M14 (engl. U.S. rifle, 7.62 mm, M14), je američka vojnička puška kalibra 7.62x51mm razvijena tokom 1950-ih na bazi M1 Garand.[2] Njena masovna proizvodnja započela je 1958 godine i proizvedeno je više od 1.000.000 ovih pušaka, kada je krajem ’60ih zamenjena novom jurišnom puškom M-16. Od 1968 godine, prvi primerci ovog oružja, ukupno 173.000, prodati su Tajvanu. pod imenom Tip 57. Zahvaljujući pre svega Vašingtonu, ’70ih godine ovim oružjem opremljene su mnoge latinoameričke zemlje (poput Kolumbije, Kostarike, Ekvadora, Haitija, Hondurasa, Nikaragve, Portorika, Dominikanske Republike i Venecuele), afričke (Maroko i Zimbabve) i azijske (Južna Koreja, Izrael, Jordan, Liban i Filipini). Ova puška, posle zamene modelom M-16, ostala je u manjem broju u naoružanju OS SAD kao snajperska puška zbog svoje izuzetne preciznosti.[3][4]

,,U.S. rifle, 7.62 mm, M14"
M14
VrstaAutomatska puška
Poreklo SAD
Upotreba
Upotreba uSAD i drugi
Bojno delovanjeVijetnamski rat
Libanski građanski rat
Zalivski rat
Somalijski građanski rat
Rat u Iraku
Rat u Avganistanu
Građanski rat u Siriji
Proizvodnja
ProizvođačSpringfield Armory
Winchester
Harrington & Richardson
TRW Inc.
Proizvedeno>1.300.000[1] komada
Specifikacije
Masa(napunjena) 5,2 kg
Dužina1.126 mm
Dužina cevi559 mm
Kalibar7.62x51 mm
Vrsta operacijesistem barutnih gasova
Način dejstvajedinačno i rafalno
Brzina paljbe700-750 met/min
Brzina zrna840 m/s
Maks. ef. domet400 m
Magacin20 metaka metaka
Nišanmehanički

Razvoj uredi

 
Američki vojnik sa puškom M14 u Vijetnamu.

Puška M14 je bazirana na jednoj od najsavremenijih pušaka ’40ih godina, M1 Garand, koja iako moderna za to vreme, nije bila savršena. Prve modifikacije ogledale su se u mogućnosti korišćenja rafalne paljbe i promene klipa od 8 metaka sa novim okvirom od 20 metaka. Najinteresantnije rešenje ponudio je Džon Garand pod nazivom T20, i ovaj prototip je uzet kao baza za ispitivanje pušaka od 1945. do početka ’50ih. Springfildov dizajner Erl Harvi je međutim projektovao novo potpuno različito oružje, T25, koje bi koristilo novu municiju .30 LR iz koje je kasnije nastala municija 7.62x51mm NATO i komercijalna .308 Vinčester. Posle bezbroj prototipa, pojavljuje se verzija T44, što je u stvari bio prototip puške T20 u kalibru 7,62mm i sa mehanizmom preuzetim sa prototipa T25. Kasniji prototipovi T44 koristili su novoproizvedene M1 ili T20, i sistem funkcionisanja im je prilagođen za novi kraći metak 7,62mm umesto za veći .30-06.

Ubrzo zatim prototip T44 učestvuje na konkursu Američke vojske, a protivnici su mu bili novi T47 (modifikovani T25), puška FN FAL (T48) i AR-10. Konkurs je bio namešten, a komisija je favorizovala upravo prototip T44 (M14). Bilo je opšte poznato da belgijska puška FN FAL nadmašuje sve što su Amerikanci mogli ponuditi u tom trenutku, a odbijena je čak i domaća AR-10 koja se pokazala odlično. T44 1957. pobeđuje na tom konkursu što je dovelo do početka masovne proizvodnje 1958. godine i usvajanja u naoružanje 1959. godine. Međutim kašnjenja u isporuci su dovela do toga da se ovom puškom kompletno naoruža samo 101. padobranska divizija i to do kraja 1961. godine.

 
Snajperista sa puškom M14.

Puška je korištena kratko tokom Vijetnamskog rata gde se nije pokazala kao idealno rešenje. Njena dužina i težina otežavali su kretanje po džungli, dok su se drveni delovi često deformisali zbog vlažne klime. Jaka municija 7,62x51 mm sa druge strane proizvodila je veliku energiju (3,350J), ali ju je bilo teško kontrolisati pri rafalnoj paljbi.

Proizvodnja puške je ubrzo zaustavljena, iako je namera bila da ona zamjeni čak četiri tipa oružja: M1 Garand , M1 karabin , M3 „Mazalica” i M1918 BAR. Tu se pre svega mislilo na unifikaciju kalibra radi što lakšeg snabdevanja trupa na terenu, ali puška M14 nije donela željene rezultate.

Ova puška je bila glavno oružje u Vijetnamskog rata sve do uvođenja u službu nove moderne jurišne puške M-16 (1966—1969). Godine 1968 Američka vojska proglašava M16 kao "Standard A" pušku, a M14 kao "Limitirani standard" pušku. Ipak M14 je poslužila kasnije kao osnova za razvoj snajperske puške „M21" koja je bila standardno oružje snajperista sve do 1988. godine kada se uvodi nova snajperska puška „M24 SWS".

Korisnici uredi

 
Tajvanski M14 pored T91.
 
Marinac sa puškom M14 i uniformom iz Vijetnamskog doba.

Reference uredi

  1. ^ Miller, David (2001). The Illustrated Directory of 20th Century Guns. Salamander Books Ltd. ISBN 978-1-84065-245-1. 
  2. ^ Headquarters, Department of the Army. TM 9-1005-223-10 Arhivirano na sajtu Wayback Machine (7. novembar 2015), Operator's Manual for Rifle, 7.62-mm, M14, W/E (1005-589-1271); Rifle, 7.62-MM, M14A1, W/E (1005-072-5011); Bipod, Rifle, M2 (1005–71 1–6202) w/ Changes 1 and 2. Washington, DC: Headquarters, Department of the Army, 1973
  3. ^ „US Army M21 and XM21”. snipercentral.com. Arhivirano iz originala 15. 01. 2017. g. Pristupljeno 26. 2. 2017. 
  4. ^ „The M14 Enhanced Battle Rifle”. americanrifleman.org. Pristupljeno 26. 2. 2017. 

Literatura uredi

  • Miller, David (2001). The Illustrated Directory of 20th Century Guns. Salamander Books Ltd. ISBN 978-1-84065-245-1. 
  • Stevens, R. Blake (1991). Us Rifle M14: From John Garand to the M21. Collector Grade Publications. str. 245. ISBN 978-0-88935-110-3. Pristupljeno 27. 9. 2011. 
  • Duff, Scott A., John M. Miller, and contributing editor David C. Clark (1996). The M14 Owner's Guide and Match Conditioning Instructions. Export, Penn.: Scott A. Duff Publications. ISBN 978-1-888722-07-9. 
  • Murphy, Edward F. (2003). The Hill Fights: The First Battle of Khe Sanh. Novato, Calif.: Presidio Press. ISBN 978-0-89141-747-7. 
  • Pisor, Robert L. (2002). The End of the Line: The Siege of Khe Sanh. New York: W.W. Norton & Company, Inc. ISBN 978-0-393-32269-9. 
  • Rose, Alexander (2008). American Rifle: A Biography. New York: Bantam Dell Publishing. ISBN 978-0-553-80517-8. 
  • Stevens, R. Blake (1995). U.S. Rifle M14: From John Garand to the M21. Toronto: Collector Grade Publications, Inc. ISBN 978-0-88935-110-3. 

Spoljašnje veze uredi