Borneo
Borneo, koji u Indoneziji nazivaju Kalimantan (malajs. Borneo), (ind. Kalimantan), ima površinu od 743.330 km², pa je treće po veličini ostrvo (iza Grenlanda i Nove Gvineje) na svetu. Nalazi se usred Indonezijskog arhipelaga, a politički je podeljen između Indonezije, Malezije i Bruneja. Pripada grupi Velikih Sundskih ostrva.[4] Približno 73% ostrva je indonezijska teritorija.
![]() Borneo | |
Geografija | |
---|---|
Koordinate | 1° S; 114° I / 1° S; 114° I |
Arhipelag | Velika Sundska ostrva |
Površina | 743.330 km2 |
Obala | 4.971 km |
Visina | 4.095 m |
Najviši vrh | Kinabalu |
Administracija | |
IDN | |
MLZ | |
BRU | |
Demografija | |
Stanovništvo | 21258000 (2023.[1][2][3]) |
Gustina st. | 28,6 stan./km2 |
Geografija
urediObala ostrva je zbog močvarnih šuma mangrova relativno nepristupačna, što kao posledicu ima i slabu naseljenost obala. Čak niti većina reka nisu (zbog morskih nanosa) pristupačne s morske strane. Velika područja su još uvijek pokrivena gustim prašumama.
Od krajnjeg severnog dela ostrva, Kap Sampanmangio, pa do severozapadnog kraja na Kap Datu pruža se dugačak brdski lanac. Na centralnoj visoravni izdiže se više grupa brda okruženih ravnicama.[6] Najviša tačka na ostrvu je vrh Kinabalu (4.101 metara nad morem) i nalazi se na severoistoku. Brda od granita i škriljca su pretežno na zapadnom delu Bornea. Najveći rečni sistem je Kapuas u Zapadnom Kilimantanu, sa dužinom od 1000 km.[7] Druge glavne reke su Mahakam u Istočnom Kalimantanu (920 km),[8] Barito u Južnom Kalimantanu (900 km),[9] Rajang u Saravaku (565 km)[10] i Kinabatangan u Sabahu (560 km).[11]
Obala je dugačka 4.971 km. Nije jako razuđena, ali ipak ima nekoliko dobrih i sigurnih zaliva u kojima su luke. Pre nego što su nivoi mora porasli na kraju zadnjeg ledenog doba, Borneo je bio deo azijske kopnene mase, formirajući sa Javom i Sumatrom gorska područja poluostrva koje se protezalo istočno od današnje Indokine. Južno kinesko more i Tajlandski zaliv sad prekrivaju bivše nizijske delove polustrva. Dublje vode koje razdvajaju Borneo od susednog Sulavesija su sprečavale kopnenu vezu sa tim ostrvom, čime je kreirano razdvajanje poznato kao Volasova linija između bioloških regiona Azije i Australije-Nove Gvineje.[12][13]
Zapadno od Bornea su Anamba ostrva.
Klima
urediKlima Bornea je izraženo tropska.[14] Prosečna temperatura koleba od 27,7 °C u julu i 26,7 °C u oktobru. Veći južni deo Bornea ima izraženo jedno sušno i jedno kišno razdoblje, dok su na severu po dva takva razdoblja.
Stanovništvo
urediNa Borneu živi 19.804.064 (stanje 2010) pa time i gustinu stanovništva od samo 26,65 stanovnika na km².
Stanovništvo na ostrvu čine narod Dajaka, Malajci i Kinezi. Većinu malajskog stanovništva čine potomci Deutero Malajaca, koji su, istorijski gledano, stigli na Borneo u drugom valu naseljavanja ostrva iz Azije preko Malajskog poluostrva.
U unutrašnjosti Bornea žive Penani, grupe lovaca i sakupljača, koji etnološki pripadaju tako zvanim Proto Malajcima, koji su na ostrvo stigli u prvom talasu naseljavanja malajsko-indoneziskih naseljenika.
U nekim rubnim obalnim područjima mogu se sresti naselja naroda Orang Lauta. Zbog njihovog skitalačkog načina života koji se najčešće odvija gotovo isključivo na čamcima, starosedelačko stanovništvo ih često naziva i morskim Ciganima, što je s jedne strane pogrdno, a s druge netačno, jer nemaju nikakvu srodnost s Romima na koje se često odnosi taj naziv.[15]
Nadalje, u unutrašnjosti Bornea živi, prema proceni, oko 240.000 pripadnika naroda Iban.
Većina stanovništva Kalimantana su ili muslimani ili animisti. Postoji i hrišćanska manjina. Oko 15% Dajaka su prešli, barem formalno, na hrišćanstvo u okviru misionarskih pokušaja tokom 19. veka.
Istorija
urediTokom zlatnog razdoblja Malajskog sultanata Brunej od 15. do 17. veka, a nakon propasti Malačkog carstva s područja Jugoistočne Azije, oni su vladali celim ostrvom. Kasnije su severni deo Bornea kontrolisali malajski Sulu sultanati (1473—1899) s izuzetkom pojedinih područja koja su bila pod kontrolom Sjeverne Borneo Kompanije. Područje pod kontrolom Brunejskog sultanata je s vremenom na razne načine došlo pod kontrolu britanske porodice Bruk.
U ranom 19. veku britanski i holandski kolonizatori se sporazumevaju o korištenju luka pod njihovom kontrolom. Istočni deo Bornea kontrolišu holandski a zapadni britanski trgovci (slično, Malaka je data na upravu Britancima u zamenu za razne luke na Javi, dok je Sumatra data na upravljanje Holanđanima)
smeđe: Malezija
žuto: Indonezija
Za vreme Drugog svetskog rata Japan je okupirao Borneo (1941—1945) i desetkovao domaću malajsku populaciju, a naročito intelektualce, uključujući i postojeće sultanate na Kalimantanu.
U razdoblju između 1962. i 1966. Malezija i Indonezija su imali ozbiljne sporove oko Bornea, a u današnje vreme se Filipini spore s Indonezijom oko teritorija na severu ostrva.
Rana istorija
urediU novembru 2018. godine, naučnici su prijavili otkriće najstarije poznate figurativne umetničke slike, stare preko 40.000 (možda čak 52.000) godina, nepoznate životinje, u pećini Lubang Jeriji Saleh na ostrvu Borneo.[19][20]
Prema drevnim kineskim (977),[21]:129 indijskim i japanskim rukopisima, gradovi na zapadnoj obali Bornea postali su trgovačke luke do prvog milenijuma nove ere.[22] U kineskim rukopisima, zlato, kamfor, oklop kornjače, slonovača, rog nosoroga, kresta ždrala, pčelinji vosak, laka drvo (mirisna srž i korenje debele lijane, Dalbergia parviflora), zmajeva krv, ratan, jestiva gnezda ptica i razni začini su opisani kao neka od najvrednije robe sa Bornea.[23] Indijci su nazvali Borneo Suvarnabumi (zemlja zlata) i takođe Karpuradvipa (Kamforno ostrvo). Javanci su nazvali Borneo Puradvipa, ili Dijamantsko ostrvo. Arheološki nalazi u delti reke Saravak otkrivaju da je ovo područje bilo napredan centar trgovine između Indije i Kine od 6. veka do oko 1300. godine.[23]
Kameni stubovi sa natpisima na palavskom pismu, pronađeni u Kutaju duž reke Mahakam u istočnom Kalimantanu i koji datiraju od oko druge polovine 4. veka, predstavljaju neke od najstarijih dokaza o hinduističkom uticaju u jugoistočnoj Aziji.[24] Do 14. veka, Borneo je postao vazalna država Majapahita (u današnjoj Indoneziji),,[25][26]] kasnije priklonivši svoju vernost kineskoj dinastiji Ming.[27] Predislamski Sulu, tada lokalno poznat kao Lupah Sug, protezao se od Palavana i arhipelaga Sulu na Filipinima; do Sabaha, istočnog i severnog Kalimantana na Borneu.[28] Carstvo Sulu se podiglo kao pobuna i reakcija protiv bivšeg majapahitskog imperijalizma tokom kratkotrajne okupacije. Religija islama je prispela na ostrvo u 10. veku,[29] nakon dolaska muslimanskih trgovaca koji su kasnije preobratili mnoge autohtone narode u primorskim oblastima.[30]
Sultanat Brunej je proglasio nezavisnost od Majapahita nakon smrti majapahitskog cara sredinom 14. veka. Tokom svog zlatnog doba pod Bolkijahom od 15. do 17. veka, Brunejski sultanat je vladao skoro celom obalskom oblasti Bornea (dajući ime ostrvu zbog svog uticaja u regionu) i nad nekoliko ostrva na Filipinima.[31] Tokom 1450-ih, Šariful Hašem Sied Abu Bakr, arapin rođen u Džohoru,[32] je stigao u Sulu iz Malake. Godine 1457, osnovao je Sultanat Sulu; sebe je naslovio kao „Paduka Maulana Mahasari Šarif Sultan Hašem Abu Bakr“.[33] Nakon nezavisnosti od uticaja Bruneja 1578. godine,[34] Sulu je počeo da širi svoju talasokratiju na delove severnog Bornea.[35][36] Oba sultanata koji su vladali severnim Borneom tradicionalno su se bavila trgovinom sa Kinom putem kineskih džunki koji su često dolazile.[37][38] Uprkos talasokratiji sultanata, unutrašnja oblast Bornea ostala je slobodna od vladavine kraljevstava.[39]
Prirodna bogatstva
urediOd prirodnih bogatstava na ostrvu ima ugljenika i nafte, dok se od poljoprivrednih proizvoda uzgaja, odnosno pridobiva kopra, sago i kaučuk. Na jugoistoku se uzgaja biber. Vrlo je značajno i šumska bogatstva (seča skupocenih tropskih stabala). Zbog gotovo nekontrolisane seče dragocenih kišnih šuma Indonezija se na međunarodnoj ravni našla izložena ozbiljnim kritikama.
Politička podela
urediPolitički, Borneo je podeljen na sultanat Brunej, malezijske pokrajine Saravak i Sabah, te indonezijske provincije Kalimantan Barat, Kalimantan Tengah, Kalimantan Selatan i Kalimantan Timur. Time je Borneo jedino ostrvo koji je podeljen između tri države (Spisak podeljenih ostrva).
Ekonomija
urediEkonomija Borenea prvenstveno zavisi od poljoprivrede, seče šuma i rudarstva, nafte i gasa, i ekoturizma.[40] Ekonomija Borenea je posebno zavisna od proizvodnih sektora nafta i gasa, i zemlja je postala jedan najvećih naftnih proizvođača u jugoistočnoj Aziji. Malezijske države Saba i Saravak su vrhunski izvoznici drvene građe.[40] Saba je isto tako poznata kao poljoprivreni proizvođač gume, kakao zrna, i povrća, i po svom ribarstvu, dok obe Saba i Saravak izvoze tečni prirodni gas (LNG) i naftu. Indonezijska provincija Kalimantan je uglavnom zavisna od rudarskih sektora.[40]
Reference
uredi- ^ Sugianto, Danang. „Sensus Penduduk 2020 Selesai, Begini Sebaran Masyarakat RI Terbaru”. finance.detik.com. Pristupljeno 27. 9. 2022.
- ^ Malaysia: Federal States, Territories, Districts, Major Cities, Urban Aras & Conurbations - Statistics & Maps on City Population. Citypopulation.de (2013-05-20). Retrieved on 2013-07-12.
- ^ „W.P. Labuan Sepintas Lalu”. statistics.gov.my. Arhivirano iz originala 2014-11-13. g. Pristupljeno 2014-09-19.
- ^ Marchetti, Donna (2. 8. 1998). „Borneo's Wild Side”. The New York Times. Pristupljeno 20. 6. 2017.
- ^ „An Awesome Island”. Borneo: Island in the Clouds. PBS. Pristupljeno 11. 11. 2012.
- ^ Aubert, M.; Setiawan, P.; Oktaviana, A. A.; Brumm, A.; Sulistyarto, P. H.; Saptomo, E. W.; Istiawan, B.; Ma’rifat, T. A.; Wahyuono, V. N.; Atmoko, F. T.; Zhao, J.-X.; Huntley, J.; Taçon, P. S. C.; Howard, D. L.; Brand, H. E. A. (decembar 2018). „Palaeolithic cave art in Borneo”. Nature (na jeziku: engleski). str. 254—257. doi:10.1038/s41586-018-0679-9.
- ^ Tan et al. 2015, str. 286
- ^ Tomascik, Tomas (1997). The Ecology of the Indonesian Seas. Oxford University Press. str. 54. ISBN 978-0-19-850186-2.
- ^ Tan et al. 2013, str. 338.
- ^ Tropical River Fisheries Valuation: Background Papers to a Global Synthesis. WorldFish. 2008. str. 218. ISBN 978-983-2346-61-6.
- ^ Tietze 2007, str. 131.
- ^ Taylor, James Allan (1984). Biogeography: Recent Advances and Future Directions. Rowman & Littlefield. str. 178. ISBN 978-0-389-20507-4.
- ^ Zubi, Teresa (25. 10. 2015). „Wallacea”. Starfish. Arhivirano iz originala 25. 5. 2017. g. Pristupljeno 26. 5. 2017.
- ^ Linden, Eugene (2011). The Ragged Edge of the World: Encounters at the Frontier Where Modernity, Wildlands and Indigenous Peoples Meet. Penguin Publishing Group. str. 30. ISBN 978-1-101-47613-0.
- ^ „BMC evolutionary biology”. BMC evolutionary biology (na jeziku: engleski). 2001. Pristupljeno 26. 9. 2020.
- ^ „Jumlah dan Persentase Penduduk menurut Kelompok Suku Bangsa” (PDF). media.neliti.com. Kewarganegaraan, suku bangsa, agama dan bahasa sehari-hari penduduk Indonesia. Pristupljeno 13. 5. 2022.
- ^ „Population Distribution and Demography” (PDF). Malaysian Department of Statistics. Arhivirano iz originala (PDF) 13. 11. 2013. g.
- ^ Ananta, Aris; Arifin, Evi; Hasbullah, M.; Handayani, Nur; Pramono, Wahyu (2015). Demography of Indonesia's Ethnicity. Singapore: ISEAS Publishing. str. 272. ISBN 978-981-4519-87-8. Pristupljeno 8. 5. 2020.
- ^ Zimmer, Carl (7. 11. 2018). „In Cave in Borneo Jungle, Scientists Find Oldest Figurative Painting in the World - A cave drawing in Borneo is at least 40,000 years old, raising intriguing questions about creativity in ancient societies.”. The New York Times. Arhivirano iz originala 2022-01-01. g. Pristupljeno 8. 11. 2018.
- ^ Aubert, M.; et al. (7. 11. 2018). „Palaeolithic cave art in Borneo”. Nature. 564 (7735): 254—257. Bibcode:2018Natur.564..254A. PMID 30405242. S2CID 53208538. doi:10.1038/s41586-018-0679-9.
- ^ Cœdès, George (1968). The Indianized States of South-East Asia. University of Hawaii Press. ISBN 978-0-8248-0368-1.
- ^ Derek Heng Thiam Soon (jun 2001). „The Trade in Lakawood Products Between South China and the Malay World from the Twelfth to Fifteenth Centuries AD”. Journal of Southeast Asian Studies. 32 (2): 133—149. S2CID 162474082. doi:10.1017/S0022463401000066.
- ^ a b Jan O. M. Broek (1962). „Place Names in 16th and 17th Century Borneo”. Imago Mundi. 16: 129—148. JSTOR 1150309. doi:10.1080/03085696208592208.
- ^ „(Chapter 15) The Earliest Indic State: Kutai”. The Austronesians: Historical and Comparative Perspectives. E Press, The Australian National University. 2006. ISBN 978-1-920942-85-4. Arhivirano iz originala 25. 12. 2013. g. Pristupljeno 1. 10. 2009.
- ^ Peter SkalnÃk (1. 1. 1989). Outwitting the State. Transaction Publishers. str. 41—. ISBN 978-1-4128-3041-6.
- ^ Ooi Keat Gin; Hoang Anh Tuan (8. 10. 2015). Early Modern Southeast Asia, 1350–1800. Routledge. str. 90—. ISBN 978-1-317-55919-1.
- ^ Mohammad Al-Mahdi Tan Kho; Hurng-yu Chen (jul 2014). „Malaysia-Philippines Territorial Dispute: The Sabah Case” (PDF). National Chengchi University. NCCU Institutional Repository. Arhivirano iz originala (PDF) 9. 5. 2016. g. Pristupljeno 23. 5. 2016.
- ^ Reading Song-Ming Records on the Pre-colonial History of the Philippines By Wang Zhenping Page 258.
- ^ Mariah Doksil (25. 8. 2014). „Islam arrived in Sabah in 10th century”. The Borneo Post. Arhivirano iz originala 11. 7. 2016. g. Pristupljeno 11. 7. 2016.
- ^ „Islam In Indonesia. A resource of Islam in the archipelago”. Arhivirano iz originala 7. 7. 2017. g. Pristupljeno 1. 5. 2017.
- ^
- Frans Welman (1. 8. 2013). Borneo Trilogy Brunei: Vol 1. Booksmango. str. 8—. ISBN 978-616-222-235-1.
- David Lea; Colette Milward (2001). A Political Chronology of South-East Asia and Oceania. Psychology Press. str. 16—. ISBN 978-1-85743-117-9.
- Patricia Herbert; Anthony Crothers Milner (1989). South-East Asia: Languages and Literatures : a Select Guide. University of Hawaii Press. str. 99—. ISBN 978-0-8248-1267-6.
- Nigel Hicks (2007). The Philippines. New Holland Publishers. str. 34—. ISBN 978-1-84537-663-5.
- Peter Church (3. 2. 2012). A Short History of South-East Asia. John Wiley & Sons. str. 16—. ISBN 978-1-118-35044-7.
- Harun Abdul Majid (15. 8. 2007). Rebellion in Brunei: The 1962 Revolt, Imperialism, Confrontation and Oil. I.B.Tauris. str. 2 & 4. ISBN 978-1-84511-423-7.
- Eur (2002). The Far East and Australasia 2003. Psychology Press. str. 203—. ISBN 978-1-85743-133-9.
- ^ K. S. Nathan; Mohammad Hashim Kamali (januar 2005). Islam in Southeast Asia: Political, Social and Strategic Challenges for the 21st Century. Institute of Southeast Asian Studies. str. 62—. ISBN 978-981-230-282-3.
- ^ Shinzō Hayase (2007). Mindanao Ethnohistory Beyond Nations: Maguindanao, Sangir, and Bagobo Societies in East Maritime Southeast Asia. University of Hawaii Press. ISBN 978-971-550-511-6.
- ^ Ring, Trudy; Salkin, Robert M; La Boda, Sharon (januar 1996). International Dictionary of Historic Places: Asia and Oceania. Taylor & Francis. str. 160—. ISBN 978-1-884964-04-6.
- ^
- Eko Prayitno Joko. „Isu Pemilikan Wilayah Pantai Timur Sabah: Satu Penulusuran daripada Sumber Sejarah” (PDF) (na jeziku: malajski i engleski). Universiti Malaysia Sabah. Arhivirano iz originala (PDF) 19. 5. 2016. g. Pristupljeno 23. 5. 2017.
- Rozan Yunos (7. 3. 2013). „Sabah and the Sulu claims”. The Brunei Times. Arhivirano iz originala 17. 6. 2014. g. Pristupljeno 23. 5. 2017.
- ^ Bachamiya Abdul Hussainmiya (2006). Brunei: revival of 1906 : a popular history. Brunei Press. ISBN 978-99917-32-15-2.
- ^ Keat Gin Ooi (2004). Southeast Asia: A Historical Encyclopedia, from Angkor Wat to East Timor. ABC-CLIO. str. 271—. ISBN 978-1-57607-770-2.
- ^ Eric Tagliacozzo; Wen-chin Chang (13. 4. 2011). Chinese Circulations: Capital, Commodities, and Networks in Southeast Asia. Duke University Press. str. 236—. ISBN 978-0-8223-4903-7.
- ^ Ranjit Singh (2000). The Making of Sabah, 1865–1941: The Dynamics of Indigenous Society. University of Malaya Press. ISBN 978-983-100-095-3.
- ^ a b v „Borneo » City Info » Economy”. Borneo.com. Arhivirano iz originala 27. 5. 2017. g. Pristupljeno 28. 5. 2017.
Literatura
uredi- Linden, Eugene (2011). The Ragged Edge of the World: Encounters at the Frontier Where Modernity, Wildlands and Indigenous Peoples Meet. Penguin Publishing Group. str. 30. ISBN 978-1-101-47613-0.
- Taylor, James Allan (1984). Biogeography: Recent Advances and Future Directions. Rowman & Littlefield. str. 178. ISBN 978-0-389-20507-4.
- Tropical River Fisheries Valuation: Background Papers to a Global Synthesis. WorldFish. 2008. str. 218. ISBN 978-983-2346-61-6.
- Tropical River Fisheries Valuation: Background Papers to a Global Synthesis. WorldFish. 2008. str. 218. ISBN 978-983-2346-61-6.
- Tietze, Uwe (2007). Credit and Microfinance Needs in Inland Capture Fisheries Development and Conservation in Asia. Food & Agriculture Org. str. 131—. ISBN 978-92-5-105756-8.
- Tan, Khee Giap; Amri, Mulya; Low, Linda; Tan, Kong Yam (2013). Competitiveness Analysis and Development Strategies for 33 Indonesian Provinces. World Scientific. str. 338. ISBN 978-981-4504-86-7.
- Tomascik, Tomas (1997). The Ecology of the Indonesian Seas. Oxford University Press. str. 54. ISBN 978-0-19-850186-2.
- Tan, Khee Giap; Merdikawati, Nurina; Amri, Mulya; Berger, Blake Harley (2015). 2014 Annual Competitiveness Analysis and Development Strategies for Indonesian Provinces. World Scientific. str. 286. ISBN 978-981-4730-43-3.
- L. W. W Gudgeon; Stewart, Allan (1913), British North Borneo / by L. W. W. Gudgeon ; with twelve full-page illustrations in colour by Allan Stewart, Adam and Charles Black
- Redmond O'Hanlon (1984). Into the Heart of Borneo: An Account of a Journey Made in 1983 to the Mountains of Batu Tiban with James Fenton. Salamander Press. ISBN 978-0-9075-4055-7.
- Hansen, Eric (1988). Stranger in the Forest: On Foot Across Borneo. Century. ISBN 978-0-7126-1158-9.
- Gordon Barclay Corbet; Hill, John Edwards (1992). The mammals of the Indomalayan Region: a systematic review. Oxford University Press. ISBN 978-0-19-854693-1.
- Pelton, Robert Young (1995). Fielding's Borneo. Fielding Worldwide. ISBN 978-1-5695-2026-0.
- Ismail, Ghazally (1996—2001). A Scientific Journey Through Borneo. Kota Samarahan: Universiti Malaysia Sarawak.
- Wong, K. M.; Chan, Chew Lun (1997). Mount Kinabalu: Borneo's Magic Mountain: An Introduction to the Natural History of One of the World's Great Natural Monuments. Kota Kinabalu: Natural History Publications. ISBN 978-983-812-014-2.
- Lau, Dennis (1999). Borneo: a photographic journey. Travelcom Asia. ISBN 978-983-99431-1-5.
- Wassner, John (2001). Espresso with the Headhunters: A Journey Through the Jungles of Borneo. Summersdale. ISBN 978-1-84024-137-2.
- Hall, Less S.; Greg Richards; Mohamad Tajuddin Abdullah (2002), „The bats of Niah National Park, Sarawak”, The Sarawak Museum Journal
- Mohd Azlan J.; Ibnu Martono; Kartono, Agus P.; Mohamad Tajuddin Abdullah (2003), „Diversity, Relative Abundance and Conservation of Chiropterans in Kayan Mentarang National Park, East Kalimantan, Indonesia”, The Sarawak Museum Journal
- Abdullah, Mohd Tajuddin (2003), Biogeography and variation of Cynopterus brachyotis in Southeast Asia (PhD thesis izd.), Brisbane: University of Queensland
- Catherine Karim; Andrew Alek Tuen; Mohamad Tajuddin Abdullah (2004), „Mammals”, The Sarawak Museum Journal
- Hall, Less S.; Grigg, Gordon G.; Craig Moritz; Besar Ketol; Isa Sait; Wahab Marni; M.T. Abdullah (2004), „Biogeography of fruit bats in Southeast Asia”, The Sarawak Museum Journal
- Holley, Stephen (2004). A White Headhunter in Borneo. Kota Kinabalu: Natural History Publications. ISBN 978-983-812-081-4.
- Wild Borneo: The Wildlife and Scenery of Sabah, Sarawak, Brunei, and Kalimantan. New Holland Publishers. 2006. ISBN 978-1-84537-378-8.
- Mel White (novembar 2008), Borneo's Moment of Truth, National Geographic
- Nieuwenhuis, Anton Willem (2009). Quer durch Borneo (na jeziku: Dutch). BoD – Books on Demand. ISBN 978-3-86195-028-8.
- G. W. H. Davison (2010). A Photographic Guide to Birds of Borneo: Sabah, Sarawak, Brunei and Kalimantan. New Holland. ISBN 978-1-84773-828-8.
- John Mathai (2010), Hose's Civet: Borneo's mysterious carnivore, Nature Watch 18/4: 2–8
- John Mathai; Jason Hon; Ngumbang Juat; Amanda Peter; Melvin Gumal (2010), Small carnivores in a logging concession in the Upper Baram, Sarawak, Borneo, Small Carnivore Conservation 42: 1–9
- Francis, Charles M. Photographic Guide to Mammals of South-East Asia (2013). A. Bloomsbury Publishing Plc. ISBN 978-1-84773-531-7.
Spoljašnje veze
uredi- Environmental Profile of Borneo – Background on Borneo, including natural and social history, deforestation statistics, and conservation news.