Атинска школа
Atinska škola (ital. Scuola di Atene) jedno je od najpoznatijih dela italijanskog renesansnog slikara Rafaela Santija. Ovu fresku je naslikao između 1510. i 1511. kao deo narudžbine da oslika sobe (danas poznate kao „Rafaelove sobe“) u Apostolskoj palati, u Vatikanu.
![]() | |
Umetnik | Rafaelo Santi |
---|---|
Godina | 1511. |
Pravac | renesansa |
Tehnika | freska |
Dimenzije | 500 × 700 cm |
Mesto | Apostolska palata, Vatikan |
Slika je deo ciklusa, koji pored „Atinske škole“ (simbol filozofije), sadrži i freske „Parnas“ (simbol poezije), „Rasprava“ (simbol teologije) i „Mudrost, umerenost i sila“ (simbol zakona). To je odraz Rafaelovog shvatanja da su četiri principa na kojima treba da se bazira ljudsko društvo: razum (filozofija, nauka), dobrota i ljubav (religija), lepota (umetnost) i pravda (pravosuđe).
Naziv dela se odnosi na filozofsku školu Stare Grčke koju oličavaju njeni glavni predstavnici i sledbenici. U centru su prikazani filozofi Platon i Aristotel. Slika je idejno u skladu sa renesansnim shvatanjem antike kao izvora evropske kulture, filozofije i nauke.
Opis
urediSlika je na najširem mestu široka 7,70 metara. Scena je prikazana koristeći centralnu perspektivu u monumentalnom zatvorenom prostoru. Tu su okupljeni znameniti naučnici i filozofi iz epoha od antike do renesanse. Levo su smešteni oni koji su bili bliskiji idealizmu (Platonovoj filozofiji), a desno materijalisti (Aristotelova filozofija). U pozadini su filozofi, dok su spreda matematičari, naučnici i umetnici. Ime Atinska škola, ovom delu je prvi dao Đovani Pjetro Belori 1695.
Aristotel, koji nosi svoju Etiku u ruci, ukazuje na horizontalu, što simbolično označava da svet počiva na materijalnoj realnosti. Platon, koji nosi Timeja u ruci, pokazuje nagore, što je alegorija duhovnog sveta i principa ideja.
Karton (nacrt) za Atinsku školu se čuva u zbirci Ambrozijana u Milanu.[1]
Prikazane ličnosti
urediLičnosti prikazane na slici Atinska škola se najčešće identifikuju na sledeći način:
- Zenon (osnivač Stoičke škole)
- Epikur (osnivač Epikurejske škole)
- Frederiko II Gonzaga (vojvoda od Mantove)
- Nije jasno da li je Boetije, Anaksimandar ili Empedokle
- Averoes (arapski filozof i teolog)
- Pitagora (matematičaru, u liku Bramantea)
- Alkibijad (političar i vojskovođa)
- Ksenofan (istoričar i sokratov biograf) ili Antisten
- Hipatija ili Frančesko Marija I dela Rovere
- Eshin ili Ksenofan
- Parmenid (filozof, osnivač Elejske škole)
- Sokrat (filozof i učitelj Platonov)
- Heraklit (filozof, u liku Mikelanđela)
- Platon sa natpisom Timej (filozof, u liku Leonarda da Vinčija)
- Aristotel sa natpisom Nikomahova etika (filozof, Platonov učenik)
- Diogen (filozof)
- Plotin (filozof)
- Euklid (matematičar)
- Zaratustra (persijski osnivač religije)
- Ptolemej (astronom i geograf)
- Rafael, pred njim Sodoma (slikari)
Izvori
uredi- ^ Georg Kauffmann (Hrsg.): Die Kunst des 16. Jahrhunderts. Propyläen Kunstgeschichte Band 8, Berlin 1970; pp. 162