Ana Leopoldovna (rus. А́нна Леопо́льдовна, rođena 18. decembra 1718. u Rostoku, umrla 19. marta 1746) rođena kao Elizabeta Katarina Kristin je bila ćerka ruske princeze Katarine i unuka cara Ivana V Aleksejeviča, i regent Ruskog carstva nekoliko meseci tokom vladavine svog sina Ivana VI.[1]

Ana Leopoldovna
Ana Leopoldovna, portret Luja Karavaka iz perioda posle 1733.
Lični podaci
Puno imeParaskeva Ivanovna
Datum rođenja(1718-12-18)18. decembar 1718.
Mesto rođenjaRostok, Meklenburg
Datum smrti19. mart 1746.(1746-03-19) (27 god.)
Mesto smrtiHolmogori, Rusko carstvo
Porodica
RoditeljiKarl Leopold
Katarina Ivanovna
DinastijaRomanov

Biografija uredi

Elizabeta je bila kćerka Katarine Ivanovne, sestre ruske carice Ane, i vojvode Karla Leopolda. Zbog zlostavljana od strane Karla Leopolda, majka se zajedno sa njom vratila u Rusiju 1722. godine. 12. maja 1733. godine, Katarina je prekstila svoju ćerku Elizabetu u pravoslavnu veru, dobijajući ime Ana Leopoldovna.[2]

Godine 1739. udaje se za vojvodu Antoni Urliha sa kojim već sledeće godine dobija sina Ivana. 5. oktobra imperatorka Ana usvaja njenog sina i pproglašava ga naslednikom ruskog prestola.[3] On je tada bio beba od 2 meseca i 5 dana, pa su državom morali da upravljaju regenti.[4] Samo nekoliko sedmica nakon ovog proglašenja, 28. oktobra carica umire ostavljajući uputstva za sukcesiju predlažući da njen ljubimac Ernc Johan von Biron ostane kao regent.[1] Međutim to nije naišlo na odobrenje javnosti. Ana je pripremila državni udar i preuzela ulogu regenta 8. novembra, uzimajući titulu velike vojvotkinje, a Biron je ubrzo uhapšen. međutim Ana nije bila vična u odnosima sa ljudima i često se svađala sa svojim pristalicama. Prema rečniku ruske istorije, naredila je istragu u industriji odeće kada su utvrdili da su nove vojne uniforme lošijeg kvaliteta. Kada je istraga otkrila i nehumane uslove rada, ona je izdala uredbe kojima je propisana minimalna zarada i maksimalno radno vreme u toj industriji, kao i uspostavljanje medicinskih ustanova u svakoj fabrici odeće. Tokom njenog regentstva desila se pobeda ruskih snaga u bici kod Villmanstranda u Finskoj.

Ana je imala bogat ljubavni život, što je njen muž pokušavao da ignoriše. Šta više on je marginalizovan i morao je da spava u drugoj sobi.[5]

Ipak ekonomski problemi su doprineli da ćerka Petra Velikog, Jelisaveta, preume vlast mirnim pučem uz pomoć garde. Ona je prvo pritvorila Anu sa porodicom, da bi ih nakon toga proterala u Kolmgori na reci Severna Dvina. Ana je tu i umrla 18. marta 1746. godine tokom porođaja. Njen sin Ivan je ubijen 16. jula 1764. godine, a suprug umro takođe u Koligoriju, dok su ostala deca puštena na slobodu.[6]

Porodično stablo uredi

 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
16. Džoan VII
 
 
 
 
 
 
 
8. Adolf Frederik I
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
17. Sofija od Holsen-Gotorpa
 
 
 
 
 
 
 
4. Frederik, Vojvoda od Meklenbur-Grabova
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
18. Julijus Ernst
 
 
 
 
 
 
 
9. Marija Katarina
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
19. Ljubavnica Marija od Osfrislanda
 
 
 
 
 
 
 
2. Karl Leopold
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
20. Frederik I
 
 
 
 
 
 
 
10. Vilijam Kristof
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
21. Ljubavnica margareta
 
 
 
 
 
 
 
5. Langravin Kristin
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
22. Džordž II od Hese-Damštrat
 
 
 
 
 
 
 
11. Landgravin Eleonora
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
23. Sofija Eleonora od Saksonije
 
 
 
 
 
 
 
1. Ana Leopoldovna
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
24. Mihail I Fjodorovič
 
 
 
 
 
 
 
12. Aleksej
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
25. Jevdokija Strešneva
 
 
 
 
 
 
 
6. Ivan V
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
26. Ilja Miloslavski
 
 
 
 
 
 
 
13. Marija Miloslavskaja
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
3. Katarina Ivanovna
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
28. Petar Mihailovič Saltikov
 
 
 
 
 
 
 
14. Fjodor Petrovič Saltikov
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
7. Paraskeva Saltikova
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 
15. Ana Mihajlovna Tatiščeva
 
 
 
 
 
 
 
 
 
 

Potomci uredi

Ivan VI i četvoro dece Ane Leopoldovne u Horsensu (Petar, Aleksej, Katarina i Elizabeta)

Ana je imala petoro dece:

Reference uredi

  1. ^ a b EB 1911.
  2. ^ (jezik: ruski)„ЭSBE/Anna Leopolьdovna”. ru.wikisource.org. Pristupljeno 13. 11. 2017. 
  3. ^ EB 1878.
  4. ^ „ČETIRI VEKA DINASTIJE ROMANOVIH”. 7. 3. 2013. Pristupljeno 14. 11. 2017. 
  5. ^ Troyat 2000, str. 99.
  6. ^ Kamenskiĭ & Griffiths 1997, str. 164.

Literatura uredi

  • Cowles, Virginia (1971), The Romanovs, London: William Collins 
  • Troyat, Henri (2000), Terrible Tsarinas: Five Russian Women in Power, New York: Algora Publishing 
  • Jelačić, Aleksej (1929). Istorija Rusije. Beograd: Srpska književna zadruga. 

Spoljašnje veze uredi