Vladan Matijević

српски књижевник

Vladan Matijević (Čačak, 16. novembar 1962) srpski je književnik. Dobitnik je Andrićeve nagrade za najbolju knjigu priča 2000. i Ninove nagrade kritike za najbolji roman 2003. godine.[1]

Vladan Matijević
Lični podaci
Datum rođenja(1962-11-16)16. novembar 1962.(61 god.)
Mesto rođenjaČačak, SFR Jugoslavija
Književni rad
Period1991—
Najvažnija delaNe remeteći rasulo
Van kontrole
Prilično mrtvi
Pisac izdaleka
Vrlo malo svetlosti
Memoari, amnezije
Pristaništa
Susret pod neobičnim okolnostima
Sloboda govora
NagradeAndrićeva nagrada
Ninova nagrada
Nagrada „Meša Selimović”
Nagrada „Borisav Stanković”
Nagrada „Isidora Sekulić”

Biografija uredi

Osamnaest godina je radio u fabrici bazne hemije, od 2005. zaposlen je u galeriji Nadežda Petrović u Čačku.

Počeo je sa pisanjem poezije, njegove pesme štampane su u časopisima već početkom osamdesetih. Godine 1991. objavljuje zbirku pesama Ne remeteći rasulo, koja, po Matijeviću, predstavlja prelomni trenutak u njegovom životu. Ubrzo počinje da piše i prozu. Kratki roman Van kontrole je njegovo prvo prozno delo.

Do danas je objavio trinaest knjiga, većina je imala više izdanja. Romani su mu prevođeni na francuski, nemački, španski, italijanski, bugarski i makedonski jezik. Dobitnik je više značajnih nagrada i priznanja u Srbiji, između ostalih i Andrićeve nagrade za najbolju knjigu priča 2000. godine i Ninove nagrade kritike za najbolji roman 2003. godine.

O stvaralaštvu Vladana Matijevića napisano je više od sto kritičkih tekstova, o njemu su snimljena dva dokumentarna televizijska filma autora Josipa Babela (2004) i Olgice Rakić (2010). Bio je gost u emisijama Velje Pavlovića "Nivo 23" (2014) na Studiju B i Rade Đurić "Da sam ja neko" (2023) na N1 televiziji. Pisac i urednik Aleksandar Gatalica snimio je 2016. za RTS polučasovnu emisiju Književni dijalog sa Vladanom Matijevićem.

U jednom intervjuu izjavio je:

Umetničko stvaranje, pisanje posebno, nije sportsko takmičenje koje čoveka obavezuje na sve bolje rezultate. Da bi se od njega živelo mora se misliti na tiraže i objavljivati bar jednom godišnje. Ja to ne mogu. Živeo sam za pisanje, ali ne i od njega, i ne vidim kako bi se to moglo promeniti?! To je moja sudbina.

Živi u Čačku.

Nagrade uredi

Dela uredi

Romani uredi

  • Van kontrole (1995)
  • R. C. Neminovno (1997)
  • Pisac izdaleka (2003)
  • Časovi radosti (2006)
  • Vrlo malo svetlosti (2010)
  • Susret pod neobičnim okolnostima (2016)
  • Sloboda govora (2020)
  • Pakrac (2023)[4]

Knjige priča uredi

  • Prilično mrtvi (2000)
  • Pristaništa (2014)

Drugo uredi

  • Ne remeteći rasulo (pesme, 1991)
  • Samosvođenje (pesme, 1999)
  • Žilavi komadi (drame, 2009)
  • Memoari, amnezije (eseji, 2012)

Vidi još uredi

Izvori uredi

  1. ^ „Vladan Matijević”. Laguna. Pristupljeno 31. 1. 2019. 
  2. ^ „Dobitnici nagrada”. Književni konkurs Milutin Uskoković. Pristupljeno 31. 1. 2019. 
  3. ^ V, M. „Vladanu Matijevićau nagrada „Beogradski pobednik. Politika Online. Pristupljeno 23. 1. 2024. 
  4. ^ „Pakrac - Vladan Matijević | Laguna”. www.laguna.rs (na jeziku: srpski). Pristupljeno 2024-04-17. 

Spoljašnje veze uredi