Đirolamo Đenga

италијански сликар

Đirolamo Đenga (Girolamo Genga, oko 147611. jul 1551) italijanski slikar i arhitekta kasne renesanse, manirizma.

Đirolamo Đenga
Đenga iz Vazarijevog dela "Le Vite" izdatog 1568. godine
Lični podaci
Datum rođenjaoko 1476.
Mesto rođenjaokolina Urbina,
Datum smrti11. juli 1551.
Mesto smrtiokolina Urbina,
Umetnički rad
Pravacmanirizam
Uticaji odLuke Sinjorelija
Uticao naBartolomea Đengu

Život i karijera

uredi

Đenga je rođen u okolini Urbina. Uglavnom prema biografiji Đorđa Vazarija, Đenga je stekao zanat u Orvijetu kod Luke Sinjorelija. Kasnije je bio tri godine sa Pjetrom Peruđinom, u društvu sa Rafaelom. Sledi rad u Firenci i Sijeni (gde je ukrasio palatu Petruči oko 1508), zajedno sa Timoteom Vitijem a u drugom gradu slikao je različite kompozicije za Pandolfa Petručija, vodećeg lokalnog vladara.

Vrativši se u Urbino, bio je u službi vojvode Gvidobalda da Montefeltro na dekoraciji njegove palate, gde je pokazao izuzetnu sklonost ka teatralnom ukrašavanju. Zabeleženo je da je pomagao u dizajnu dekoracije za sahranu vojvode 1508. godine. Iz Urbina, otišao je u Rim i u crkvi Svete Katarine od Sijene oslikao jedno od svojih remek dela: Vaskrsnuće.

Frančesko Marija I dela Rovere, vojvoda od Urbina, pozvao je Đengu da izvede radove za njegovo venčanje sa Eleonorom Gonzaga 1522. godine. Vojvodu je ubrzo proterao papa Lav X, a Đenga ga je pratio do Mantove. Kada je Dela Rovere povratio Pezaro, Đenga rekonstruiše bivši dvorac u prigradsku vilu, poznatu kao vila Imperiale[1]. Prostorije su iznutra oslikavane borilačkim podvizima Eleonorinog supruga. Većinu fresaka uradio je Đenga, koji je bio i arhitekta nove zgrade, u blizini stare, zapadno u podnožju brda. Đenga je napravio objekat koji je uzak po uzdužnoj osi; sve sobe orijentisane su ka spolja, a najbolje su činile gotovo celinu sa vrtom. Dvorište je dodatno ukrašeno mermernom fontanom i drevnom statuom mladosti, verovatno Idolina koju je Đenga, lično obnovio i postavio. Preko puta lođe je zid koji služi kao fasada grotu osvetljenom sa terase iznad, u čijoj pozadini je rustična fontana od sige[2]. Ovaj polu-ruralni zamak renovira od oko 1530. pa nadalje. Njegovo utonulo dvorište je direktan presedan za čuvenije dvorište rimske vile Đulija[1]. Za fresko dekoracije enterijera, Đenga je regrutovao brojne velike slikare maniriste, uključujući Frančeska Menzoćija, Bronzina, Dosa Dosija, i Rafaelina dal Kolea. Vojvoda od Urbina, kada je povratio dominaciju, imenovao je Đengu za ličnog arhitektu i dekoratera.

Među njegovim radovima u Urbinu, bile su i scenografije za predstave, na primer, Kastiljone je opisao raskošan dekor (verovatno Đengin) za Bibieninu predstavu La Kalandrija u Urbinu, 6. februara 1513. On je takođe ukrasio Kapelu San Martino u katedrali.

Đenga je bio vajar kao i muzičar. Među njegovim učenicima bio je i sin Bartolomeo (1518–1558), koji je postao cenjeni arhitekta. Očuvano je nekoliko Đenginih slika. Jedan od njegovih vodećih radova je u crkvi Svetog Agostina u Čezeni: triptih u ulju koji predstavlja Vaskrsnuće, Boga oca u slavi i Madonu sa detetom. Od arhitektonskih radova ističu se crkva Jovana Krstitelja u Pezaru, biskupska palata u Senigaliji, fasada katedrale u Mantovi koji se visoko rangiraju u celokupnom opusu XVI veka. Pred kraj života Đenga se povukao u kuću u blizini Urbina, nastavljajući da crta olovkom.

Galerija

uredi

Literatura

uredi
  • Chisholm, Hugh, ed. (1911). "Genga, Girolamo". Encyclopædia Britannica (11th ed.). Cambridge University Press.
  • Freedberg, Sydney J. (1993). Pelican History of Art, ed. Painting in Italy, 1500-1600. Penguin Books Ltd.
  • Hobbes, James R. (1849). Picture collector's manual adapted to the professional man, and the amateur. T&W Boone, 29 Bond Street.

Reference

uredi
  1. ^ a b Hopkins, Andrew (2002): Italian Architecture from Michelangelo to Borromini.
  2. ^ Grbić, M. (2015): Istorija vrtne umetnosti. Univerzitet u Beogradu. . Београд. ISBN 978-86-7299-227-4.