Aplika sa predstavom Silena sa lokaliteta Crkvine u Konarevu

Aplika sa predstavom Silena sa lokaliteta Crkvine u Konarevu potiče iz 1. veka. Godine 2012. otkupio ju je Narodni muzej Kraljevo, u čijem vlasništvu se danas nalazi.[1]

Aplika u formi glave Silena sa lokaliteta Crkvine u Konarevu kod Kraljeva

Aplika uredi

Aplika je dobro očuvana, sa minimalnim oštećenjima. Izlivena je od legure bakra iz jednog dela tehnikom indirektnog livenja. Sa zadnje strane aplika je šuplja, blago konkavna, sa ivicom izvedenom u vidu rama. Aplika je prekrivena prirodnom komapktnom patinom, ujednačenog zelenog tona. Mala oštećenja vidljiva su na nosu i uvojcima kose i brade. Predstave boga Silena česte su u antičkom svetu. Sileni i satiri su često predstavljani sa životinjskim atributima tokom arhajskog perioda u Grčkoj, ali je Silen kasnije dobio jedan ozbiljniji karakter kroz kult boga Dionisa. Na kasnijim predstavama Silena do tada prepoznatljive konjske uši bivaju zamenjene bogatom dekoracijom venaca kojima je ukrašena Silenova glava. Silenov lik je često ljutit, a njegove predstave su korišćene kako bi oterale nesreću. Ovakve predstave dominiraju sve do 2. veka, a kasnije predstave karakterišu Silena kao pijanicu i komično božanstvo, u poznijim godinama i punačke građe.[2]

Brada u vidu spiralnih uvojaka i ozbiljni, ljutiti izraz lica Silena čine ovu apliku vrlo sličnom predstavama Silena iz Pompeje, sa Delosa, iz Maroka, Oberlina i Ciriha. Glavna razlika je to što su ostale predstave Silena u vidu bista, koje su bile deo dekoracije ležaja za ručavanje. Ono po čemu je Silen sa lokaliteta Crkvine specifičan je način na koji je oblikovan centralni uvojak kose. On je izveden u formi roga trougaonog oblika. Pored toga, na njegovoj glavi je izostao venac od cveća. Silen iz Pompeje, kao i Silen na novčiću iskovanom od strane Decima Junija Silanusa (91-90. godine pre nove ere) imaju na sličan način podignut centralni uvojak kose, ali je na ovim predstavama ipak prisutan i cvetni venac, koji je izostao na aplici iz Konareva. Na teritoriji rimske provincije Gornje Mezije nisu otkrivene predstave Silena koje imaju većih sličnosti sa aplikom sa lokaliteta Crkvine.[3]

Za sada nije moguće reći kakav je predmet aplika ukrašavala. Izvesno je da taj predmet nije bila bronzana posuda jer na Silenu nisu vidljivi tragovi lemljenja ili žlebovi kojima bi bio pričvršćen za posudu. Moguće je da je ukrašavao komad drvenog nameštaja. Kvalitet izrade ukazuje da je aplika najverovatnije nastala u nekoj od boljih radionica na Apeninskom poluostrvu, ili u to vreme već romanizovanim provincijama na jugu Balkana. Odatle je predmet stigao u unutrašnjost poluostrva. Sa širenjem rimske vlasti, od perioda pozne Republike predmeti rimske izrade se u većim količinama distribuiraju prema oblastima u kojima su živeli varvarski narodi. Sam lokalitet Crkvine nalazi se u plodnoj dolini Ibra, kojom su u vreme rimske vlasti prolazile značajne trase komunikacija, putem kojih je najverovatnije i ova aplika Silena dospela na lokalitet na kom je pronađena.[4]

Reference uredi

  1. ^ Aleksić-Čevrljaković, Marija; Romanov, Oleg (2014). „Aplika sa predstavom Silena sa lokaliteta Crkvine u Konarevu kod Kraljeva”. Naša prošlost. 15: 49. 
  2. ^ Aleksić-Čevrljaković, Marija; Romanov, Oleg (2014). „Aplika sa predstavom Silena sa lokaliteta Crkvine u Konarevu kod Kraljeva”. Naša prošlost. 15: 50—52. 
  3. ^ Aleksić-Čevrljaković, Marija; Romanov, Oleg (2014). „Aplika sa predstavom Silena sa lokaliteta Crkvine u Konarevu kod Kraljeva”. Naša prošlost. 15: 52—53. 
  4. ^ Aleksić-Čevrljaković, Marija; Romanov, Oleg (2014). „Aplika sa predstavom Silena sa lokaliteta Crkvine u Konarevu kod Kraljeva”. Naša prošlost. 15: 54.