Sveti Jovan Toboljski (rus. Иоанн Тобольский; svetovno Ivan Maksimovič Vasiljkovski, rus. Иван Максимович Васильковский; decembar 165110. jun 1715) je ruski svetitelj i mitropolit Ruske pravoslavne crkve iz 17. veka.

Jovan Toboljski
Sveti Jovan Toboljski
Lični podaci
Datum rođenjadecembar 1651.
Mesto rođenjaNižin,
Datum smrti10. jun 1715.(1715-06-10) (63/64 god.)
Mesto smrtiToboljsk,
Svetovni podaci
Poštuje se uPravoslavna crkva
Kanonizacija1916.

Biografija uredi

Rođen je 1651. godine u gradu Nižin, u uglednoj i pobožnoj porodici Maksimovič. Ta srpska porodica[1] se u 17. veku iselila u rusko carstvo.[2] Osim njega još jedan član porodice Maksimović je kanonizovan — Sveti Jovan Šangajski. Rođen je od pobožnih roditelja Maksima Vasiljevića i Eufrozine, kao sedmi najstariji sin. Od detinjstva je voleo da ide u crkvu i da čita Sveto pismo. Po završetku Kijevske duhovne akademije, osam godina je u njoj predavao latinski. Zamonašio se u Kijevo-Pečerskoj lavri.

Objavio je nekoliko knjiga duhovnih pouka: „Iliotropion“ („Suncokret“) u kome govori o tome da duša stalno treba da se okreće ka Bogu kao što se suncokret okreće ka suncu.[3]

1677. godine postavljen je za igumana Svenskog manastira koji se nalazio blizu Brjanska i služio je kao utočište prognanih monaha Kijevo-Pečerske lavre, usled turskog nadiranja.

1697. godine izabran je za Černjigovskog episkopa. U svoj eparhiji osnovao je prvu srednju bogoslovsku školu u Rusiji.

1711. godine izabran je za mitropolita Toboljskog i Sibirskog. Došavši na čelo ove eparhije u kojoj su mnogi žitelji još uvek bili pagani, prihvatio se teškog misionarskog rada i pored toga već 1714. organizovao je rusku misiju u Pekingu.[4]) [5]

Predskazao caru Petru Velikom pobedu nad Šveđanima i predvideo najezdu Napoleona na Rusiju.

Poslednju liturgiju služio je 10. juna 1715. godine. Nakon toga je pozvao sveštenstvo i gradske siromahe na trpezu za kojom ih je sam služio. Posle toga se oprostio od svih i povukao u svoju keliju, gde je u miru umro.[6]

Crkva je zvanično kanonizovala svetitelja Jovana 1916. godine.[7]

Izvori uredi

  1. ^ Žitie svяtitelя Ioanna, arhiepiskopa Šanhaйskogo i ...www.patriarchia.ru › text
  2. ^ RUSKI ČUDOTVORAC SRPSKOG POREKLA: Pogledajte ...www.espreso.rs › vesti › drustvo › ruski-cudotvorac-sr...
  3. ^ Svetitelj Jovan, mitropolit Toboljski
  4. ^ „«Iliotropion ili Soobrazovanie s Božestvennoй Voleй» Tvorenie Mitropolita Tobolьskogo i vseй Sibiri Ioanna Maksimoviča”. Arhivirano iz originala 18. 08. 2011. g. Pristupljeno 17. 07. 2015. 
  5. ^ Denisov M. Svяtitelь Ioann Tobolьskiй i istoriя ego proslavleniя, Sibirь pravoslavnaя 2007 1 s. 2—8}}
  6. ^ Serafim (Šlыkov) Svяtitelь Ioann Tobolьskiй i ego bogoslovskoe nasledie: Kandidatskaя dissertaciя Zagorsk 1985
  7. ^ title=Svяtitelь Ioann (Maksimovič), mitropolit Tobolьskiй i vseя Sibiri