Most kralja Aleksandra je bio drumski most preko reke Save u Beogradu, koji je srušen tokom Drugog svetskog rata. Posle rata je na njegovom mestu podignut Brankov most.

Most kralja Aleksandra
Most kralja Aleksandra
MestoBeograd
Kraljevina Jugoslavija
Funkcija16. decembar 1934. – 12. april 1941.
Karakteristike
Dužina474
ArhitektaNikolaj Krasnov

Izgradnja i razvoj уреди

Pre mosta, ljudi su se prevozili skelom.[1] Kod stuba se nalazilo brdo uz koje je išla ulica Prepelička, zvana i "Kaljavi sokak". Do oko 1930. pored mesta stuba se nalazila kafana "Bosfor", koja se prethodno zvala "Trebinje".[2][3]

Godine 1930. raspisan je javni konkurs za izgradnju drumskog mosta preko reke Save u Beogradu, a posao je ustupljen inostranoj firmi iz Oberhauzena. Do tada je preko Save u Beogradu postojao samo železnički most sagrađen još 1884. godine. Pošto je položaj mosta definisan u pristanišnoj zoni, a da bi se omogućilo nesmetano okretanje brodova zahtevan je uslov da se reka Sava premosti jednim otvorom od 250m, s tim da visina plovnog gabarita ispod mosta bude 12m.

Građenje je počelo jula 1930. godine. Ukupna dužina mosta iznosila je 474m (7.7+75,0+261,0+75,0+9,0+47,0 - počev od novobeogradske strane). Glavna mostovska konstrukcija, raspona 75+261+75m izvedena je kao viseći most po ugledu na viseći most preko reke Rajne u Kelnu. Prvobitno je trebao biti otvoren u junu 1933, ali je gradnja odlagana zbog obustave isporuke gvozdene konstrukcije iz reparacija i sporom eksproprijacijom zgrada na prilazu.[4] Izgradnja je koštala oko 185 miliona dinara, a pomenute eskproprijacije još 35 miliona.[5] Most kralja Aleksandra Karađorđevića je premostio Savu oslonjen na dva armirano-betonska stuba u srpsko-vizantijskom stilu, dok su čelična užad držala celokupnu konstrukciju.

Ispostavilo se da je prvi putnik preko mosta bio patrijarh Varnava – na povratku iz Karlovaca, njegovom automobilu je dozvoljen prelazak 30. novembra 1934.[6] Proba opterećenja je izvršena 11. i 12. decembra, tako što je preko njega prešlo desetak Opštinskih kamiona cisterni, a sutradan i 700 konjanika.[7]

 
Изградња

Kao prvi drumski most otvoren je 16. decembra 1934. godine. Otvorio ga je princ namesnik, Pavle Karađorđević, prvog dana je prošetalo oko 150.000 građana.

Prvih meseci se pri prelazu preko mosta plaćala trošarina. Mada je Zemun bio priključen Beogradu, u ranijim, zasebnim, opštinskim budžetima je bila predviđena ta stavka, koja je ispoštovana da budžet ne bi bio neuravnotežen.[8] O priključenju Zemuna trošarinskom reonu Beogradske opštine odlučeno je u martu 1935.[9]

Preko mosta je skoro godinu dana zatim, 5. novembra 1935. god prešao i prvi tramvaj[10] br 14 za Zemun, zbog čega je u narodu bio poznat i kao Zemunski most. Od februara 1937. najveća dozvoljena brzina tramvaja na mostu bila je 60 km/h.[11] Jednog avgustovskog dana 1937, preko mosta je prešlo 16.326 pešaka i 4.636 vozila, od čega 1.443 "luksuznih automobila" i 140 teretnih automobila; autobusi i tramvaji su prevezli 5.380 putnika.[12] Maturanti su na kraju školske godine bacali kape i knjige u Savu sa mosta.[13] Otvaranje zemunskog i pančevačkog mosta bilo je već 1935. veliki udarac za rečni prevoz.[14]

Kako se početkom 1934. godine bližio kraj izgradnje mosta Kralja Aleksandra sve više počinje da se razmišlja o skulpturama koje bi trebalo da se nađu na pilonima mosta. Ivan Meštrović izneo je ideju o četiri konjanika, dva na jednom pilonu sa obe strane mosta. Ovi konjanici trebalo je da budu car Dušan i kraljevi Tomislav, Tvrtko i Petar I Karađorđević. Visina stubova na kojima bi se nalazili konjanici bi bila 22 metra, što bi značilo da bi, sa dodatom visinom samih pilona, konjanici bili na visini 45 metara (visina Palate "Albanija"). Od ovog rešenja se odustalo pod pritiskom raznih inženjera i vajara, a kao razlozi su navedeni nepoštovanje porcedure za izbor skulptora, previsoka cena kao i nefunkcionalnost figura. Udruženje likovnih umetnika u Beogradu je smatralo Meštrovićev projekt statua "umetnički neuspelim" i kritikovalo to što nije primljen javnim konkursom[15].

Rušenje mosta уреди

Ovaj most nazvan most kralja Aleksandra je porušen u ratnim razaranjima (Drugi svetski rat), tačnije 12. aprila 1941. godine, dizanjem u vazduh od strane vojske Kraljevine Jugoslavije u aprilskim borbama, a u cilju sprečavanja prelaska nemačkih oružanih snaga na drugu stranu, tako da je služio relativno kratko. U tom trenutku je na Zemunskoj strani ostalo nekoliko tramvaja, tako da je nakon Drugog svetskog rata jedno godinu dana funkcionisala tramvajska linija 14 od Starog sajmišta do Zemuna. Pored Zemuna, jedini bitniji objekti sa one strane reke pre rata bili su stari aerodrom i 1938. izgrađeno i po lošemu nadaleko čuveno Staro sajmište.

Za rušenje mosta vezan je tragičan događaj: on govori o rasulu u kojem se našla naša vojska tokom Aprilskog rata. Most je, naime, srušen u trenutku kada se ispod njega nalazio brod „Tanasko Rajić“ koji se povlačio ka Ostružnici… Inženjeri u mrkloj noći nisu videli da tačno ispod mosta prolazi brod sa 110 ljudi. Kako se metalna konstrukcija posle eksplozije survala tačno na lađu, na licu mesta je poginulo 95 osoba.

Obnova mosta уреди

Na stubovima i oporcima starog lančanog mosta kralja Aleksandra sagrađen je današnji Brankov most. Stubovi na obalama Save su preživeli prvo, a potom i savezničko bombardovanje 1944. godine. Na kamenim ostacima, deceniju kasnije, sagrađen je novi most koji je pušten u saobraćaj 1956. godine, a nazvan je u čast pesnika Branka Radičevića.[16] Od tada, mostovska konstrukcija je dograđivana i proširivana, od 1979. godine ima sadašnji izgled, ali stubovi nisu temeljno sanirani.[17]

Povezane zanimljivosti уреди

Posle rušenja, kad su Nemci potom ušli u Beograd hitno im je bio neophodan most za prebacivanje trupa i opreme iz srednje u jugoistočnu Evropu, kao i sirovina, ali i ranjenika u obrnutom smeru. Kako je opravka postojećeg mosta bila krupniji zalogaj rešenje je pronađeno u Žablju, gde je neposredno pre toga, s ciljem da premosti Tisu, iz Nemačke u delovima dopremljen novi most. Pošto je most u Beogradu bio neophodniji to je nesuđeni žabaljski hitno prebačen u Beograd, montiran, i tokom 1942. godine pušten u saobraćaj - To je Savski most.

Postoji i mit o prokletstvu mosta kralja Aleksandra, koincidencijom korišćenog 7 godina, posebno zbog činjenice da se most gradi na ostacima nekadašnje džamije, koju su prethodno morali da raščiste. Džamija se, inače, nalazila tačno na mestu gde je danas noseći stub mosta na desnoj obali Save. Upravo su tu Liman džamiju, kako se zvala ova bogomolja, ljudi želeli da zaborave.

Literatura уреди

  • Поповић, Марко (1996). „Грбови на јавним здањима Београда (III део)”. Годишњак Музеја града Београда. XLIII. 

Vidi još уреди

Референце уреди

  1. ^ "Politika", 14. dec. 1934
  2. ^ "Politika", 4. avg. 1940
  3. ^ "Politika", 18. avg. 1940, str. 17
  4. ^ "Politika", 3. nov. 1934
  5. ^ "Vreme", 14. nov. 1934
  6. ^ "Vreme", 1. dec. 1934
  7. ^ "Vreme", 13. dec. 1934
  8. ^ "Politika", 23. feb. 1935
  9. ^ "Politika", 26. mart 1935
  10. ^ "Politika", 6. nov. 1935
  11. ^ "Vreme", 28. feb. 1937, str. 20 Архивирано на сајту Wayback Machine (9. октобар 2020) digitalna.nb.rs
  12. ^ "Vreme", 11. avgust 1937
  13. ^ „"Vreme", 16. maj 1939”. Архивирано из оригинала 10. 11. 2020. г. Приступљено 14. 04. 2020. 
  14. ^ "Politika", 8. dec. 1935
  15. ^ Politika, 30. mart 1934[мртва веза] pp. 8-9, digitalna.nb.rs
  16. ^ „Most kralja Aleksandra”. STARI BEOGRAD. Архивирано из оригинала 06. 03. 2019. г. Приступљено 11. 3. 2019. 
  17. ^ „Restauracija kameno-betonskih površina Brankovog mosta”. Beograd. Grad beograd. Архивирано из оригинала 23. 10. 2020. г. Приступљено 11. 3. 2019. 

Spoljašnje veze уреди