Valdaj
Valdaj (rus. Валдай) grad je na severozapadu evropskog dela Ruske Federacije. Nalazi se u jugoistočnom delu Novgorodske oblasti, na području Valdajskog rejona čiji je ujedno i administrativni centar.
Valdaj Valdaй | |
---|---|
Administrativni podaci | |
Država | Rusija |
Federalni okrug | Severozapadni |
Oblast | Novgorodska oblast |
Rejon | Valdajski rejon |
Osnovan | prvi pomen 1495. |
Status grada | 1770. |
Stanovništvo | |
Stanovništvo | |
— 2014. | 14.758 |
Geografske karakteristike | |
Koordinate | 57° 58′ 00″ S; 33° 15′ 00″ I / 57.966667° S; 33.25° I |
Vremenska zona | UTC+3 |
Ostali podaci | |
Poštanski broj | 175400–175405 |
Pozivni broj | +7 81666 |
Registarska oznaka | 53 |
OKATO kod | 49 208 501 |
OKTMO kod | 49 608 101 001 |
Veb-sajt | |
valday-gorod.ru/ |
Prema procenama nacionalne statističke službe za 2014. u gradu je živelo 14.758 stanovnika.
Geografija uredi
Grad Valdaj smešten je u jugoistočnom delu Novgorodske oblasti, u severozapadnim delovima Valdajskog pobrđa, duž jugozapadne obale Valdajskog jezera. Nalazi se na oko 140 km jugoistočno od oblasnog centra, grada Velikog Novgoroda, i na oko 386 km od glavnog grada zemlje Moskve. Grad se nalazi u samom središtu Valdajskog nacionalnog parka i važno je turističko odredište, posebno u letnjim mesecima.
Važan je saobraćajni centar na deonici federalnog autoputa M10 koji povezuje Moskvu sa Sankt Peterburgom.
Istorija uredi
Prvi pisani pomen horonima „Valdaj“ datira iz perioda 1140–1150. godine i verovatno se odnosio na celo današnje Valdajsko područje. Reč je o zakoniku o plaćanju poreza napisanom na brezovoj kori, spisak broj 740.[1] Prvi pisani podaci o današnjem naseljenom mestu datiraju iz 1495. godine, i u tim letopisima se pominje zaselak Valdajsko selišče koji je dobio ime po istoimenom jezeru na čijim obalama se nalazio. U to vreme Valdaj je bio deo Novgorodske republike. Sve do 1654. godine Valdaj je bio dvorsko selo, da bi zatim postao posedom Iverskog manastira čiji deo je bio sve do 1764. godine.
Krajem maja 1770. Valdaj dobija status grada i okružnog centra, a zahvaljujući svom položaju na trgovačkom i poštanskom putu između Moskve i Sankt Peterburga grad se intenzivno razvijao u kulturnom i privrednom pogledu. Grad je naročito bio čuven po svojim livnicama zvona.
Od 1927. Valdaj je sedište istoimenog Valdajskog rejona Novgorodske oblasti.
Stanovništvo uredi
Prema podacima sa popisa stanovništva 2010. u gradu je živelo 16.098 stanovnika, dok je prema procenama nacionalne statističke službe za 2014. grad imao 14.758 stanovnika.[2]
1897. | 1959. | 1970. | 1979. | 1989. | 2002. | 2010. | 2014. |
---|---|---|---|---|---|---|---|
2.900 | 10.603 | 14.118 | 17.897 | 19.173[3] | 18.703[4] | 16.740[5] | 14.758 |
Turizam uredi
Grad Valdaj se nalazi u samom središtu Valdajskog nacionalnog parka i važno je odresište za posetioce parka, naročito u letnjim mesecima. U nekadašnjoj crkvi posvećenoj Svetoj Ekatarini Aleksandrijskoj iz XVIII veka danas se nalazi, jedinstven u Rusiji po svojoj postavci, muzej posvećen zvonarskoj manufakturi po kojoj je grad bio čuven širom imperijalne Rusije.
Na obližnjem ostrvu u valdajskom jezeru nalazi se Valdajski Iverski manastir osnovan 1653. godine.
Partnerski gradovi uredi
Grad Valdaj ima potpisane ugovore o bratimljenju i saradnji sa sledećim gradovima:
- Toržok, Tverska oblast, Rusija (od 1998. godine)
- Vilejka, Belorusija (od 2008. godine)
- Pavlovsk, Sankt Peterburg, Rusija
- Puškin, Sankt Peterburg, Rusija
- Kanjon Siti, Kolorado, SAD
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ Zaliznяk 2004, str. 872.
- ^ „Čislennostь naseleniя Rossiйskoй Federacii po municipalьnыm obrazovaniяm na 1 яnvarя 2014 goda”. Arhivirano iz originala 02. 08. 2014. g. Pristupljeno 28. 12. 2014.
- ^ „Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 g. Čislennostь naličnogo naseleniя soюznыh i avtonomnыh respublik, avtonomnыh oblasteй i okrugov, kraёv, oblasteй, raйonov, gorodskih poseleniй i sёl-raйcentrov.”. Vsesoюznaя perepisь naseleniя 1989 goda (na jeziku: ruski). Demoscope Weekly. 1989. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (21. 5. 2004). „Čislennostь naseleniя Rossii, subъektov Rossiйskoй Federacii v sostave federalьnыh okrugov, raйonov, gorodskih poseleniй, selьskih naselёnnыh punktov – raйonnыh centrov i selьskih naselёnnыh punktov s naseleniem 3 tыsяči i bolee čelovek”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2002 goda (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
- ^ Federalьnaя služba gosudarstvennoй statistiki (Federalni zavod za statistiku) (2011). „Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda. Tom 1 (Nacionalni popis stanovništva 2010, 1. svezak)”. Vserossiйskaя perepisь naseleniя 2010 goda (Nacionalni popis stanovništva 2010) (na jeziku: ruski). Federalni zavod za statistiku. Pristupljeno 4. 9. 2012.
Literatura uredi
- Zaliznяk, Andreй Anatolьevič (2004). Drevnenovgorodskiй dialekt. 2-e izd. Moskva: Яzыki slavяnskoй kulьturы. str. 872. ISBN 978-5-94457-165-6.