Bosanski nacionalizam

Вишезначни политички термин

Bosanski nacionalizam je višeznačni politički termin, kojim se označavaju neki specifični oblici nacionalizma, koji se zasnivaju na konceptima bosanske nacije i bosanskog nacionalnog identiteta. Politikološke definicije bosanskog nacionalizma su brojne i različite, što je posledica izuzetne fenomenološke složenosti samog bosanskog pitanja. U najopštijem značenju, bosanski nacionalizam se definiše kao lična ili grupna privrženost današnjoj Bosni i Hercegovini, čime se fenomen bosanskog nacionalizma dovodi u istu pojmovnu ravan sa etnički neutralnim bosansko-hercegovačkim patriotizmom. Nasuprot tome, u savremenoj političkoj teoriji i praksi postoje i neka druga, znatno složenija shvatanja bosanskog nacionalizma. Takva shvatanja su ponikla u izvesnim krugovima koji se zalažu za stvaranje specifične bosanske nacije, koja bi bila konstituisana na najširim (svebosanskim) osnovama. Zagovornici takvog bosanskog nacionalizma se po pravilu zalažu za političko i ustavno preuređenje današnje Bosne i Hercegovine, sa ciljem konstituisanja nove Bosne kao nacionalne države, zasnovane na svebosanskom nacionalnom identitetu, odnosno na konceptu nacionalnog bosanstva. Takve zamisli su predmet brojnih rasprava i sporova u stručnoj i široj političkoj javnosti.[1][2][3]

Istorija

uredi
 
Austrougarski političar Benjamin Kalaj (1839-1903), prvi ideolog bosanskog nacionalizma

U istorijskom kontekstu, bosanski nacionalizam je ponikao na temeljima tradicionalnog bosanskog regionalizma, koji je nakon austrougarskog zaposedanja Bosne i Hercegovine (1878) upotrebljen kao osnova za namensku politizaciju, etnifikaciju i nacionalizaciju bosanskih identitetskih odrednica, sa ciljem stvaranja zamišljene bosanske nacije. Glavni ideolog i zagovornik pretvaranja bosanskog regionalizma u bosanski nacionalizam bio je austrougarski državnik Benjamin Kalaj, ali njegove koncepcije su se u praksi pokazale kao nesprovodive, usled otpora Srba i Hrvata.[4][5][6]

Početak nove faze u razvoju bosanskog nacionalizma označen je stvaranjem nezavisne Bosne i Hercegovine (1992), nakon čega je došlo do nastanka novih političkih koncepcija o mestu i ulozi bosanskog nacionalizma u društvenom i političkom životu Bosne i Hercegovine.[7][8]

Varijante

uredi

U političkoj teoriji i praksi, bosanski nacionalizam se javlja u nekoliko posebnih oblika, koji se među sobom znatno razlikuju, ne samo po svojim ideološkim usmerenjima, već i po svojim političkim strategijama i organizacionim karakteristikama, a takođe i po izboru metoda za ostvarivanje svojih političkih ciljeva. U tom smislu, bosanski nacionalizam se može javljati sa različitim ideološkim predznacima (desničarski, centristički ili levičarski), a takođe može predstavljati i posebnu komponentu u sklopu širih političkih projekata, ne samo demokratskih, već i autoritarnih. Svi oblici bosanskog nacionalizma se uslovno mogu podelti na one koji imaju tolerantan odnos prema tradicionalnim etničkim i religijskim podelama i one koji imaju negativan odnos prema pomenutm podelama.[2][3][8]

U prvu grupu spadaju dva ključna koncepta: teritorijalni i građanski. Teritorijalni koncept bosanskog nacionalizma je zasnovan na opštim principima teritorijalnog nacionalizma i polazi od geopolitičkog određenja Bosne kao specifične nacionalne teritorije, te stoga teži ka jačanju bosanskog zavičajnog (regionalnog) identiteta u cilju izgradnje teritorijalno definisane bosanske nacije kao političke zajednice svih stanovnika Bosne. Na to se nadovezuje građanski koncept bosanskog nacionalizma, koji je zasnovan na opštim principima građanskog nacionalizma, a ogleda se u težnji ka izgradnji bosanske nacije kao političke zajednice ravnopravnih i suverenih građana Bosne. Pomenuti koncepti, teritorijalni i građanski, po pravilu imaju tolerantan i inkluzivan odnos prema tradicionalnim etničkim i religijskim podelama u Bosni i Hercegovini, te stoga ne zagovaraju mandatorno ukidanje pomenutih podela, već se zalažu za suživot različitih etnoreligijskih grupa na zajedničkoj političkoj teritoriji, u okviru političkog sistema koji bi bio preuređen na načelima građanskog društva.[9][2][3][8][10]

U drugu grupu spadaju dva veoma specifična koncepta: etnički i panetnički. Etnički koncept bosanskog nacionalizma se zasniva na opštim principima etničkog nacionalizma, a manifestuje se u vidu težnje ka stvaranju bosanske etničke nacije, koja bi bila zasnovana na etničkom bosanstvu. Na drugoj strani, panetnički koncept bosanskog nacionalizma se zasniva na panetničkom poimanju bosanskog identiteta, a manifestuje se u vidu težnje ka stvaranju bosanske panetničke nacije. Pomenuti koncepti, etnički i panetnički, po pravilu imaju kritički odnos prema tradicionalnim etnoreligijskim podelama, te stoga zagovaraju ukidanje takvih podela, s tim što pobornici bosanskog etničkog nacionalizma kao "zamenu" za postojeće etničke identitete (srpski, hrvatski, bošnjački) nude novi bosanski etnički identitet, dok pobornici bosanskog panetničkog nacionalizma teže ka nadrastanju svih etničkih identiteta putem ukidanja etničkih podela, sa ciljem stvaranja sveopšte bosanske panetničke nacije. Pojedini ekstrenmni oblici bosanskog nacionalizma, koji su oličeni u etničkim ili panetničkim težnjama ka suzbijanju tradicionalnih etničkih identiteta (srpskog, hrvatskog, bošnjačkog) u cilju izgradnje objedinjene (integralne) bosanske nacije, označavaju se kao bosanski integralizam.[2][3][8][11]

Poseban oblik bosanskog nacionalizma, koji se ogleda u zalaganju za stvaranje Velike Bosne, naziva se velikobosanski nacionalizam.[12] Najekstremniji zagovornici bosanskog nacionalizma okupljeni su oko neofašističke organizacije koja nosi naziv Bosanski pokret nacionalnog ponosa.[13]

Bosanski nacionalizam ne treba poistovećivati sa srodnim pojmovima kao što su bosanski unitarizam i bosanski integralizam, koji imaju posebna značenja. Bosanski nacionalizam takođe ne treba mešati sa bošnjačkim nacionalizmom, kao posebnim nacionalizmom etničkih Bošnjaka.

Vidi još

uredi

Reference

uredi

Literatura

uredi

Spoljašnje veze

uredi