Đoko Stojičić (Medna, 12. februar 1936Beograd, 2. decembar 2021) bio je srpski književnik, publicista, ministar i ambasador Savezne Republike Jugoslavije.[1]

Đoko Stojičić
Lični podaci
Datum rođenja(1936-02-12)12. februar 1936.
Mesto rođenjaMedna, Kraljevina Jugoslavija
Datum smrti2. decembar 2021.(2021-12-02) (85 god.)
Mesto smrtiBeograd, Srbija
Politička karijera
Politička
stranka
Socijalistička partija Srbije

Biografija uredi

Rođen je 12. februara 1936. u selu Medna, opština Mrkonjić Grad. Njegov otac Nikola je bio poljoprivrednik, a majka Milka domaćica. Sa porodicom se u martu 1946. godine preselio u Nove Kozarce.[2]

Školovao se u Novim Kozarcama, Srpskoj Crnji i Kikindi, gdje je završio gimnaziju. Diplomirao je jugoslovensku i svjetsku književnost na Filološkom fakultetu Univerziteta u Beogradu 1962, a magistrirao je 1966. godine.[2][3]

Jedno vrijeme je bio urednik lista „Student“. Nakon toga je postavljen za sekretara UKSK Beogradskog univerziteta, potom postaje predsjednik CK Saveza omladine Srbije, a nakon toga direktor Republičkog zavoda za međunarodnu naučnu, prosvjetnu, kulturnu i tehničku saradnju.[4] Od 24. januara 1988. do 30. aprila 1989. je bio glavni i odgovorni urednik lista „NIN“.[5] Bio je i urednik opšteobrazovnog programa Televizije Beograd.[2]

U periodu od 10. februara 1993. do 18. marta 1994. je bio ministar kulture Republike Srbije.[6] Od 1994. do 2001. je bio ambasador Savezne Republike Jugoslavije u Češkoj republici.[4]

Preminuo je u Beogradu posle kraće bolesti u 86. godini života i sahranjen je u Aleji zaslužnih građana na Novom groblju u Beogradu.

Književni rad uredi

Objavio je 17 knjiga poezije, 7 knjiga izbora poezije, 6 knjiga studija, eseja, članaka i polemika, 3 putopisa, 2 knjige proze i 2 drame. Pjesme su mu prevođene na 20 stranih jezika i uvrštene u 66 jugoslovenskih i srpskih i 16 stranih antologija i zbornika.[7] Autor je prvog projekta „Istorija srpske kulture“ iz 1993. godine.[1]

Član je Udruženja književnika Srbije, počasni član Unije čeških pisaca i potpredsjednik Evropske unije umjetnosti.

Nagrade i priznanja uredi

Dobitnik je velikog broja književnih nagrada: „Vukova nagrada“, „Zlatna značka“ Kulturno-prosvjetne zajednice Srbije, „Zlatni prsten“, „Srboljub Mitić“, „Rade Drainac“, „Masarikova nagrada“, „Rudolf Drugi“, „Karel Hinko Maha“, „Franc Kafka“, „Iskia“ – italijanski oskar kulture, „Zlatni beočug“, Zlatna povelja Svitka", „Milan Rakić“.[7][3][8]

Dobio je 4. februara 2010. povelju počasnog građanina opštine Mrkonjić Grad.[9] Dobitnik je Ruske medalje zahvalnosti.[7]

Bibliografija uredi

  • „Poeme narodne revolucije“, 1968.
  • „Svete kiše“, 1975.
  • "Putovanje po Zambiji", 1981.
  • „Norveški dnevnik“, 1982.
  • „Ljudi bez oružja“, antologija jugoslovenske antiratne poezije (1945—1985), 1985.
  • „Kamen temeljac“, 1987.
  • „Tačka oslonca“, 1988.
  • „Bičevanje reči: sanjane pesme“, 1990.
  • „Sjaj razgovora“, leksikon srpskih narodnih izreka, 1992.
  • „Sizif sa kamenom u srcu“, 1993.
  • „Srp od zmije“, 1995.
  • „Kućni prag“, 1996.
  • „Birane reči“, 1997.
  • „Ognjišta“, 2000.
  • „Nemoć odgonetke“, 2003.
  • „Zamka za šaropere ptice“, 2004.
  • „Cvet na kamenu“, 2004.
  • „Srpske narodne izreke“ I-II, 2006.
  • „Helenski bogovi“, 2008.
  • „Tuđe tuđice, srpska ćirilica“
  • "Ispeci pa reci - srpske narodne izreke"

≈ "Nezaboravnik omladinske borbe" 1968.

Reference uredi

  1. ^ a b „Znameniti Medljanci”. Arhivirano iz originala 01. 04. 2010. g. Pristupljeno 17. 3. 2010. 
  2. ^ a b v Glas javnosti:Đoko Stojičić, Pristupljeno 17. 3. 2010.
  3. ^ a b „Dijaspora”. Arhivirano iz originala 23. 02. 2010. g. Pristupljeno 17. 3. 2010. 
  4. ^ a b Vreme:Kulturna politika i politika u kulturi Arhivirano na sajtu Wayback Machine (27. septembar 2007), Pristupljeno 17. 3. 2010.
  5. ^ „Neponovljivo iskustvo”. Arhivirano iz originala 05. 03. 2016. g. Pristupljeno 17. 3. 2010. 
  6. ^ „Serbian ministries”. Pristupljeno 17. 3. 2010. 
  7. ^ a b v Udruženje književnika Srbije Arhivirano na sajtu Wayback Machine (23. jun 2009) – podaci su iz decembra 2007.
  8. ^ [ http://www.kreni.com/naslovi/redirect/2177575 Nagrada za poeziju], Pristupljeno 17. 3. 2010.
  9. ^ „Počasni građanin”. Pristupljeno 17. 3. 2010. 

Spoljašnje veze uredi