajnu prekretnicu u njegovom razvoju.[6][7] Tokom Drugog svetskog rata, od oktobra 1941. do septembra 1943. godine, grad su okupirale trupe Osovine. Kasnije je počela obnova grada. Proizvodnja gline je modernizovana nakon rata i razvijena su nova postrojenja za elektroniku, metale i tradicionalne proizvode od gline (vatrostalni materijali). Za vreme sovjetskog perioda u Časovom Jaru su bile četiri srednje škole, dve sedmogodišnje škole, škola FZO, dva doma kulture, 14 biblioteka, četiri kluba i dva stadiona.[8]

U januaru 1989. godine stanovništvo je iznosilo 19.804 stanovnika, a osnovu privrede činilo je vađenje vatrostalne gline i proizvodnja vatrostalnih proizvoda.[9]

Invazija Rusije na Ukrajinu

uredi

Neposredno pre ruske invazije na Ukrajinu, civilni gradonačelnik grada je pobegao. Umesto njega, ukrajinski vojni zvaničnici uspostavili su vanredno stanje pod vojno-civilnom upravom Časov Jar koju vodi 42-godišnji Sergej Čaus.[10] Iako neizabran, meštani ga nezvanično nazivaju gradonačelnikom. Čaus je pozvao građane da evakuišu grad, ali je bio saosećajan sa onima koji su ostali, rekavši da „ne žele da napuste grad u kome su rođeni“.[11]

Dana 9. jula 2022, ruski raketni udari na grad uništili su železničku stanicu[12] i delimično uništili stambenu zgradu.[13] Istog dana, u raketnom udaru na stambenu oblast poginulo je najmanje 48 ljudi.[14][15][16]

Nakon gubitka Soledara 16. januara 2023. i pada Kliščijevke 20. januara, Časov Jar je postao ključni centar ukrajinske odbrane na Donjeckom frontu, pošto je postao jedini put za ukrajinske trupe i snabdevanje u i iz opkoljenog grada Bahmuta.[17][18][19]

Grad je delovao kao pozicija za pregrupisavanje, gde su ukrajinske trupe rotirali u i iz Bahmuta, dajući im vremena za odmor i snabdevanje. Od predratnog stanovništva od 15.000, do marta 2023. godine u gradu je ostalo samo oko 1.500 stanovnika.[20] Preostali građani uglavnom žive u podrumima izgorelih zgrada. Više nema prodavnica, a stanovništvo se oslanja na spoljnu humanitarnu pomoć da bi preživelo.[21] Većina pomoći koja je poslata gradu došla je od UN-ovog OSNA, a veliki konvoj za snabdevanje stigao je u grad 10. marta 2023.[22]

 
Srušena stambena zgrada nakon raketnog udara

Nakon što su ruske snage zauzele sve značajne oblasti Bahmuta, Časov Jar je postao utvrđena prednja artiljerijska baza, podržavajući ukrajinske snage u njihovim bočnim napadima i granatirajući ruske snage u samom Bahmutu.[23] Od avgusta 2023. u ostacima Časov Jara živelo je nešto više od 1.000 civila, koji su postali manje zavisni od humanitarne pomoći pošto su im proleće i leto omogućili da održavaju bašte za prehranu.[24][25] Guverner Donjecke oblasti Pavlo Kirilenko izvestio je da je grad pogođen ruskom kasetnom municijom 23. jula.[26]

Ruske snage su prvo počele ofanzivu ka Časovom Jaru 26. decembra.[27] Rusija je nastavila kopnenu ofanzivu ka Časov Jaru počevši od 3. januara 2024. godine, rekao je novoproglašeni glavnokomandujući Oružanih snaga Ukrajine Oleksandr Sirski. Sirski je izvestio da su ruske snage izvele veliku ofanzivu severno od grada, u blizini sela Bogdanovka.[28] Od preostalih 800, uglavnom starijih stanovnika grada, skoro svi su izjavili da bi se evakuisali sa ukrajinskim snagama ako bi naselje zauzele ruske snage.[29]

Ekonomija

uredi

Privreda Časovog Jara je izgrađena od vađenja vatrostalne gline i proizvodnje vatrostalnih proizvoda.[30]

Transport

uredi

U gradu je postojala jedna železnička stanica, koja je uništena 9. jula 2022. tokom ruske invazije na Ukrajinu.[31][32]

Reference

uredi
  1. ^ „Christmas in a Bomb Shelter for Orthodox Ukrainians”. Agence France-Presse. 9. 1. 2023. Pristupljeno 19. 2. 2023 — preko Kyiv Post. 
  2. ^ „Čiselьnіstь naяvnogo naselennя Ukraїni na 1 sіčnя 2022” [Number of Present Population of Ukraine, as of January 1, 2022] (PDF) (na jeziku: engleski). Kyiv: State Statistics Service of Ukraine. 
  3. ^ Časіv Яr. // Geografіčna enciklopedія Ukraїni. Tom 3: P-Я. 1993 / redkol.: O. M. Marinič (vіdpov. red.) ta іn. – Kiїv: "Ukraїnsьka enciklopedія" іm. M. P. Bažana, 1993.
  4. ^ „Časіv Яr // Malі mіsta Ukraїni. Donecьka oblastь : bіblіogr. pokažč. / M-vo regіon. rozvitku, bud-va ta žitl.-komun. gosp-va Ukraїni, Derž. nauk. arhіtektur.-bud. b-ka іm. V. G. Zabolotnogo; uklad.: D. O. Mironenko, S. M. Kaйnova, O. V. Uglova ; redkol.: G. A. Voйcehіvsьka (vіdp. red.) (ta іn.) ; nauk. konsulьtant V. І. Dmitruk. - Kiїv: DNABB іm. V. G. Zabolotnogo, 2017.”. Arhivirano iz originala 1. 2. 2020. g. Pristupljeno 11. 7. 2022. 
  5. ^ Luk'yanov, V.B. (2001). Refractory plant in Chasov-Yar. 35-38.
  6. ^ Časov Яr // Bolьšoй эnciklopedičeskiй slovarь (v 2-h tt.). / redkoll., gl. red. A. M. Prohorov. tom 2. M., "Sovetskaя эnciklopediя", 1991. str. 626
  7. ^ „Časov Яr”. ru. 2000. 
  8. ^ Časov Яr // Bolьšaя Sovetskaя Эnciklopediя. / redkoll., gl. red. B. A. Vvedenskiй. 2-e izd. tom 47. M., Gosudarstvennoe naučnoe izdatelьstvo «Bolьšaя Sovetskaя эnciklopediя», 1957. str. 57
  9. ^ Časov Яr // Bolьšoй эnciklopedičeskiй slovarь (v 2-h tt.). / redkoll., gl. red. A. M. Prohorov. tom 2. M., "Sovetskaя эnciklopediя", 1991. str. 626
  10. ^ Nazarova, Anna (15. 12. 2023). „Sergій Čaus — deklaracія: skіlьki zarobiv golova Časovogo Яru za 2022 rіk” [Serhiy Chaus - declaration: how much did the chairman of Chasiv Yar earn in 2022]. freeradio.com.ua (na jeziku: ukrajinski). Pristupljeno 2. 3. 2024. 
  11. ^ Engel, Richard; Smith, Marc; Smith, Patrick (18. 2. 2023). „A new life, a death and an escape: Three hours in the line of Russian fire”. NBC News. Pristupljeno 19. 4. 2023. 
  12. ^ „Russian strikes on Donetsk region: a man taken from under the rubble, and a railway station burned down”. Ukrainska Pravda. 9. 7. 2022. 
  13. ^ Voitenko, Anna (10. 7. 2022). „Russian rockets hit apartment block, killing at least 15”. Reuters. Arhivirano iz originala 10. 7. 2022. g. 
  14. ^ „Pіd zavalami v Časovomu Яru znaйšli щe odnu lюdinu: zagiblih uže 48”. RBK-Ukraina (na jeziku: ukrajinski). Pristupljeno 13. 7. 2022. 
  15. ^ „48 čelovek, v tom čisle rebenok, pogibli pri obrušenii pяtiэtažki posle raketnogo obstrela v gorode Časov Яr” [48 people, including a child, died when a five-storey building collapsed after a rocket attack in the town of Chasov Yar.]. bbc.com (na jeziku: ruski). BBC News | Russian Service. 13. 7. 2022. Pristupljeno 13. 7. 2022. 
  16. ^ Hunder, Max (12. 7. 2022). „Emergency services: Death toll from collapsed Donbas apartment block rises to 43”. Reuters. Pristupljeno 12. 7. 2022. 
  17. ^ „Russia Pours Fighters Into Battle for Bakhmut”. The New York Times. 1. 2. 2023. 
  18. ^ Guerin, Orla (8. 2. 2023). „Ukraine war: Borrowed time for Bakhmut as Russians close in”. BBC News. Government of the United Kingdom. Pristupljeno 10. 2. 2023. 
  19. ^ Engel, Richard (9. 2. 2023). „Ukraine's defiant city struggles to hold out as Russia pushes for a bloody victory”. CBS News. Paramount Global. Pristupljeno 10. 2. 2023. 
  20. ^ „Bloodied And Muddied: Ukrainian Troops Fighting For Bakhmut Regroup In Chasiv Yar”. Radio Free Europe/Radio Liberty. 9. 3. 2023. Pristupljeno 29. 3. 2023. 
  21. ^ Williamson, Hunter (27. 3. 2023). „How Many People Will Be Left in Chasiv Yar?”. whowhatwhy.org. Pristupljeno 29. 3. 2023. 
  22. ^ „Ukraine: UN aid trucks reach frontline town of Chasiv Yar”. United Nations. 10. 3. 2023. Pristupljeno 29. 3. 2023. 
  23. ^ Osborn, Andrew. „Explainer: How important is Wagner's claimed capture of Bakhmut?”. Reuters. Pristupljeno 6. 8. 2023. 
  24. ^ Davies, Guy; Longman, James; Pshemyskiy, Oleksiy; Kaminski, Kuba. „Life in Chasiv Yar: The Ukrainian town in the Russian firing line”. WJBD-FM. ABC. Pristupljeno 6. 8. 2023. 
  25. ^ de Vega, Luis (26. 6. 2023). „Life in Chasiv Yar, the prelude to Bakhmut's hell”. El País. Pristupljeno 6. 8. 2023. 
  26. ^ Khrebet, Alexander (23. 7. 2023). „Governor: Aid center in Donetsk Oblast hit by Russian cluster munitions”. Kyiv Independent. Yahoo! News. Pristupljeno 6. 8. 2023. 
  27. ^ Ustяhina, Valentina (27. 12. 2023). „Sročno! Bitva za Časov Яr načalasь: VSU na poslednem izdыhanii”. 19rusinfo.ru (na jeziku: ruski). Pristupljeno 21. 3. 2024. 
  28. ^ „Russians push toward Chasiv Yar as fighting ongoing in east, says Ukrainian general”. The New Voice of Ukraine. Pristupljeno 18. 2. 2024. 
  29. ^ Prodayvoda, Oleksiy (29. 12. 2023). „Residents Endure Constant Shelling As Russian Forces Zero In On Frontline Chasiv Yar”. Radio Free Europe. Pristupljeno 18. 2. 2024. 
  30. ^ „Časov Яr”. ru. 2000. 
  31. ^ „Russian strikes on Donetsk region: a man taken from under the rubble, and a railway station burned down”. Ukrainska Pravda. 9. 7. 2022. 
  32. ^ Časov Яr // Bolьšaя Sovetskaя Эnciklopediя. / redkoll., gl. red. B. A. Vvedenskiй. 2-e izd. tom 47. M., Gosudarstvennoe naučnoe izdatelьstvo «Bolьšaя Sovetskaя эnciklopediя», 1957. str. 57