Arbija (tur. harbi) ili šipka nabijača, šipka od gvožđa ili tvrdog drveta kojom se nabija naboj (barut i kugla) u cev kod ranog vatrenog oružja, pištolja i pušaka sprednjača.[1]

Pištolj kremenjaš (kubura) sa drvenom arbijom ispod cevi.
Puška kapislara Enfild iz 1853. godine. Vidi se gvozdena arbija ispod cevi.

Istorija

uredi

Vuk Karadžić u svom Srpskom rječniku iz 1852 (na strani 802) definiše pojam harbija kao šipka (drvena ili gvozdena) kojom se nabija mala puška kad se puni.[2]

Šipke nabijače od gvožđa ili tvrdog drveta koristile su se za nabijanje baruta i zrna (projektila) u cev svog ranog vatrenog oružja koje se punilo spreda, od topova (1327-1878) preko pušaka fitiljača, kremenjača i kapislara (1411-1866), pištolja kolašica, kremenjaša i kapislara, pa sve do revolvera kapislara (1835-1865).[3] Njihova upotreba postepeno je prestala uvođenjem topova ostragana (posle 1865), pušaka ostraguša (1842-1866) i revolvera koji se pune sjedinjenim metkom (1857-1873).

Vatreno oružje koje se punilo spreda nije se moglo dobro napuniti bez šipke nabijače, pošto je nabijanjem barut ispunjavao dno cevi, gde se nalazila falja - rupica sa pripalom, čije je paljenje aktiviralo naboj u cevi. Bez nabijanja, oružje je imalo tendenciju da slaže, odnosno zataji. Šipke nabijače su bile montirane ispod cevi oružja i izvlačile su se po potrebi, ili su se nosile za pojasom.

U početku, šipke nabijače nosile su se posebno, najčešće za pojasom strelca. U Osmanskom carstvu i Srbiji nosile su se za pojasom još u vreme Prvog i Drugog srpskog ustanka. Poznato je da je u boju na Mišaru (1806) pop Luka Lazarević, pošto mu se sablja prelomila, izvukao gvozdenu arbiju iz pojasa i koristio je kao oružje. Iako su švajcarske muskete fitiljače imale šipku nabijaču montiranu ispod cevi još 1475, obavezno montiranje metalne šipke na muskete postalo je uobičajeno u Evropi tek posle 1698.[3]

Kod revolvera kapislara

uredi
 
Koltov džepni revolver iz 1849. godine sa mehanizmom za punjenje ispod cevi.
 
Revolver Adams sa nabijačem Adamsovog tipa u fiksnom položaju.

Revolveri kapislari imali su većinom mehaničke šipke nabijače montirane na telo revolvera, koje su nabijale zrno u barutnu komoru cilindra povlačnjenjem poluge koja je na razne načine (šarkom, zavrtnjem ili polugom) bila povezana sa šipkom. Najpoznatiji mehanizmi za punjenje revolvera kapislara bili su Koltov, Adamsov i Kerov sistem.

Koltov sistem

uredi

Koltov mehanizam za nabijanje revolvera, patentiran od strane Semjuela Kolta oko 1839, ravna rotirajuća poluga montirana ispod cevi, povezana trouglastom pločicom i zavrtnjem sa kratkom šipkom ispod i iza nje. Povlačenje poluge naniže gura šipku u najnižu barutnu komoru cilindra. Ovaj sistem koristio se na Koltovim revolverima od 1839. do 1873, kada je uveden Kolt Mirotvorac sa sjedinjenim metkom, kao i na revolverima Remington i Vebli.

Adamsov sistem

uredi
 
Revolver Adams sa nabijačem Adamsovog tipa zarotiranim za 90°. Rotacija naviše za još 180° dovodi šipku u položaj za nabijanje zrna u doboš.

Adamsov nabijač, patentiran od strane Roberta Adamsa oko 1853, ravna ili blago naniže zakrivljena pljosnata poluga montirana na levoj ili desnoj strani tela revolvera zavrtnjem na prednjem kraju i oslonjena ispod cilindra sa strane kundaka kad se ne koristi. Poluga se okreće oko klina na prednjem kraju (na telu revolvera ispred i ispod cilindra), i ima kratku poprečnu šipku u sredini, okrenutu nadole u ​​fiksnom položaju. Da bi se upotrebila, poluga mora da se rotira ručno dole i napred za 270°, sve dok poluga ne dođe ispred cilindra i šipka ne uđe u jednu od komora, nabijajući zrno. Ovaj mehanizam koristio se na starijim modelima revolvera Adams (sa leve strane revolvera) i Vebli (sa desne strane revolvera).[4][5]

Kerov sistem

uredi
 
Revolver Vebli sa nabijačem Kerovog sistema.

Kerov nabijač, patentiran od strane Džemsa Kera[6] oko 1855,[4] savijena pljosnata poluga (savijena nadole pod pravim ili tupim uglom, sa kratkom šipkom na donjem kraku) koja se okreće oko klina na prednjem delu okvira revolvera ispred cilindra i oslonjena je levu stranu cevi kad se ne koristi. Poluga mora da se okrene nagore za 90° da bi se šipka ugurala u komoru. Ovaj mehanizam koristio se za revolvere Bomont-Adams i Tranter, kao i novije modele revolvera Adams i Vebli.[7]

Izvori

uredi
  1. ^ Vujaklija 1980, str. 70.
  2. ^ Karadžić 1852, str. 802.
  3. ^ a b Smit 1969, str. 21.
  4. ^ a b Žuk 1995, str. 16.
  5. ^ Vilkinson 1979, str. 122.
  6. ^ Kinard 2003, str. 77.
  7. ^ Vilkinson 1979, str. 127.

Literatura

uredi
  • Stefanović Karadžić, Vuk (1852). Srpski rječnik. Beč. str. 802. 
  • Vujaklija, Milan (1980). Leksikon stranih reči i izraza (PDF) (3. izd.). Beograd: Prosveta. 
  • Smith, Walter Harold Black; Ezell, Edward Clinton (1969). Small Arms of the World: The Basic Manual of Military Small Arms. Harrisburg, Pennsylvania: Stackpole Books. str. 21. ISBN 9780811715669. 
  • Kinard, Jeff (2003). Pistols, An Illustrated History of Their Impact. Santa Barbara, California: ABC-CLIO, Inc. ISBN 1-85109-475-X. 
  • Zhuk, A.B. (1995). Walter, John, ur. The illustrated encyclopedia of HANDGUNS, pistols and revolvers of the world, 1870 to 1995. Prevod: Bobrov, N.N. London: Greenhill Books. str. 16. ISBN 1-85367-187-8. 
  • Wilkinson, Frederick (1979). The Illustrated Book of Pistols. Optimum Books. str. 127. ISBN 0600372049. 

Spoljašnji izvori

uredi