Aleksandar Palavestra
српски археолог и професор
Aleksandar Palavestra (Beograd, 1956) srpski je arheolog, heraldičar, univerzitetski profesor i publicista. Redovni je profesor Filozofskog fakulteta u Beogradu.
Aleksandar Palavestra | |
---|---|
Lični podaci | |
Datum rođenja | 29. januar 1956. |
Mesto rođenja | Beograd, FNRJ |
Naučni rad | |
Polje | Praistorija, Teorijska arheologija, Istorija arheologije, Heraldika |
Institucija | Filozofski fakultet |
Poznat po | Kneževski grobovi starijeg gvozdenog doba na centralnom Balkanu (1984) Ale i Bauci - prilog proučavanju tajanstvenih bića Balkana (1989, drugo dopunjeno izdanje 2002. i Vampirov primerak izdat 2013) |
Biografija
urediU Beogradu je završio srednju školu i Filozofski fakultet (grupa za arheologiju).[1]
Doktorirao je 1991. godine, temom: Ćilibar u praistorijskim kulturama na tlu Jugoslavije.
A. Peragraš je i glavni junak knjige priča Začarani Velja i ostale muzičke priče (2010) Mirjane Ognjanović.
Za ilustracije knjige O ognjopardu dobio je nagradu „Neven“ 2004. godine.
Redovni je profesor Filozofskog fakulteta Univerziteta u Beogradu. 2007. godine, izabran za upravnika odeljenja arheologije.
Dela
urediKnjige
uredi- Kneževski grobovi starijeg gvozdenog doba na centralnom Balkanu (1984),
- Rodoslovne tablice i grbovi srpskih dinastija i vlastele, (sa D. Spasićem i D. Mrđenovićem 1987, drugo dopunjeno izdanje 1991),
- Praistorijski ćilibar na centralnom i zapadnom Balkanu (1993) i
- Magija ćilibara (2006).
Pod pseudonimom A. Peragraš objavio je knjige:
- Ale i Bauci - prilog proučavanju tajanstvenih bića Balkana (1989, drugo dopunjeno izdanje 2002., treće izdanje, pod nazivom Vampirov primerak, 2013)
- O ognjopardu - ogled iz kriptozoologije (2003).
Radovi
uredi- Spasić, Dušan; Palavestra, Aleksandar; Mrđenović, Dušan (1987). Rodoslovne tablice i grbovi srpskih dinastija i vlastele (1. izd.). Beograd: Nova knjiga.
- Spasić, Dušan; Palavestra, Aleksandar; Mrđenović, Dušan (1991). Rodoslovne tablice i grbovi srpskih dinastija i vlastele (2. izd.). Beograd: Bata.
Reference
urediSpoljašnje veze
uredi