Boško Đurovski (mkd. Бошко Ѓуровски; rođen 28. decembra, 1961. u Tetovu) je bivši jugoslovenski i makedonski fudbaler, a današnji fudbalski trener. Stariji je brat Milka Đurovskog, i stric Marija Đurovskog i Marka Đurovskog.

Boško Đurovski
Boško Đurovski 12. maja 2020.
Lični podaci
Puno ime Boško Đurovski
Datum rođenja (1961-12-28)28. decembar 1961.(62 god.)
Mesto rođenja Tetovo, FNRJ
Visina 1,78 m
Pozicija zadnji vezni
Juniorska karijera
Teteks
1976—1978 Crvena zvezda
Seniorska karijera
Godine Klub Nast. (Gol)
1978—1989
1989—1995
Crvena zvezda
Servet
237
163
(41)
(9)
Reprezentativna karijera
1982—1989
1994—1995
Jugoslavija
Makedonija
4
7
(0)
(3)
Trenerska karijera
1998—2001
1999
2001—2002
2002
2002—2003
2006—2007
2007
2008—2013
2013—2015
2016
2017
2018
2021
Servet (pomoćnik)
Servet
Crvena zvezda (pomoćnik)
Radnički Obrenovac
Rad
Crvena zvezda (pomoćnik)
Crvena zvezda
Nagoja (pomoćnik)
Makedonija
Nagoja
Crvena zvezda
Kjoto Sanga
Grafičar

Igračka karijera uredi

Fudbalom je počeo da se bavi još kao pionir u FK Teteks, odakle je kao omladinac sa nepunih četrnaest godina otišao u beogradsku Crvenu zvezdu. Za prvi tim Zvezde debitovao je 1978. godine, sa sedamnaest godina, gde je ostao punih devet sezona, do 1989. godine. Za Crvenu zvezdu je odigrao 509 utakmica i postigao 103 gola.[1] Internacionalac je postao 1989. kada je iz Zvezde prešao u švajcarski Servet u kojem je ostao sve do 1995. godine gde je završio svoju fudbalsku karijeru. Sa „Servetom“ je postao prvak Švajcarske i kao igrač i kao trener.

Za reprezentaciju Jugoslavije odigrao je 4 utakmice. U dresu omladinske reprezentacije odigrao je 25 mečeva, a u mladoj i olimpijskoj 20. Igrao je i za reprezentaciju Makedonije - 8 utakmica i dao 3 gola. Nosio je dres selekcije sveta 1989. na oproštaju legendarnog Zika.[1]

Trenerska karijera uredi

Trenerskim poslom je počeo da se bavi u Švajcarskoj, kao pomoćni trener u Servetu,[2] a isti posao je zatim obavljao u Crvenoj zvezdi od 2001. godine.[3] Samostalno je vodio Radnički Obrenovac, Rad, Srem iz Sremske Mitrovice, PSK Pančevo i Radnički Niš. Osvojio je šampionsku titulu sa švajcarskim Servetom (1999), 2002. godine je uveo Radnički iz Obrenovca u Prvu ligu Jugoslavije. Kao pomoćni trener u stručnom štabu Zorana Filipovića ima osvojen Kup SR Jugoslavije 2002. godine sa Crvenom zvezdom.

U martu 2007. preuzima funkciju šefa stručnog štaba Crvene zvezde, nakon ostavke Dušana Bajevića – za vreme utakmice sa novosadskom Vojvodinom (0:3). i sa „crveno-belima“ osvaja „duplu krunu“ - prvu titulu prvaka Srbije (2006/07), i Kup Srbije 2006/07.[1] Nakon toga dobija otkaz zbog loših igara u Evropi i zajedno sa tadašnjim predsednikom Draganom Stojkovićem odlazi u Japan, gde postaje pomoćni trener u ekipi Nagoje. Kao asistent Dragana Piksija Stojkovića osvojio je japansku Džej ligu (2010) i Superkup Japana (2011).

U novembru 2013. Đurovski je postavljen za selektora fudbalske reprezentacije Makedonije. Na toj poziciji se zadržao do aprila 2015. kada je otpušten zbog slabih rezultata.[4] Tokom 2016. bio je ponovo u Nagoji, ali ovoga puta kao glavni trener. U maju 2017. po drugi put je postavljen za trenera Crvene zvezde, ovoga puta kao privremeno rešenje do kraja sezone 2016/17.[5]

Privatni život uredi

Boško Đurovski je istakao da je iz srpske porodice iz Stare Srbije (današnja Severna Makedonija). Njegovo prezime s očeve strane je bilo Stojanović, a s majčine Petrović. Međutim, pod komunističkom diktaturom Josipa Broza u FNRJ odmah posle Drugoga svetskog rata, oni su morali da promene prezime. Ono je dobijeno po najstarijem živom članu porodice Đuru Stojanoviću (Boškovom pradedi).[6] Boško Đurovski je istakao:

„Tito i njegovi saradnici vršili su pritisak na narod da se uzima prezime po nekom pretku i da se dodaje -ski na kraj, umesto -ić... Tata je rođen u Beogradu, ali je početkom Drugog svetskog rata prešao u današnju Makedoniju. Samo je stric ostao u Beogradu. Moj deda Nikola bio je heroj iz Prvog svetskog rata, rođen je 1892. Čovek koji je prešao golgotu sa srpskom vojskom. Nažalost, ja kao dete nisam mnogo zapitkivao o tome, a u to vreme se o Prvom svetskom ratu više ćutalo nego pričalo. Žao mi je što ne znam više pojedinosti o tome.”[6]

Godine 2020. odlučio je da se uključi u politiku tvrdeći da želi da se bori za agrarna prava, zaštitu životne sredine i razvoj sporta u Srbiji.[7] Dobio je trinaesto mesto na izbornoj listi Zdrave Srbije i Bolje Srbije na izborima za narodne poslanike Srbije 2020. godine,[8] ali lista nije prešla cenzus.

Reference uredi

  1. ^ a b v „FK Crvena zvezda - Staffs”. FC Crvena Zvezda. Pristupljeno 2021-02-02. 
  2. ^ „Zvono za povratak”. glas-javnosti.rs. Pristupljeno 16. 2. 2001. 
  3. ^ Crvena zvezda kompletirala stručni štab
  4. ^ Đurovskom otkaz i - 21.000 evra mondo.rs
  5. ^ Đurovski preuzeo crveno-bele: Ugovor nisam potpisao, Zvezda me je zvala i to je dovoljno! blic.rs
  6. ^ a b d.o.o, Promotim. „Ispovijest legende Crvene zvezde: Zbog Tita je moja porodica promenila prezime!”. www.frontal.ba (na jeziku: engleski). Pristupljeno 2021-12-21. 
  7. ^ Ekipa „Blica“. „SA FUDBALSKOG TERENA U POLITIČKU ARENU Boško Đurovski: Često ni u fudbalu nema fer-pleja”. Blic.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-03-07. 
  8. ^ „Ko je sve na listi Milana Stamatovića i Dragana Jovanovića za poslanike?”. www.danas.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2021-03-07. 

Spoljašnje veze uredi