Vahanci
Vahanci (engl. Wakhs, rus. Ваханцы) narod su iz pamirske grupe iranskih naroda koji živi u državama centralne Azije, a najveći broj njih trenutno živi na sjevernim prostorima planine Pamir u Tadžikistanu i u okrugu Vahan u avganistanskoj provinciji Badahšan.
| Regioni sa značajnom populacijom | |
|---|---|
| Pamir, Tadžikistan | ----- |
| Jezici | |
| Vahanski jezik, Tadžički jezik | |
Stanište uredi
Vahanci naseljavaju najviši deo Pamira u bivšem Sovjetskom Savezu, Avganistanu, Pakistanu i Kini (Kineski Turkistan). Njihovo stanište manje ili više odgovara istorijskom regionu Vahan, koji je uglavnom zauzimao dolinu rijeke Vahan (u sadašnjem Avganistanu), zatim gornje krajeve rijeke Pandž. Istorijski Vahan se nalazio između Pamira i Hindukuša, otprilike na oko 2.500 - 3.000 metara nadmorske visine. Detaljniji opis Vahanaca može se naći u kineskim hronikama iz 7. vijeka.
Vahanci samo dolinu rijeke Pandž zovu Vahan od ušća reka Vahan i Pamir (mesta gde nastaje rijeka Pandž) do tačke gdje se Pandž naglo naginje ka sjeveru, u blizini oblasti Iškašim. Dolinu reke Vahan nazivaju Sarhad. Deo Vahana na desnoj obali rijeke Pandž pripada iškašimskom okrugu Gorno-Badahšan autonomne pokrajine u Tadžikistanu. Lijeva strana (obala) i Sarhad pripadaju Avganistanu (i to okrugu Vahan). Granica prolazi duž reke Pandž.
Vahanci, kako se navodi, žive u gornjim krajevima reke Pandž, na desnoj i lijevoj obali. Naselja počinju s selom (kišlakom) Langar-kišni, u gornjim krajevima reke, dok se donja sela (Namadgut ili Namadgat i Kozide) nalaze na ušću rijeka Vahan i Pamir. Vahanci takođe žive i u administrativnom centru Iškašimskog rejona (okruga) gradu Iškašim. Oko 50 porodica koje su došle iz Avganistana žive u okrugu Kujbišev u Tadžikistanu.
Stanovništvo uredi
Godine 1939. bilo je 4.500 pripadnika ove populacije. Tačan broj Vahanaca danas trenutno nije poznat, ali vlada mišljenje da je u bivšem Sovjetskom Savezu bilo oko 5.000-7.000 pripadnika ove populacije, od čega je 5.000 bilo nastanjeno u selima na teritoriji Vahanaca. Približno isti broj živi negde drugde, mada, prema riječima A. Grjunberga i J. Steblin-Kamenevskog, Vahanaca ima skoro 20.000, dok po drugim mišljenjima, ne više od 15.000.
Evropljani su prvi put čuli za Vahance početkom prošlog vijeka, kada je A. Berns u svom putopisnom časopisu „Reise nach und in Bokhara” (Vajmar 1835. godine) objavio nekoliko riječi na vahanskom jeziku. Znatno potpunije informacije potiču od 1876. godine, kada je R. Šav objavio odlomke iz vahanskih tekstova, koji se sastojao od kratakog pregleda gramatike i rječnika pod nazivom: „On the Ghalchah Languages (Wakhi and Sarikoli)” - Časopis azijskog društva Bengala, 1876. godine. Šav je takođe putovao u oblastima u kojima se govore dijalekti vahanskog jezika u Kini, na teritoriji današnjeg Ujgurskog autonomnog regiona u Sinkjangu.
| Godina | Broj stanovništva |
|---|---|
| 1939. | 4 500 |
Jezik uredi
Vahanski jezik pripada južnoj grupi pamirskih jezika, koji pripadaju iranskoj grupi indoevropske porodice jezika, kao i jezik Iškašimaca. Vahanski jezik je bogat arhaizmima, i znatno se razlikuje od ostalih pamirskih jezika, i generalno od jugoistočne grupe iranskih jezika, koji imaju određene zajedničke karakteristike sa indijskim jezicima. Iako je podeljen granicama, vahanski jezik je i dalje isti, dok dijalektske razlike nisu velike.
Jezik međusobne komunikacije i pisani jezik za pripadnike ismailijske religije malih naroda Pamira bio je tadžički jezik. Pored maternjeg i tadžičkog jezika, u gornjim predjelima njihovih teritorija, prisutni su i turkijski uticaji koji se ogledaju u imenima mjesta. Takođe, mnogi Vahanci govore i šugnanski jezik.
Prije uspostavljanja sovjetskog režima, Vahanci su gotovo u potpunosti bili nepismeni. Danas je školovanje obavezno za sve. Jezik za školovanje je, bez izuzetka, tadžički, što kako se navodi dovodi do raspada maternjeg jezika. Ali, u domaćinstvima ovih naroda se još uvijek koristi maternji jezik, iako većina govori tečno tadžički jezik.
Istorija uredi
Do druge polovine 19. vijeka, prostor koji su naseljavali Vahanci (Vahan) je bio autonomni region, koji je s vremena na vrijeme padao pod vlast Badahšana.
Etnička kultura uredi
U svakodnevnom životu Vahanaca vlada tradicija. Glavna zanimanja su poljoprivreda (obrađuje se pšenica, ječam i mahunarke) i bave se takođe i uzgojom stoke (goveda, ovce, koze i jake). Pošto je otežano korišćenje strojeva na planinskim padinama, Vahanci koriste stare primitivne metode kultivacije (na primjer, koriste olovo za oranje). Istorijski gledano sela Vahanaca su mala i sadrže nekoliko susednih kuća iz kojih svaka porodica ima svoj izlaz. Vahanci su muslimani (islam) i pripadaju ismailijskoj religijskoj grupi.
Pismo uredi
Kao i drugi jezici Pamira, Vahanci nemaju pisani jezik. U Sovjetskom Savezu, tadžički jezik se koristio u književne svrhe, konkretnije, koristio se poseban vahanski dijalekat tadžičkog jezika. Jedini slučajevi monolingvizma bi bili među malom decom ili starim ženama. U Avganistanu, Vahanci koriste Dard ili Farsikabul i paštunski za pisani jezik; u Kini, pre svega ujgurski jezik ili jezik Kineza. U Avganistanu, u poređenju sa tadžičkim Vahancima, izumiranje njihovog jezika je trajalo u mnogo sporijem ritmu, pošto u to vrijeme nije bilo obaveznog obrazovanja, a pismenost još nije bila rasprostranjena.[1]
Vidi još uredi
Reference uredi
- ^ „The Wakhs”. eki.ee. Pristupljeno 1. 9. 2017.