Jugoslovenska levica

бивша политичка партија у Србији

Jugoslovenska levica (poznata i kao: Jugoslovenska udružena levica; skraćeno: JUL) bila je politička stranka u Saveznoj Republici Jugoslaviji i Republici Srbiji.[11] Na svom vrhuncu, stranka je imala 20 mesta u Narodnoj skupštini Republike Srbije nakon opštih izbora 1997.

Jugoslovenska levica
SkraćenicaJUL
OsnivačMira Marković
Slogan„JUL je kul”
Osnovana23. jul 1994.
Raspuštena15. april 2010.[1]
PrethodnikSavez komunista — Pokret za Jugoslaviju
SedišteVenizelosova 31, Beograd
Srbija
Ideologija
Politička pozicijakrajnja levica[8][9][10]
Boje  crvena
Narodna skupština Srbije (1997)
20 / 250
Veb-sajt
jul.org.yu

Ideologija uredi

JUL se izjašnjavao kao stranka svih „levičarskih i progresivnih snaga koje su verovale da je opšti interes uvek iznad privatnog interesa”, a činili su je oni koji se zalažu za komunizam, socijalizam, zelenu politiku,[12] socijaldemokratiju i demokratski socijalizam.[11] Razni izvori su JUL ocenili kao krajnje levičarsku,[8][9][10] no doktor političkih nauka Srbobran Branković napominje da je „njena politika bila potpuno suprotna njenoj retorici.”[13]

Istorija uredi

Osnovana je 1994. spajanjem 19 levičarskih stranaka, predvođenih Savezom komunista — Pokretom za Jugoslaviju (SK—PJ). Novonastalu stranku predvodila je Mira Marković, prvobitno u zvanju predsednice Direkcije.

Za razliku od Socijalističke partije Srbije (SPS) i njene saveznice Demokratske partije socijalista Crne Gore (DPS) koje su bile direktni naslednici Saveza komunista Srbije i Crne Gore, Jugoslovenska levica je bila stranka sa članovima iz čitave SR Jugoslavije.[14]

Uprkos ovim razlikama, JUL i SPS su blisko sarađivali. JUL uglavnom nije posebno izlazio na izbore već isključivo u sklopu koalicije. Nekoliko članova SPS-a je u nekoj fazi prešlo u JUL.[15]

Stranka je 24. i 25. marta 1995. godine održala 1. kongres u Sava centru u Beogradu, a za predsednika je izabran pozorišni reditelj Ljubiša Ristić.[16]

JUL se 1996. pridružio Levoj koaliciji koju su činili SPS i Novom demokratijom. Posle izbora 1997. godine, stranka je imala 20 poslanika i više predstavnika u raznim lokalnim skupštinama. U drugoj vladi Mirka Marjanovića imao je pet ministarskih mesta.

Na 2. kongresu održanom 6. aprila 2002. u Kragujevcu, Mira Marković je izabrana za predsednika Jugoslovenske levice.[17]

Imao je minimalno prisustvo u politici Crne Gore. Na svom vrhuncu, JUL je bio deo Patriotske koalicije za Jugoslaviju na izborima 2002. sa Narodnom socijalističkom partijom Crne Gore i Srpskom radikalnom strankom. Koalicija je osvojila manje od 3% glasova i nijedno poslaničko mesto.

Na izborima 2003. JUL je osvojio samo 0,1% glasova.[18] Stranka je zvanično prestala da postoji 12. aprila 2010. godine.[19]

Međunarodna saradnja uredi

JUL je posetio skupove nekoliko levičarskih političkih grupa u Evropi i svetu. Održavao je veze sa Komunističkom partijom Kine, Komunističkom partijom Kube i Radničkom partijom Koreje.[15]

Biračka baza uredi

Društvena baza je uglavnom bila među seljacima i radnicima, ali je imala i pripadnike takozvane nouveau riche Srbije u vreme Miloševićevog mandata, kao i mnogo visokih državnih službenika i vojnog osoblja. Tokom 1990-ih, protivnici Miloševićeve vlade ponekad su spominjali JUL „ogranak Komunističke partije Kine u Jugoslaviji”.[15]

Rezultati na izborima uredi

Parlamentarni izbori u Srbiji uredi

Godina # glasova % od važećih # mandata Promena Koalicija Status
1997. 1.418.036 34,26%
20 / 250
  20 LK vlada
2000. 14.324 0,38%
0 / 250
  20 bez mandata
2003. 3.771 0,09%
0 / 250
  0 bez mandata

Parlamentarni izbori u Crnoj Gori uredi

Godina # glasova % od važećih # mandata Promena Koalicija Status
1996. 1.668 0,55%
0 / 250
nova bez mandata
1998. 345 0,10%
0 / 250
  0 bez mandata
2001. 190 0,05%
0 / 250
  0 bez mandata
2002. 9.911 2,84%
0 / 250
  0 PKJ bez mandata

Istaknuti članovi JUL-a uredi

Reference uredi

  1. ^ „Mira Marković danas nema šanse kao politički lider”. 
  2. ^ „Serb Reformers Claim Victory”. ABC News (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-04-16. 
  3. ^ „Serbia, Montenegro Future Undecided”. AP NEWS (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2022-04-16. 
  4. ^ Steele, Jonathon (2000). „Yugoslavia's hated regime crumbles”. Guardian. Pristupljeno 9. 1. 2018. 
  5. ^ Stojic, Marko (2018). Party responses to the EU in the western Balkans : transformation, opposition or defiance?. Cham, Switzerland. ISBN 978-3-319-59563-4. OCLC 1003200383. 
  6. ^ Breuilly 2013, str. 527
  7. ^ Golubović 2003, str. 225
  8. ^ a b March, Luke (2011). Radical left parties in Europe. Abingdon, Oxon: Routledge. ISBN 978-0-203-15487-8. OCLC 782918602. 
  9. ^ a b „Milosevic Moves to Stifle Dissent in Academia”. archive.nytimes.com. Pristupljeno 2022-04-16. 
  10. ^ a b Goati, Vladimir (1999). „The Federal Republic of Yugoslavia”. Societies in conflict: the contribution of law and democracy to conflict resolution. Bled, Slovenia: European Commission For Democracy Through Law. str. 105. 
  11. ^ a b Bugajski, Janusz. Political Parties of Eastern Europe: A Guide to Politics in the Post-Communist Era. Armonk, New York, USA: The Center for Strategic and International Studies. str. 407. 
  12. ^ Vulić, Zorica (8. 4. 2000). „Ko je ovaj čovek: Vladimir Štambuk” (na jeziku: srpski). Glas javnosti. Pristupljeno 22. 8. 2019. 
  13. ^ Branković, Srbobran (2003). „The Yugoslav “Left” Parties”. The Communist Successor Parties of Central and Eastern Europe. Routledge. str. 206—223. ISBN 9781003063629. S2CID 225474951. doi:10.4324/9781003063629-12. 
  14. ^ Yugoslav Left leader: "All people in Yugoslavia should live together"[mrtva veza]
  15. ^ a b v „Yugoslav Left”. Free Serbia. 10. 12. 1999. Arhivirano iz originala 2. 3. 2012. g. Pristupljeno 28. 3. 2019. 
  16. ^ Thomas 1999, str. 225–6.
  17. ^ „MIRJANA MARKOVIC IZABRANA ZA PREDSEDNICU JUL-A” (na jeziku: srpski). B92. 6. 4. 2002. Pristupljeno 4. 4. 2019. 
  18. ^ Broad Left entry on JUL Arhivirano mart 3, 2016 na sajtu Wayback Machine
  19. ^ „Mira Marković danas nema šanse kao politički lider”. srbijadanas.com. Srbija Danas. 28. 3. 2015. Pristupljeno 20. 3. 2018. 

Literatura uredi

  • Breuilly, John (2013). The Oxford Handbook of the History of Nationalism. Oxford: Oxford University Press. 
  • Golubović, Zagorka (2003). Politika i svakodnevni život: Srbija 1999-2002. IFDT. 
  • Bugajski, Janusz. Political Parties of Eastern Europe: A Guide to Politics in the Post-Communist Era. Armonk, New York, USA: The Center for Strategic and International Studies. str. 407. 
  • Thomas, Robert (1999). Serbia Under Milošević: Politics in the 1990s. London: Hurst & Company. ISBN 1-85065-341-0. Pristupljeno 4. 4. 2019. 

Spoljašnje veze uredi