Branko Mladenović
Branko Mladenović (umro pre marta 1365) je bio srpski plemić i sevastokrator iz sredine XIV veka, koji je upravljao Ohridom u doba Srpskog carstva i smatra se rodonačelnikom Brankovića. Smatra se da mu je pripadao svileni pojas (tzv. Brankov pojas), vizantijske izrade, koji se danas čuva Britanskom muzeju u Londonu i na kome je pored imena Branko izvezena kaciga sa lavom na čelenci, simbolom Brankovića.
Branko Mladenović | |
---|---|
Lični podaci | |
Mesto rođenja | Ohrid, |
Datum smrti | pre marta 1365. |
Porodica | |
Potomstvo | Nikola Radonja, Grgur, Vuk, Teodora (Vojislava) |
Roditelji | Mladen |
Dinastija | Brankovići |
Biografija uredi
Njegov otac bio je vlastelin Mladen, koji se pominje sa titulama župana i vojvode u doba kraljeva Milutina (1282—1321) i Stefana Dečanskog (1322—1331). On se 1323. godine pominje kao upravnik Trebinja i Dračevice, a smatra se da njegova porodica najverovatnije potiče iz Zahumlja[1].
Dušan Silni (kralj 1331—1346, car 1346—1355) je Branka Mladenovića postavio za upravnika Ohrida i dodelio mu titulu sevastokratora[2], ali nije poznato kada se to desilo, iako je izvesno da je titulu dobio nakon proglašenja Srpskog carstva 16.04.1346. u Skoplju. Visoka titula sevastokratora verovatno znači da je Branko na neki način bio rodbinski povezan sa carskom porodicom,[3] pošto je ista titula dodeljena Dejanu, koji je bio oženjen Dušanovom sestrom Teodorom. Nakon Dušanove smrti, u vreme raspada Srpskog carstva, podržavao je njegovog sina i naslednika Uroša (1355—1371)[1].
Branko Mladenović je umro pre marta 1365. godine[1], a njegovi sinovi Grgur i Vuk su se iz Ohrida povukli na porodični posed, oko Borča u Drenici na Kosovu.
Poreklo i porodica uredi
Branko Mladenović je bio sin vlastelina Mladena, koji je, osim njega, imao i ćerku Ratoslavu, koja je bila udata za župana Altomana Vojinovića i bila majka Nikole Altomanovića[1]. U istorijskim izvorima pominje se i njegov stric Nikola, koji je 1329. godine upravljao oblašću oko Lješa, u današnjoj Albaniji[4].
Branko Mladenović je bio oženjen nepoznatom plemkinjom i u braku sa njom je imao četvoro dece, tri sina i jednu ćerku, koja je bila najmlađe dete[1]:
- Nikola Radonja (u monaštvu Roman i Gerasim) (? — 3. decembar 1399)
- Grgur (? — pre 16. jula 1398)
- Vuk (oko 1345. — 6. novembar 1397)
- Teodora (Vojislava) (? — ?), udata za Đorđa Topiju, gospodara Drača
Brankov pojas uredi
Brankov pojas, koji se čuva u londonskom Britanskom muzeju, potiče iz sredine XIV veka, vizantijske je izrade i nastao je u radionicama Carigrada ili Soluna[5]. Napravljen je od svile, dimenzija 195 sa 7,5 centimetara i sačinjava ga 18 okvira u kojima su prikazana tri motiva:
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ a b v g d Veselinović, Andrija; Ljušić, Radoš (2001). Srpske dinastije. Novi Sad: Plantoneum. str. 82—85. ISBN 86-83639-01-0.
- ^ Grupa autora (1982). Istorija srpskog naroda II. Beograd. str. 28.
- ^ Blagojević 1989, str. 166.
- ^ Mihaljčić, Rade (1975). Kraj srpskog carstva. Beograd. str. 217.
- ^ „British Museum: The Branko belt”. Arhivirano iz originala 07. 03. 2017. g. Pristupljeno 6. 12. 2011.
Literatura uredi
- Blagojević, Miloš (1989). Srbija u doba Nemanjića: Od kneževine do carstva 1168—1371. Beograd: Vajat.
- Mihaljčić, Rade (1975). Kraj Srpskog carstva. Beograd: Srpska književna zadruga.