Википедија

Šejhan

Šejhan ili Kotan (rus. Котян, mađ. Kötöny, arap. Kutan‎) je bio kumanski kan, koji se sredinom 13. veka u savezu sa Kijevskom Rusijom borio protiv prodora Mongola. Nakon poraza kod reke Kalke i poraza iz 1238. godine, Šejhan je predvodio preseljenje "40.000 koliba" (porodica) na prostore Kraljevine Ugarske. Tamo je prihvatio rimokatolicizam i postao saveznik kralja Bele. Ubilo ga je ugarsko plemstvo.

Šejhan ili Kotan
Kumani u Kraljevini Ugarskoj
Lični podaci
Puno imeŠehjan, Kotan
Datum rođenja12. vek
Mesto rođenjaKumanija
Datum smrti17. mart 1241.
Mesto smrtiPešta, Kraljevina Ugarska
Porodica
Potomstvotroje dece (vidi dole), uključujući i Elizabetu Kumansku, ugarsku kraljicu.
DinastijaDinastija Terteroba
Kumanski kan
Period1223–1241.

Ime uredi

Šejhan je bio poznat kao Kötöny u Mađarskoj i Kotjan u Rusiji.[1] Njegovo ime sreće se i kao Kutan (na arapskom), Kuten, Koteni i Kuetan. U ruskim analima, pominje se kao Kotяn Sutoevič (Kotjan Sutoevič). U povelji Bele IV nalazimo pomen kumanskog vojskovođe Zejhana ili Šejhana, što se verovatno odnosilo na Kotana.[2]

Biografija uredi

 
Bitka kod Kalke

Arapski izvori nazivaju Šejhanov narod Kipčacima. Kotan se pominje kao pripadnik plemena Durut naroda Kipčak.[3] Prema Pricaku, Durut je bilo terterovo pleme Kumana.[3] Prema Timoteju Meju, Koten je bio jedan od kanova Kipčaka.[4] Ištvan Vasari identifikovao ga je kao Kumana.[1] U svakom slučaju, ova dva naroda bila su u sastavu kumansko-kipčaske konfederacije, poznate kao "Kumanija" na latinskom, Desht-i Qipchaq u islamskim izvorima i Polovci u istočnoslovenskim jezicima.

Šejhan je sklopio savez sa Kijevskom Rusijom protiv Mongola (Tatara), nakon poraza 1222. godine. Kumansko-kipčaska konferedacija pod Šejhanom i ruska vojska od oko 80.000 ljudi pod komandom Šejhanovog zeta Mstislava Hrabrog, suprotstavila se mongolskom prodoru na reci Kalka (u blizini današnjeg Marijupolja). Mongolskom vojskom komandovali su Jebe i Subudaj. Rusko-kumanska vojska je u bici kod Kalke poražena, te se 31. maja 1223. godine morala povući. Iste godine Šejhan je svrgnut sa vlasti, ali je ostao vođa plemena Terteroba.

Na rano proleće 1237. godine Mongoli su napali Kumansko-kipčaska plemena. Neka od njih odmah su se predala. Ova plemena kasnije su formirala etničku i geografsku osnovu "Kipčakovog kanata", dela Mongolske imperije. Poznat i kao "Zlatna horda", Kipčakov kanat je pripadao jednom od ogranaka Jočijeve kuće (najstarijeg sina Džingis kana). Kipčakov vođa Bačman zarobljen je od strane Mongola 1236. ili 1237. godine na reci Volgi, a potom je i pogubljen. Prema persijskom istoričaru Rašid ad-Din Hamadaniju, Berke-kan je 1238. godine poveo treću kampanju koja je nanela konačan poraz Kumanima i Kipčacima. Ukrajinski izvori tvrde da je Batu-kan pobedio Šejhana na Astrakanskim stepama.[5] Nakon toga je Šejhan poveo preseljenje 40.000 porodica ("koliba"), odnosno oko 70 do 80.000 ljudi u Ugarsku.

Šejhan je u Ugarskoj ušao u savez sa Belom IV, koji je Kumanima dao azil. Šejhan se preobartio u rimokatoličanstvo. Kršten je 1239. godine kao Jona. Njegova ćerka Elizabeta udala se za ugarskog princa, sina kralja Bele, budućeg Stefana V. Međutim, ugarski plemići nisu verovali Kumanima (smatrajući ih mongolskim špijunima) i neposredno pre katastrofalne mongolske invazije na Ugarsku, na Šejhana je u Pešti izvršen atentat. Kumani su potom napustili Ugarsku, pljačkajući usput. Emigrirali su u Drugo bugarsko carstvo. Braničevski gospodari Drman i Kudelin, protiv kojih su se 1292. godine borili srpski kraljevi Milutin i Dragutin, potiču upravo od ovih Kumana. Na prostorima oslabljene Bugarske, oni su formirali nezavisne oblasti. Neki od njih kasnije su se vratili u Mađarsku.[6]

Ogorčene kumansko-kipčaske mase počele su sa pljačkom seoskih krajeva, krećući se prema jugu. Prešli su Dunav i dospeli do Srema (Mačvanske banovine). Nakon što su opljačkale mnoge teritorije, mase su napustile Ugarsku i ušle u Bugarsku. Postoji hipoteza da je dinastija Terter, koja je u drugoj polovini 13. veka preuzela vlast u Bugarskoj, potekla upravo iz Šejhanovog naroda.

Porodica uredi

Šejhan je imao troje dece:

Porodično stablo uredi

Kotan[note 1]
Daniel[note 2]Đerđ[note 3]Elizabeta Kumanska
+
Stefan V Ugarski		Ćerka nepoznatog imena
+
Naržot III de Tusi		Marija
+
Mstislav Hrabri

Beleške uredi

  1. ^ poznat i kao: Kuten/Koten/Kotoni/Kotjan
  2. ^ poznat i kao: Subilaj
  3. ^ poznat i kao: Kanja

Reference uredi

  1. ^ a b István Vásáry (24 March 2005). Cumans and Tatars: Oriental Military in the Pre-Ottoman Balkans, 1185–1365. Cambridge University Press. pp. 223–. ISBN 978-1-139-44408-8.
  2. ^ Kristó, Gyula; Makk, Ferenc (1996). Az Árpád-ház uralkodói [Rulers of the House of Árpád]. I.P.C. Könyvek. ISBN 963-7930-97-3], p. 268
  3. ^ a b Florin Curta; Roman Kovalev (2008). “The” Other Europe in the Middle Ages: Avars, Bulgars, Khazars and Cumans ; [papers ... Presented in the Three Special Sessions at the 40th and 42nd Editions of the International Congress on Medieval Studies Held at Kalamazzo in 2005 and 2007]. BRILL. pp. 403–. ISBN 90-04-16389-1.
  4. ^ Timothy May (7 November 2016). The Mongol Empire: A Historical Encyclopedia [2 volumes]: A Historical Encyclopedia. ABC-CLIO. pp. 1–. ISBN 978-1-61069-340-0.
  5. ^ "Kotian". Encyclopediaofukraine.com.
  6. ^ Rokai 2002, str. 41–6

Literatura uredi

Preuzeto iz „https://sr.wikipedia.org/w/index.php?title=Шејхан&oldid=27052463”