Sivanasua
Sivanasua (Sivanasua — „rakun sa Sivalik Brda”) je izumrli rod mačkolikih zvijeri iz izumrle porodice Lophocyonidae, koji je u periodu od ranog do srednjeg Miocena nastanjivao područje Evrope.[1][2]
| Sivanasua Vremenski raspon: rani do srednji Miocen
| |
|---|---|
Naučna klasifikacija 
| |
| Domen: | Eukaryota |
| Carstvo: | Animalia |
| Tip: | Chordata |
| Klasa: | Mammalia |
| Red: | Carnivora |
| Podred: | Feliformia |
| Infrared: | Aeluroidea |
| Parvred: | Viverroidea |
| Natporodica: | Herpestoidea |
| Porodica: | †Lophocyonidae |
| Rod: | †Sivanasua Pilgrim, 1932 |
| Tipska vrsta | |
| Sivanasua viverroides Schlosser, 1916
| |
| Vrste | |
| |
| Sinonimi | |
|
sinonimi roda:
sinonimi vrsta:
| |
Etimologija naziva
urediNaziv ovog roda vodi porijeklo od:
- Sivalik brda (planinskog lanca Himalaji koji se prostire između rijeka Ind i Bramaputra, na području Indije i Nepala),
- indiskog boga Šive,
- i roda južnoamerički rakuna Nasua.
Sistematika
urediIstorija klasifikacije
uredi1916. godine njemački zoolog i paleontolog Maks Šloser je prvi naučno opisao ostatke izumrle vrste Aeluravus viverroides kao predstavnika roda Aeluravus.[2] Kasnije britanski geolog i paleontolog Gaj Erlok Pilgrim je 1932. godine vrstu Aeluravus viverroides preimenovao u Sivanasua viverroides i uvrstio u rod Sivanasua, zajedno sa dvije vrste azijske vrste (Sivanasua himalayensis i Sivanasua palaeindicus) koje je on pronašao na području današnjeg Pakistana i Indije.[3] Ove tri vrste su bile prepoznate kao predstavnici porodice Ailuridae. Kasnije je utvrđeno da vrste S. himalayensis i S. palaeindicus nisu predstavnici reda zvijeri i da se radi o dvije vrste izumrli primata iz dva srodna roda. Što se tiče vrste S. viverroides, ona je zajedno sa kasnije otkrivenim vrstama S. antiqua i S. moravica, i sa rodovima Lophocyon, Euboictis objedinjena u potporodicu Lophocyoninae, unutar porodice viveridi.[1] Nakon istraživanja iz 2019. godine, rodovi Lophocyon, Euboictis i Sivanasua su zajedno sa rodom Izmirictis prepoznati kao zasebna porodica zvijeri Lophocyonidae, koja je u bliskom srodstvu sa porodicom hijene.[2]
Klasifikacija
uredi| Vrste: | Rasprostranjenost fosila i lokacija: |
Vremenski raspon: |
|---|---|---|
| †S. antiqua (Crusafont-Pair, 1959) |  Španija
|
16,90 do 16,0 mil. god. |
| †S. moravica (Fejfar & Schmidt-Kittler, 1984) |  Francuska Češka
|
16,90 do 11,10 mil. god. |
| †S. viverroides (Schlosser, 1916) |  Njemačka (Bavarska) Francuska
|
16,90 do 12,75 mil. god. |
Filogenija
urediDolje prikazan kladogram predstavlja filogenetske veze roda Sivanasua.[2]
| Herpestoidea |
| ||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||||
.JPG){kind=small}
.png){kind=small}
.jpg){kind=small}
Vremenska rasprostranjenst
uredi
Vidi još
urediReference
uredi- ^ a b McKenna, Malcolm C.; Bell, Susan K. (1997). Classification of Mammals Above the Species Level. New York: Columbia University Press. ISBN 978-0-231-11012-9. Pristupljeno 16. 3. 2015.
- ^ a b v g Morales, Jorge; Mayda, Serdar; Valenciano, Alberto; DeMiguel, Daniel; Kaya, Tanju (2019). „A new lophocyonid, Izmirictis cani gen. et sp. nov. (Carnivora: Mammalia), from the lower Miocene of Turkey”. Journal of Systematic Palaeontology. Online edition. doi:10.1080/14772019.2018.1529000.
- ^ Gingerich & Sahni 1979, str. 415.
Literatura
uredi- Gingerich, P.D.; Sahni, A. (1979). „Indraloris and Sivaladapis: Miocene adapid primates from the Siwaliks of India and Pakistan” (PDF). Nature. 279 (5712): 415—416. PMID 16068172. doi:10.1038/279415a0.
