Arheološki lokalitet Pionirski park

Pionirski park je jedan od značajnih arheoloških lokaliteta u kojem se vrši zaštitna i sistematska istraživanja antičkog Singidunuma. Na početku 21. veka, saznanja o ovom gradu su i dalje površna u odnosu na poznavanje istorije drugih antičkih gradova koji se jednako dugo istražuju. Jedan od razloga jeste i taj što je nad antičkim Singidunumom izrastao savremeni Beograd, čijom izgradnjom su uništeni raniji kulturni slojevi.[1]

Arheološki Lokalitet

Pionirski Park

Devojka sa krčagom
Devojka sa krčagom
Devojka sa krčagom
Informacije
Lokacija Srbija Stari Grad-Beograd, Srbija
Status Spomenik kulture

Uvod uredi

Antički Singidunum, koji su činili vojni logor, civilno naselje i nekropola, proglašen je za arheološko nalazište – kulturno dobro Rešenjem Zavoda za zaštitu spomenika kulture grada Beograda br. 176/8 od 30. 6. 1964. godine. Ovaj grad je predstavljao značajni urbani centar provincije Gornje Mezije u 1. veku naše ere. S obzirom na to da se nalazio na putu između dva velika grada, Sirmijuma i Viminacijuma, Singidunum se razvijao kao njihova važna spona. Specifičan strateški položaj predstavljao je preduslov za nastanak urbane strukture grada, koja se sastojala iz legijskog logora, nekropola i zanatske delatnosti.

Kameno utvrđenje trapezastog oblika, dimenzija oko 560 m x 330 m, na bregu iznad ušća Save u Dunav predstavljalo je sedište legije IIII FLAVIAE. Odbrambeni rov na prostoru oko Knez Mihailove ulice bio je deo zemljano-palisadnog utvrđenja prvobitnog logora, za koje se pretpostavlja da je bilo površine 200 m x 400 m. Naselje se vremenom širilo i sužavalo, a u periodu svog najvećeg razvitka prostiralo se na teritoriji koja obuhvata prostor od današnjeg Kosančićevog venca, preko Ulice kralja Petra, Uzun Mirkove, Studentskog trga i prostora oko Filozofskog fakulteta, idući ka severu i severoistoku.

Antičke nekropole takođe su otkrivene na teritoriji današnjeg Beograda. Pronađene su tri: jedna manja, koja se prostirala na području oko današnje Pop Lukine ulice, Brankovog mosta i Zelenog venca, druga, koja je označena kao severoistočna, obuhvata zonu od Ulice Tadeuša Košćuška i Dunavske padine do Trga Republike. Jugoistočna nekropola se od Trga Republike širi Dečanskom ulicom, Bulevarom kralja Aleksandra do Tehničkih fakulteta i spomenika Vuku Karadžiću, gde je i pronađen najveći broj grobova.

Zaštitna arheološka istraživanja uredi

Tokom izgradnje podzemne garaže u Pionirskom parku, 2003. godine, obavljena su zaštitna arheološka istraživanja i tom prilikom je otkriveno i istraženo 15 rimskih grobova, četiri slobodno ukopana groba bez mogućnosti datovanja i jedan kameni sarkofag.

Ovim nalazima je potvrđeno da je lokalitet Pionirski park deo jugoistočne nekropole antičkog Singidunuma, na kojoj se sahranjivanje pokojnika obavljalo tokom 3. i 4. veka naše ere. Zastupljeno je nekoliko tipova grobnih konstrukcija:

  • grobovi sagrađeni od horizontalno postavljenih opeka,
  • grobovi od nasatice postavljenih opeka,
  • grobne jame bez zidane konstrukcije, pored kojih su uočeni ostaci gvozdenih klinova što ukazuje na korišćenje drvene konstrukcije za sahranu pokojnika.

Sve grobne konstrukcije izgrađene su od rimskih opeka, dimenzija 0,40 m x 0,27 m x 0,04 m, vezanih krečnim malterom, dok je unutrašnjost oblepljena hidrostatičkim malterom. Neke od njih bile su ukrašene zečjom šapicom ili urezom koji podseća na latinično S, a mnoge imaju žig LEG IIII FF koji ukazuje da su opeke pravljene u lokalnoj radionici IV Flavijeve legije, koja je bila stacionirana u Singidunumu.

Većina grobnih konstrukcija bila je opljačkana, verovatno u toku najezde varvarskih plemena. Samo jedan grob (devojčice od oko 14 godina) nije opljačkan i bio je osnova za kasniju prezentaciju arheoloških nalaza. U ovom grobu su, pored ostataka skeleta, otkriveni i grobni nalazi, položeni u toku sahrane: gleđosani krčag, dve bronzane alke, zlatna alka sa kopčom za zatvaranje.

Od ostalih otkrivenih pokretnih arheoloških nalaza sa lokaliteta Pionirski park treba pomenuti: staklenu perlu otkrivenu u sarkofagu, bronzani novčić s predstavom Konstantina II kao cezara (324—337) na aversu i dva vojnika sa dva standarda na reversu, kao i jedan balsamarijum plavozelene boje.

Pokretni arheološki materijal uredi

Tokom 2010. godine Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda je pokrenuo inicijativu za obeležavanje prostora na kojem su otkriveni arheološki nalazi i ostaci na taj način što bi se u okviru podzemne garaže napravila stalna postavka kopija otkrivenih nalaza. Ova ideja je realizovana 17. marta 2011. godine, kada je u holu garaže, ispred naplatnih šaltera, postavljena vitrina s kopijama pokretnog arheološkog materijala ne samo sa lokaliteta Pionirski park već i sa drugih koji pripadaju jugoistočnoj nekropoli antičkog Singidunuma.

Ova postavka je stalna i u maju 2011. godine dopunjena je originalima – pokretnim arheološkim materijalom koji je otkriven na lokalitetu Pionirski park. Sada se u vitrini nalaze: kopije krčaga, nekoliko zdela i uljanih lampica, kao i originali: antička opeka, koja pripada najstarijem kulturnom sloju na ovom lokalitetu i nekoliko komada „turskih“ lula, koje pripadaju najmlađem kulturnom horizontu u Pionirskom parku.

Ovo je prva stalna postavka arheološkog materijala na mestu gde je i otkriven, čime je ostvaren zadatak arheologa-konzervatora da javnosti predstave rezultate svojih istraživanja i prikažu jedan mali segment bogate istorije Beograda.

Galerija uredi

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ Garašanin, Draga.1954. Arheološki spomenici u Beogradu i okolini. Godišnjak Muzeja grada Beograda Knj. I, Beograd

Literatura uredi

  • Arheološki lokalitet Pionirski park, Zavod za zaštitu spomenika kulture grada Beograda
  • Zoran Simić, Rezultati zaštitnih arheoloških iskopavanja na prostoru jugoistočne nekropole Singidunuma, Singidunum 1, Beograd 1997, 21-56.
  • M.Popović, Antički Singidunum: Dosadašnja otkrića i mogućnost daljih istraživanja, Singidvnvm 1, (1997), 1-20.
  • Stefan Pop-Lazić, Nekropole rimskog Singidunuma, Singidvnvm 3, Beograd 2002, 7-101.
  • Aleksandar Jovanović, Rimske nekropole na teritoriji Jugoslavije, Beograd 1984.
  • Sonja Petru, Emonske nekropole, Ljubljana 1972.

Spoljašnje veze uredi