Vardarska Makedonija
Vardarska Makedonija, poznata i kao Severna Makedonija[traži se izvor] ili Srpska Makedonija,[1] ili kao Vardarska Srbija ili Južna Srbija, dio je oblasti Makedonije, koji je Bukureškim mirom iz 1913. godine pripao Kraljevini Srbiji. Danas, većina teritorije Vardarske Makedonije odgovara teritoriji Republike Severne Makedonije (98,09%), dok se ostatak nalazi na teritoriji Republike Srbije (1,91%)[2][3][4][5][6][7] i odgovara prostoru koje zauzima manastir Prohor Pčinjski sa okolinom. U njemu je održano prvo zasjedanje ASNOM-a na kome je donesena odluka o osnivanju makedonske države u sastavu federativne Jugoslavije.
Pojam Vardarske Srbije je često upotrebljavan nasuprot pojmovima Vardarske Makedonije ili Srpske Makedonije, pošto ovi pojmovi zbog grčkog porekla imena Makedonije i osetljivosti grčkih saveznika na svaku zloupotrebu tog imena nisu smatrani prikladnima za ostvarivanje srpskih nacionalnih ciljeva na tom prostoru.[8]
Ipak, na mapama Makedonije Vardarska Makedonija ima različite granice od opšteprihvaćenih. Na mapama Makedonije koje je izradio Dimitrija Čupovski u Sankt Peterburgu 1913. godine, teritoriji Vardarske Makedonije pripali su dijelovi istočne Albanije (okolina Piškopeje sjeverozapadno od Debra), dijelovi Kosova (Kačanik i okolina) i krajnje južni dijelovi središnje Srbije (Preševo). Isto tako dijelovi Kosova i središnje Srbije (bez dijelova Albanije) smješteni su na mapi Makedonije koju su izradili francuski stručnjaci 1925. godine. Prvobitnim Bukureškim mirom oblast Strumice pripala je Kraljevini Bugarskoj, ali nakon Prvog svjetkog rata Nejskim mirovnim ugovorom iz 1919. godine Bugarska je bila primorana da tu oblast prepusti Kraljevstvu Srba, Hrvata i Slovenaca i ona se tako uklopila u oblast Vardarske Makedonije.
Galerija
uredi-
Teritorijalne promjene nakon potpisivanja Bukureškog mira 1913. godine - Kraljevina Srbija dobila oblast Stare Srbije koju je činila i Vardarska Makedonija
-
Oblast Strumice i okoline koja je pripala Kraljevini Srba, Hrvata i Slovenaca nakon Nejskog mirovnog ugovora 1919. godine
Vidi još
urediReference
uredi- ^ Maksimović 2008, str. 127.
- ^ Danforth 1997, str. 44.
- ^ Ackermann 1999, str. 55.
- ^ Thiessen 2007, str. 29.
- ^ Poulton 2000, str. 2.
- ^ Troebst 2007, str. 344.
- ^ Bechev 2009, str. 232.
- ^ Ekonomist 1924, str. 655.
Literatura
uredi- Poulton, Hugh (2000). Who are the Macedonians?. C. Hurst & Co. Publishers. str. 2. ISBN 978-1-85065-534-3.
- Troebst, Stefan (2007). Das makedonische Jahrhundert: von den Anfängen der nationalrevolutionären Bewegung zum Abkommen von Ohrid 1893-2001 ; ausgewählte Aufsätze. Oldenbourg. ISBN 978-3-486-58050-1.
- Ackermann, Alice (1999). Making Peace Prevail: Preventing Violent Conflict in Macedonia. Syracuse University Press. str. 55. ISBN 978-0-8156-0602-4.
- Bechev, Dimitar (2009). Historical Dictionary of the Republic of Macedonia. Scarecrow Press. str. 232. ISBN 978-0-8108-6295-1.
- Thiessen, Ilká (2007). Waiting for Macedonia: Identity in a Changing World. University of Toronto Press. str. 29. ISBN 978-1-55111-719-5.
- Danforth, L. M. (1997). The Macedonian Conflict: Ethnic Nationalism in a Transnational World. Princeton University Press. str. 44. ISBN 978-0-691-04356-2.
- Maksimović, Vladimir (2008). Srpska nadmoć: uspon, odbrana i neuništivost srpskog duha. Beograd.