Boško Đurovski
Boško Đurovski (mkd. Бошко Ѓуровски; rođen 28. decembra, 1961. u Žilču kod Tetova) je bivši jugoslovenski i makedonski fudbaler, a današnji fudbalski trener. Stariji je brat Milka Đurovskog, i stric Marija Đurovskog i Marka Đurovskog.
Boško Đurovski | |||
---|---|---|---|
Lični podaci | |||
Puno ime | Boško Đurovski | ||
Datum rođenja | 28. decembar 1961. | ||
Mesto rođenja | Žilče[1], FNRJ | ||
Visina | 1,78 m | ||
Pozicija | zadnji vezni | ||
Juniorska karijera | |||
Teteks | |||
1976—1978 | Crvena zvezda | ||
Seniorska karijera | |||
Godine | Klub | Nast. | (Gol) |
1978—1989 1989—1995 |
Crvena zvezda Servet |
237 163 |
(41) (9) |
Reprezentativna karijera | |||
1982—1989 1994—1995 |
Jugoslavija Makedonija |
4 7 |
(0) (3) |
Trenerska karijera | |||
1998—2001 1999 2001—2002 2002 2002—2003 2006—2007 2007 2008—2013 2013—2015 2016 2017 2018 2021 |
Servet (pomoćnik) Servet Crvena zvezda (pomoćnik) Radnički Obrenovac Rad Crvena zvezda (pomoćnik) Crvena zvezda Nagoja (pomoćnik) Makedonija Nagoja Crvena zvezda Kjoto Sanga Grafičar |
Igračka karijera
urediFudbalom je počeo da se bavi još kao pionir u FK Teteks, odakle je kao omladinac sa nepunih četrnaest godina otišao u beogradsku Crvenu zvezdu. Za prvi tim Zvezde debitovao je 1978. godine, sa sedamnaest godina, gde je ostao punih devet sezona, do 1989. godine. Za Crvenu zvezdu je odigrao 509 utakmica i postigao 103 gola.[2] Internacionalac je postao 1989. kada je iz Zvezde prešao u švajcarski Servet u kojem je ostao sve do 1995. godine gde je završio svoju fudbalsku karijeru. Sa „Servetom“ je postao prvak Švajcarske i kao igrač i kao trener.
Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 4 utakmice. U dresu omladinske reprezentacije odigrao je 25 mečeva, a u mladoj i olimpijskoj 20. Igrao je i za reprezentaciju Makedonije - 8 utakmica i dao 3 gola. Nosio je dres selekcije sveta 1989. na oproštaju legendarnog Zika.[2]
Trenerska karijera
urediTrenerskim poslom je počeo da se bavi u Švajcarskoj, kao pomoćni trener u Servetu,[3] a isti posao je zatim obavljao u Crvenoj zvezdi od 2001. godine.[4] Samostalno je vodio Radnički Obrenovac, Rad, Srem iz Sremske Mitrovice, PSK Pančevo i Radnički Niš. Osvojio je šampionsku titulu sa švajcarskim Servetom (1999), 2002. godine je uveo Radnički iz Obrenovca u Prvu ligu Jugoslavije. Kao pomoćni trener u stručnom štabu Zorana Filipovića ima osvojen Kup SR Jugoslavije 2002. godine sa Crvenom zvezdom.
U martu 2007. preuzima funkciju šefa stručnog štaba Crvene zvezde, nakon ostavke Dušana Bajevića – za vreme utakmice sa novosadskom Vojvodinom (0:3). i sa „crveno-belima“ osvaja „duplu krunu“ - prvu titulu prvaka Srbije (2006/07), i Kup Srbije 2006/07.[2] Nakon toga dobija otkaz zbog loših igara u Evropi i zajedno sa tadašnjim predsednikom Draganom Stojkovićem odlazi u Japan, gde postaje pomoćni trener u ekipi Nagoje. Kao asistent Dragana Piksija Stojkovića osvojio je japansku Džej ligu (2010) i Superkup Japana (2011).
U novembru 2013. Đurovski je postavljen za selektora fudbalske reprezentacije Makedonije. Na toj poziciji se zadržao do aprila 2015. kada je otpušten zbog slabih rezultata.[5] Tokom 2016. bio je ponovo u Nagoji, ali ovoga puta kao glavni trener. U maju 2017. po drugi put je postavljen za trenera Crvene zvezde, ovoga puta kao privremeno rešenje do kraja sezone 2016/17.[6]
Privatni život
urediBoško Đurovski je istakao da je iz srpske porodice iz Stare Srbije (današnja Severna Makedonija). Njegovo prezime s očeve strane je bilo Stojanović, a s majčine Petrović. Međutim, pod komunističkom diktaturom Josipa Broza u FNRJ odmah posle Drugoga svetskog rata, oni su morali da promene prezime. Ono je dobijeno po najstarijem živom članu porodice Đuru Stojanoviću (Boškovom pradedi).[7] Boško Đurovski je istakao:
„Tito i njegovi saradnici vršili su pritisak na narod da se uzima prezime po nekom pretku i da se dodaje -ski na kraj, umesto -ić... Tata je rođen u Beogradu, ali je početkom Drugog svetskog rata prešao u današnju Makedoniju. Samo je stric ostao u Beogradu. Moj deda Nikola bio je heroj iz Prvog svetskog rata, rođen je 1892. Čovek koji je prešao golgotu sa srpskom vojskom. Nažalost, ja kao dete nisam mnogo zapitkivao o tome, a u to vreme se o Prvom svetskom ratu više ćutalo nego pričalo. Žao mi je što ne znam više pojedinosti o tome.”[7]
Godine 2020. odlučio je da se uključi u politiku tvrdeći da želi da se bori za agrarna prava, zaštitu životne sredine i razvoj sporta u Srbiji.[8] Dobio je trinaesto mesto na izbornoj listi Zdrave Srbije i Bolje Srbije na izborima za narodne poslanike Srbije 2020. godine,[9] ali lista nije prešla cenzus.
Reference
uredi- ^ „ZBOG TITA MENjALI PREZIME: Vršeni pritisci, dodali smo "ski"”. novosti.rs.
- ^ a b v „FK Crvena zvezda - Staffs”. FC Crvena Zvezda. Pristupljeno 2021-02-02.
- ^ „Zvono za povratak”. glas-javnosti.rs. Pristupljeno 16. 2. 2001.
- ^ Crvena zvezda kompletirala stručni štab
- ^ „Đurovskom otkaz i - 21.000 evra”. mondo.rs.
- ^ „Đurovski preuzeo crveno-bele: Ugovor nisam potpisao, Zvezda me je zvala i to je dovoljno!”. blic.rs.
- ^ a b d.o.o, Promotim. „Ispovijest legende Crvene zvezde: Zbog Tita je moja porodica promenila prezime!”. www.frontal.ba (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-12-21.
- ^ Ekipa „Blica“. „SA FUDBALSKOG TERENA U POLITIČKU ARENU Boško Đurovski: Često ni u fudbalu nema fer-pleja”. Blic.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-03-07.
- ^ „Ko je sve na listi Milana Stamatovića i Dragana Jovanovića za poslanike?”. www.danas.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-03-07.
Spoljašnje veze
uredi- Boško Đurovski na sajtu reprezentacija.rs
- Profil na sajtu FK Crvena zvezda