Viktor Janukovič

4. председник Украјине (2010—14)

Viktor Fedorovič Janukovič (ukr. Ві́ктор Фе́дорович Януко́вич, rus. Виктор Фёдорович Янукович; Jenakijeve, 9. jul 1950) bivši je predsednik i premijer Ukrajine.

Viktor Janukovič
Zvanični portret
Lični podaci
Datum rođenja(1950-07-09)9. jul 1950.(73 god.)
Mesto rođenjaJenakijeve, Ukrajinska SSR,  SSSR
Državljanstvo Ukrajina (do 2014)
 Rusija (od 2014)
NarodnostUkrajinac
ReligijaUkrajinska pravoslavna crkva
UniverzitetNacionalni tehnički univerzitet Donjecka
ProfesijaMašinski inženjer
Porodica
SupružnikLjudmila Janukovič
Decasinovi Aleksandar i Viktor
Politička karijera
Politička
stranka
Partija regiona (1997–2014)
25. februar 2010 — 22. februar 2014.
PrethodnikViktor Juščenko
NaslednikOleksandar Turčinov (v. d.)
Petro Porošenko
13. premijer Ukrajine
4. avgust 2006 — 18. decembar 2007.
PrethodnikJurij Jeharunov
NaslednikJulija Timošenko
10. premijer Ukrajine
28. decembar 2004 — 5. januar 2005.
PrethodnikMikola Azarov (v. d.)
NaslednikMikola Azarov (v. d.)
9. premijer Ukrajine
21. novembar 2002 — 7. decembar 2004.
PrethodnikAnatolij Kinah
NaslednikMikola Azarov (v. d.)
2. načelnik Donjecke oblasti
14. maj 1997 — 21. novembar 2002.
PrethodnikVladimir Ščerbanj
NaslednikBliznjuk Mihajlovič

Potpis

Nakon što je odbacio ukrajinsko-evropski sporazum o pridruživanju, Janukovič je zbačen sa funkcije u Ukrajinskoj revoluciji 2014. Trenutno živi u egzilu u Rusiji.[1] Janukovič je bio guverner Donjecke oblasti, pokrajine u istočnoj Ukrajini, od 1997. do 2002. Bio je premijer Ukrajine od 21. novembra 2002. do 7. decembra 2004. i od 28. decembra 2004. do 5. januara 2005, pod predsednikom Leonidom Kučmom. Janukovič se prvi put kandidovao za predsednika 2004. godine: prošao je u drugi krug izbora i prvobitno je proglašen za pobednika protiv bivšeg premijera Viktora Juščenka. Međutim, izbori su bili prepuni optužbi za izbornu prevaru i zastrašivanje birača. Ovo je izazvalo široke proteste i građani su potom okupirali Trg nezavisnosti, a protesti su porasli u ono što je postalo poznato kao Narandžasta revolucija. Vrhovni sud Ukrajine poništio je drugi krug izbora i naložio drugi krug izbora. Janukovič je izgubio ove druge izbore od Juščenka. Bio je premijer drugi put od 4. avgusta 2006. do 18. decembra 2007. godine, pod predsednikom Juščenkom.

Janukovič je izabran za predsednika 2010. godine, pobedivši premijerku Juliju Timošenko. Međunarodni posmatrači su izbore ocenili slobodnim i poštenim.[2] U novembra 2013. započeo je niz događaja koji su doveli do njegovog svrgavanja sa mesta predsednika.[3][4][5] Janukovič je odbacio sporazum o pridruživanju EU, odabravši umesto toga da nastavi sa spasavanjem ruskog kredita i bližim vezama sa Rusijom. To je dovelo do protesta i okupacije kijevskog Trga nezavisnosti, niza događaja koji su zagovornici pridruživanja Ukrajine Evropskoj uniji nazvali "Evromajdan". U januaru 2014. ovo se razvilo u smrtonosne sukobe na Trgu nezavisnosti i u drugim oblastima širom Ukrajine, dok su se građani Ukrajine suprotstavili Berkutu i ​​drugim specijalnim policijskim jedinicama.[6] U februaru 2014. Ukrajina je bila na ivici građanskog rata, pošto su nasilni sukobi između demonstranata i specijalnih policijskih snaga doveli do mnogih mrtvih i povređenih.[7][8] Janukovič je 21. februara 2014. tvrdio da, nakon dugih diskusija, postigao dogovor sa opozicijom.[9] Međutim, kasnije tog dana, otišao je iz glavnog grada i uputio se u Harkov, rekavši da je na njegov automobil pucano dok je odlazio iz Kijeva, da bi na kraju pobegao u južnu Rusiju.[10]

Ukrajinski parlament je 22. februara 2014. izglasao da ga smeni sa funkcije i zakaže nove izbore na osnovu toga što se "ograničio u obavljanju svojih ustavnih dužnosti" i da je dao ostavku,[11] umesto da sledi proces opoziva zbog krivičnih dela prema članu 108 ustava Ukrajine.[12] Parlament je odredio 25. maj kao datum za vanredne izbore za izbor njegove zamene,[12][13][14] i dva dana kasnije, izdao nalog za njegovo hapšenje, optužujući ga za masovno ubijanje civila.[15] Posle svog odlaska Janukovič je održao nekoliko konferencija za štampu. U jednom od njih, on se izjasnio da ostaje "legitimni šef ukrajinske države kojeg su građani Ukrajine izabrali slobodnim glasanjem".[16] Janukoviču je 18. juna 2015. parlament zvanično oduzeo titulu predsednika.[17] Ukrajinski sud ga je 24. januara 2019. osudio u odsustvu na trinaest godina zatvora zbog veleizdaje.[18] Janukovičev režim su posmatrači opisali kao kleptokratiju i autoritarnom.[19][20][21][22]

Ranija biografija uredi

Viktor Janukovič je rođen u malom selu Žukovka pored gradića Jenakijeve u istočnoj Ukrajini. Rođen je u radničkoj porodici, njegov otac je bio vozač lokomotive, etnički Belorus (iz malog sela Januki), dok je njegova majka bila medicinska sestra, poreklom Ukrajinka, koja je umrla kada je Janukoviču bilo dve godine. Janukovič je izjavio da se smatra Ukrajincem.

Godine 1972. Janukovič se zaposlio kao električar u lokalnom autobuskom preduzeću, a nešto kasnije je završio tehničku školu. Godine 1980. završio je Donjecki politehnički institut i stekao zvanje inženjera mehanike. Uskoro se zaposlio kao glavni direktor prevozničkog preduzeća u Jenakijevu i učlanio se u Komunističku partiju Sovjetskog Saveza. Od tada se susreće sa visokim sovjetskim funkcionerima. U političkoj karijeri i društvenom radu podržavao ga je sovjetski astronaut Georgij Beregovoj.

Predsednički izbori u Ukrajini 2010. uredi

Nakon prvog kruga izbora, u drugi krug (7. februara 2010) su ušli Viktor Janukovič i Julija Timošenko. Prema zvaničnim podacima izborne komisije (nakon 98,09% prebrojenih glasova) Viktor Janukovič je pobedio sa osvojenih ima 48,55% glasova, dok je Julija Timošenko dobila 45,88% glasova. Janukovič je najviše glasova dobio u istočnom delu Ukrajine.

Izvori uredi

  1. ^ Roth, Andrew (25. 1. 2019). „Ukraine's ex-president Viktor Yanukovych found guilty of treason”. The Guardian (na jeziku: engleski). ISSN 0261-3077. Pristupljeno 28. 5. 2020. 
  2. ^ „Yanukovych set to become president as observers say Ukraine election was fair”. the Guardian. 8. 2. 2010. 
  3. ^ Rajan Menon (28. 1. 2014). „Ukraine: Is Yanukovych Finished?”. The National Interest. str. 3. Pristupljeno 30. 1. 2014. 
  4. ^ Kathy Lally (11. 3. 2014). „Ousted Ukraine president warns of civil war, criticizes U.S. for aiding current government”. The Washington Post. Pristupljeno 17. 3. 2014. 
  5. ^ Maxim Eristavi (2. 3. 2014). „How Ukraine's Parliament Brought Down Yanukovych”. The Daily Beast. Pristupljeno 17. 3. 2014. 
  6. ^ Taras Kuzio (14. 11. 2012). „Berkut Riot Police Used to Falsify Ukrainian Parliamentary Elections”. Eurasia Daily Monitor Volume: 9 Issue: 209. The Jamestown Foundation. Pristupljeno 18. 10. 2015. 
  7. ^ „Ukraine Violence Leaves at Least 10 Dead”. ABC News. 18. 2. 2014. Arhivirano iz originala 1. 12. 2008. g. Pristupljeno 18. 2. 2014. 
  8. ^ "Ukraine: Speaker Oleksandr Turchynov named interim president", BBC News (23 February 2014) "Ukraine protests timeline", BBC News (23 February 2014)
  9. ^ Shiv Malik; Aisha Gani; Tom McCarthy (21. 2. 2014). „Ukraine crisis: deal signed in effort to end Kiev standoff”. The Guardian. Pristupljeno 19. 10. 2015. 
  10. ^ Ukrainian ex-leader Viktor Yanukovych vows fightback, BBC News (28 February 2014)
  11. ^ „Rada removes Yanukovych from office, schedules new elections for May 25”. Interfax Ukraine. 
  12. ^ a b Andrew Higgins; Andrew E.Kramer (22. 2. 2014). „Archrival Is Freed as Ukraine Leader Flees”. The New York Times. Pristupljeno 23. 2. 2014. 
  13. ^ David Stern (22. 2. 2014). „Ukrainian MPs vote to oust President Yanukovych”. BBC. Pristupljeno 17. 3. 2014. 
  14. ^ „Ofіcійniй portal Verhovnoї Radi Ukraїni”. w1.c1.rada.gov.ua. Arhivirano iz originala 12. 3. 2014. g. 
  15. ^ „Ukraine's new government is not legitimate – Dmitry Medvedev: Warrant out for former president Viktor Yanukovych's arrest on charges relating to deaths of civilians”. The Guardian. 24. 2. 2014. Pristupljeno 24. 2. 2014. 
  16. ^ „Yanukovych reportedly declares he is Ukraine's president and plans press conference in Russia on Feb. 28”. Kyiv Post. 27. 2. 2014. Pristupljeno 27. 2. 2014. 
  17. ^ Published law deprives Yanukovych of presidential rank, Ukrainian Independent Information Agency (17 June 2015)
  18. ^ „Ukrainian court sentences ex-president Yanukovich to 13 years in prison”. Reuters. 24. 1. 2019. Pristupljeno 8. 3. 2019. 
  19. ^ Anders Aslund (11. 12. 2013). „Ukraine crisis: Yanukovych and the tycoons”. BBC News. Pristupljeno 11. 12. 2013. 
  20. ^ Alexander J. Motyl (11. 12. 2013). „Yanukovych Must Go Ukrainians Will Protest as Long as His Corrupt Regime Exists”. Foreign Affairs. The Council on Foreign Relations. Pristupljeno 29. 1. 2014. 
  21. ^ Hall, Stephen G.F. (2017). „Learning from past experience: Yanukovych's implementation of authoritarianism after 2004”. Journal of Eurasian Studies (na jeziku: engleski). 8 (2): 161—171. ISSN 1879-3665. doi:10.1016/j.euras.2017.04.001. 
  22. ^ Bogdanich, Walt; Forsythe, Michael (2018-12-15). „How McKinsey Has Helped Raise the Stature of Authoritarian Governments”. The New York Times (na jeziku: engleski). ISSN 0362-4331. Pristupljeno 2022-02-26. 

Spoljašnje veze uredi