Anizakijaza predstavlja oboljenje koje nastaje infestacijom valjkastog crva iz roda Anisakis, pri konzumiranju sirove morske ribe. Najčešće se javlja u Holandiji, Japanu, Centralnoj Americi i Skandinaviji.[1]

Anizakijaza
LatinskiAnisakiasis
Klasifikacija i spoljašnji resursi
Specijalnostinfektologija
MKB-10B810
MKB-9-CM127.1
DiseasesDB32147
MeSHD017129

Bolest je prvi put zabeležena 1955. godine u Holandiji i prvobitno je nazvana bolest haringinog crva (engl. herring worm disease), jer je parazit pronađen u haringi. Kasnije je otkriven i kod velikog broja drugih morskih riba (kao što su skuša, oslić, gira, arbun, škarpina, šnjur, ugotica), a takođe i kod slatkovodnih riba poput lososa.[2]

Etiologija

uredi
 
Larve valjkastog crva

Uzročnik bolesti je larve valjkastog crva (nematoda) Anisakis simplex, Contracaecum spp, Hysterothylacium (Thynnascaris) i Pseudoterranova decipiens.

Paraziti riba se često vezuju za određeno geografsko područje što je posledica adaptacije na pravog i prelaznog domaćina i specifične uslove životne sredine. Primarni domaćini valjkastih crva su delfini i foke, koji izmetom izbacuju jajašca iz kojih se potom razvijaju larve. Čovek se infestira konzumiranjem sirove ili nedovoljno termički obrađene morske ribe, i to najčešće haringi i lignji.[1]

Klinička slika

uredi

Inkubacuioni period (vreme od konzumiranja ribe do pojave prvih simptoma) traje od nekoliko sati do nekoliko dana. Može se javiti povišena telesna temperatura, bol u trbuhu, mučnina, povraćanje, hematemeze (povraćanje krvavog sadržaja), kašalj, lažna upala slepog creva i sl. Nekada se javlja i alergijska reakcija u vidu urtikarije.[1]

Dijagnoza i lečenje

uredi

Dijagnoza se postavlja na osnovu anamneze, kliničke slike, pregleda stolice, krvne slike, seroloških testova, endoskopije itd. Terapija podrazumeva uklanjanje uzročnika pomoću gastroskopije ili operativnog zahvata.

Prevencija

uredi

Zaštita zdravlja ljudi od infekcije parazitima iz mesa riba i drugih vodenih organizama zasniva se na kontroli prisustva parazita i njihovih razvojnih oblika u mesu riba, i inaktivaciji istih. U tu svrhu koriste se različiti postupci (adspekcija, prosvetljavanje, digestija, mikroskopske tehnike, molekularne tehnike, imunološki postupci i dr).[2]

Nematode se uništavaju na visokim temperaturama, tako da termička obrada namirnica u velikoj meri smanjuje opasnost od razvoja anizakijaze.

Reference

uredi
  1. ^ a b v „Anizakijaza”. Arhivirano iz originala 9. 1. 2008. g. Pristupljeno 26. 12. 2007. 
  2. ^ a b „Paraziti riba”. Arhivirano iz originala 21. 10. 2009. g. Pristupljeno 26. 12. 2007. 


Spoljašnje veze

uredi
 Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje
u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja).