Atropin
Atropin je molekul (otrovni alkaloid) dobijen iz velebilja (Atropa belladona) i bunike (Hyosciamus). On je sekundarni metabolit tih biljaka.
IUPAC ime | |
---|---|
(8-metil-8-azabiciklo[3.2.1]okt-3-il) 3-hidroksi-2-fenilpropanoat | |
Klinički podaci | |
Kategorija trudnoće |
|
Način primene | Oralno, IV, IM, rektalno |
Pravni status | |
Pravni status |
|
Farmakokinetički podaci | |
Bioraspoloživost | 25%[1] |
Metabolizam | 50% hudrolizovano do tropina i tropinske kiseline |
Poluvreme eliminacije | 2 časa |
Izlučivanje | 50% je izlučeno nepromenjeno urinom |
Identifikatori | |
CAS broj | 51-55-8 |
ATC kod | A03BA01 (WHO) S01FA01 |
PubChem | CID 174174 |
IUPHAR/BPS | 320 |
DrugBank | DB00572 |
ChemSpider | 10194105 |
Hemijski podaci | |
Formula | C17H23NO3 |
Molarna masa | 289,369[2] |
|
Atropin se koristi kao lek sa širokim spektrom efekata, npr. protiv bolesti srca i nerava.[3] On je kompetitivni antagonist za muskarinske acetilholinske receptore, tipove M1, M2, M3, M4 i M5.[4] Atropin se klasifikuje kao antiholinergički lek (parasimpatolitik). On je osnovini lek na WHO listi esencijalnih lekova.[5]
Karakteristike molekula uredi
Molekulska formula atropina je C17H23NO3. Beli kristali ili beo kristalan prah. Rastvara se u etanolu, etru i hloroformu i glicerinu; slabije u vodi. Tačka topljenja 114 do 116°C. Atropin je estar tropina i alfa-fenilhidroksilne kiseline. Saponifikacijom se može prevesti u tropin. Upotrebljava se u medicini.[6]
Reference uredi
- ^ Susan Budavari, ur. (2001). The Merck Index: An Encyclopedia of Chemicals, Drugs, and Biologicals (13th izd.). Merck Publishing. ISBN 0911910131.
- ^ Lide David R., ur. (2006). CRC Handbook of Chemistry and Physics (87th izd.). Boca Raton, FL: CRC Press. ISBN 978-0-8493-0487-3.
- ^ Thomas L. Lemke; David A. Williams, ur. (2007). Foye's Principles of Medicinal Chemistry (6. izd.). Baltimore: Lippincott Willams & Wilkins. str. 381—5. ISBN 0781768799.
- ^ Rang, Dale, Ritter and More: Pharmacology, pp. 139. Elsevier 2003.
- ^ „WHO Model List of Essential Medicines” (PDF). World Health Organization. mart 2005. Arhivirano iz originala (PDF) 12. 02. 2007. g. Pristupljeno 12. 3. 2006.
- ^ Keith Parker; Laurence Brunton; Goodman, Louis Sanford; Lazo, John S.; Gilman, Alfred (2006). Goodman & Gilman's The Pharmacological Basis of Therapeutics (11. izd.). New York: McGraw-Hill. ISBN 0071422803.
Literatura uredi
Spoljašnje veze uredi
Molimo Vas, obratite pažnju na važno upozorenje u vezi sa temama iz oblasti medicine (zdravlja). |