Vračev Gaj je naselje u opštini Bela Crkva, u Južnobanatskom okrugu, u Srbiji. Prema popisu iz 2011. bilo je 1348 stanovnika.

Vračev Gaj
Pravoslavna crkva u centru sela
Administrativni podaci
DržavaSrbija
Autonomna pokrajinaVojvodina
Upravni okrugJužnobanatski
OpštinaBela Crkva
Stanovništvo
 — 2011.Pad 1.348
 — gustina45/km2
Geografske karakteristike
Koordinate44° 52′ 42″ S; 21° 21′ 57″ I / 44.8783806° S; 21.3658827° I / 44.8783806; 21.3658827
Vremenska zonaUTC+1 (CET), leti UTC+2 (CEST)
Aps. visina69 m
Površina29,7 km2
Vračev Gaj na karti Srbije
Vračev Gaj
Vračev Gaj
Vračev Gaj na karti Srbije
Ostali podaci
Poštanski broj26348
Pozivni broj013
Registarska oznaka

Geografija

uredi
 
Ulica Marka Stojanovića
 
Vračev Gaj na Jozefinskom katastru 1769-72.

Vračev Gaj je na povoljnom geografskom položaju, nalazi se na raskrsnici puta koji se odvajaja za Banatsku Palanku odnosno Kovin. Od Bele Crkve je udaljen oko 5 kilometara. Pre povlačenja granice sa Rumunijom, kroz Vračev Gaj je prolazila železnička pruga Bela Crkva-Bazijaš. Njegov geografski položaj doprinosi čitavim nizu vodoprivrednih problema kao što je konstantna opasnost od visokih podzemnih voda i reke Nere.

Istorija

uredi

Po prvi put se pominje sredinom sedamnaestog veka, 1660. godine,ali pod imenom Benčilovo. Naziv Vračev Gaj se pominje od 1713. godine. Prema predanju u okolini naselja postojao je gaj, čiji je vlasnik bio vrač. S obzirom na njegovo uspešno vračanje, u znak zahvalnosti, po njemu je nazvano naselje Vračev Gaj.

Austrijski carski revizor Erler je 1774. godine konstatovao da to mesto sa militarskim statusom, a pripada Jasenovačkom okrugu, Novopalanačkog distrikta. Stanovništvo je bilo srpsko.[1]

Pravoslavna crkva i škola postoje od 1778/79. godine. Škola danas nosi naziv OŠ „Marko Stojanović“. Crkva je uništena tokom revolucionarne 1848. godine, a nova crkva je podignuta 1856. godine. Železnička stanica je podignuta 1891. godine, ali zbog povlačenja državne granice sa Rumunijom, danas ne postoji.

Đorđe Rajković je u Letopisu Matice srpske objavio 1876. godine staru srpsku izreku: Vračevgajci, na glasu junaci, četvorica nose šinik trica.[2]

Stanovništvo se uglavnom bavi poljoprivredom, glavne delatnosti su stočarstvo i povrtarstvo.

Danas Vračev Gaj ima 1.719 stanovnika, a gustina naseljenosti je 18 stanovnika po jednom hektaru.

U ataru naselja Vračev Gaj istočno prema Beloj Crkvi i granici sa Rumunijom nalazi se više od sedam veštačkih jezera poznatijih kao Belocrkvanska jezera, a najlepše nosi naziv naselja.

Istočno kilometar od naselja protiče reka Nera veoma bistra brza i hladna noseći sa Karpata šljunak i pesak. Južno na sedam kilometara od naselja protiče reka Dunav u koji se uliva Nera obrazujući plato koji čini najnižu tačku u Vojvodini.

Zapadno na šestom kilometru od naselja protiče reka Karaš koji se uliva u kanal Dunav—Tisa—Dunav.

Demografija

uredi

U naselju Vračev Gaj živi 1274 punoletna stanovnika, a prosečna starost stanovništva iznosi 40,3 godina (39,8 kod muškaraca i 40,9 kod žena). U naselju ima 479 domaćinstava, a prosečan broj članova po domaćinstvu je 3,27.

Ovo naselje je velikim delom naseljeno Srbima (prema popisu iz 2002. godine), a u poslednja tri popisa, primećen je pad u broju stanovnika.

Grafik promene broja stanovnika tokom 20. veka
Demografija[3]
Godina Stanovnika
1948. 2.203
1953. 2.200
1961. 2.250
1971. 2.145
1981. 2.040
1991. 1.870 1.753
2002. 1.568 1.719
Etnički sastav prema popisu iz 2002.[4]
Srbi
  
1.483 94,57%
Makedonci
  
12 0,76%
Rumuni
  
10 0,63%
Romi
  
10 0,63%
Mađari
  
9 0,57%
Hrvati
  
7 0,44%
Česi
  
5 0,31%
Crnogorci
  
3 0,19%
Muslimani
  
3 0,19%
Slovaci
  
2 0,12%
Ukrajinci
  
1 0,06%
Slovenci
  
1 0,06%
Nemci
  
1 0,06%
Bugari
  
1 0,06%
Jugosloveni
  
1 0,06%
nepoznato
  
13 0,82%


Domaćinstva
Stanovništvo staro 15 i više godina po bračnom stanju i polu
Stanovništvo po delatnostima koje obavlja

Galerija

uredi

Reference

uredi
  1. ^ J.J. Erler: "Banat", Pančevo 2003.
  2. ^ "Letopis Matice srpske", Novi Sad 1876.
  3. ^ „Knjiga 9”. Stanovništvo, uporedni pregled broja stanovnika 1948, 1953, 1961, 1971, 1981, 1991, 2002, podaci po naseljima (PDF). webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. maj 2004. ISBN 86-84433-14-9. 
  4. ^ „Knjiga 1”. Stanovništvo, nacionalna ili etnička pripadnost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-00-9. 
  5. ^ „Knjiga 2”. Stanovništvo, pol i starost, podaci po naseljima. webrzs.stat.gov.rs. Beograd: Republički zavod za statistiku. februar 2003. ISBN 86-84433-01-7. 

Spoljašnje veze

uredi