Histamin je organsko jedinjenje azota koje učestvuje u lokalnom imunološkom odgovoru, kao i u regulaciji fizioloških funkcija stomaka, i koje dejstvuje kao neurotransmiter.[3] Histamin inicira inflamatorni odgovor. Kao deo imunološkog odgovora na patogene, histamin prodizvode bazofili i mastociti vezivnih tkiva. Histamin povećava kapilarnu permeabilost za bela krvna zrnca i proteine, čime im omogućava dejstvo protiv stranih organizama u inficiranim tkivima.[4]

Histamin
Nazivi
IUPAC naziv
2-(1H-imidazol-4-yl)ethanamine
Identifikacija
3D model (Jmol)
ChemSpider
ECHA InfoCard 100.000.092
MeSH Histamine
UNII
  • n1cc(nc1)CCN
Svojstva
C5H9N3
Molarna masa 111,145
Tačka topljenja 83.5 °C (182.3 °F)
Tačka ključanja 209.5 °C (409.1 °F)
Ukoliko nije drugačije napomenuto, podaci se odnose na standardno stanje materijala (na 25 °C [77 °F], 100 kPa).
ДаY verifikuj (šta je ДаYНеН ?)
Reference infokutije

Sinteza i metabolizam uredi

Histamin nastaje dekarboksilacijom aminokiselinâ histidina, reakcijom koja je katalizovana enzimom L-histidin dekarboksilazom.[5] On je hidrofilni vazoaktivni amin.

 
Konverzija histidina u histamin histidin dekarboksilazom

Reference uredi

  1. ^ Li Q, Cheng T, Wang Y, Bryant SH (2010). „PubChem as a public resource for drug discovery.”. Drug Discov Today. 15 (23-24): 1052—7. PMID 20970519. doi:10.1016/j.drudis.2010.10.003.  уреди
  2. ^ Evan E. Bolton; Yanli Wang; Paul A. Thiessen; Stephen H. Bryant (2008). „Chapter 12 PubChem: Integrated Platform of Small Molecules and Biological Activities”. Annual Reports in Computational Chemistry. 4: 217—241. doi:10.1016/S1574-1400(08)00012-1. 
  3. ^ Marieb, E. (2001). Human anatomy & physiology. San Francisco: Benjamin Cummings. стр. 414. ISBN 0-8053-4989-8. 
  4. ^ Di Giuseppe, M.; et al. (2003). Nelson Biology 12. Toronto: Thomson Canada Ltd. стр. 473. ISBN 0-17-625987-2. 
  5. ^ Donald Voet; Judith G. Voet (2005). Biochemistry (3 изд.). Wiley. ISBN 9780471193500. 

Literatura uredi

Spoljašnje veze uredi