Bjaroza
Bjaroza ili Berjoza (blr. Бяроза; rus. Берёза) je grad u jugozapadnom delu Republike Belorusije i administrativni centar Bjarozavskog rejona Brestske oblasti.
Bjaroza Бяроза; Берёза | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Belorusija |
Oblast | Brestska oblast |
Rejon | Bjarozavski rejon |
Osnovan | prvi pomen 1477. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2012. | 29.335 (procena) |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 52° 33′ 00″ S; 24° 58′ 00″ I / 52.55° S; 24.966667° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Površina | 43,3 kvadratni kilometar km2 |
Poštanski broj | 225210, 225209 |
Pozivni broj | +375 1643 |
Registarska oznaka | 1 |
Veb-sajt | |
bereza.brest-region.by |
Prema procenama iz 2012. u gradu je živelo 29.335 stanovnika.
Geografija
urediBjaroza se nalazi u geografskoj regiji Belorusko Polesje u centralnom delu Bjarozavskog rejona na obalama reke Jaseljde. Od administrativnog centra oblasti Bresta udaljena je 102 km istočno. Kroz severni deo grada prolazi železnica na liniji Brest—Baranaviči.
Istorija
urediBjaroza (rus. Берёза — „breza”) prvi se put pominje u pisanim izvorima 1477. kao selo u Slonimskom povjatu u kom je tadašnji seoski upravnik Jan Gamšej podigao rimokatoličku crkvu Svete Trojice. Krajem XV veka postaje važan trgovački centar u kom se svake nedelje održavao trgovački vašar. U periodu između 1538. i 1600. bila je izuzetno važan centar kalvinističkog pokreta.
Od 1617. varošicom je kao kancelar Velike Kneževine Litvanije upravljao Lecv Sapega koji je u anselju podigao novi katolički hram (pošto je pređašnji koji je postao centar kalvinističkog pokreta napušten), jevrejsku školu i sinagogu. U to vreme u varoši je postojala i unijatska crkva. Posle njegove smrti 1633. nasledio ga je stariji sin Jan.
Godine 1650. tu je osnovan kartuzijanski manastir koji je za kratko vreme postao jedan od najvećih manastira te monaške grupe u celoj Poljsko-litvanskoj uniji, a samo naselje dobilo je novo ime Berjoza Kartuska (polj. Bereza Kartuska). Manastir, ali i celi grad je uništen i opljačkan tokom švedske opsade pod vodstvom kralja Karla XII 1706. godine.
Nakon druge podelje Poljske 1795. Bjaroza postaje sastavni deo Ruske Imperije. Tokom druge polovine XIX veka u varoš se iz drugih delova Imperije doselila značajnija grupa jevrejskog stanovništva koji su tako tokom 30-ih godina prošlog veka činili preko 50% ukupne gradske populacije. Gradnjom železnice od Moskve ka Varšavi koja je prolazila nedaleko od grada, Bjaroza je po prvi put saobraćajno povezana sa okolnim većim gradovima putem železnice. Godine 1878. u gradu je živelo preko 5.000 ljudi.
Godine 1917. grad je okupiran od strane Nemačke, a nekoliko narednih godina po završetku Prvog svetskog rata prelazio je iz ruke u ruku raznih osvajača da bi napokon 1939. ponovo postao deo Belorusije (tada Beloruska SSR). Međutim već tokom juna 1941. grad je okupiran od strane nemačkih fašista. Tokom Holokausta stradalo je preko 8.000 stanovnika Bjaroze i okoline (uglavnom jevrejskog porekla).
Nakon raspada Sovjetskog Saveza 1991. grad postaje sastavni deo Republike Belorusije.
Stanovništvo
urediPrema proceni, u gradu je 2012. živelo 29.335 stanovnika.
1979. | 1989. | 1999. | 2009. | 2012. |
---|---|---|---|---|
13.113[1] | 23.203[1] | 23.203[1] | 29.357[1] | 29.335[1] |
Vidi još
urediReference
urediSpoljašnje veze
uredi- Službena veb stranica Arhivirano na sajtu Wayback Machine (19. jul 2011)
- Položaj grada na mapi Bjerozavskog rejona
- Mapa grada
- Gradska foto galerija
- Kartezijanski manastir u Bjarozi